Nema čovjeka koji živi u Srbiji, možda čak i na Balkanu, a da nije čuo ili zapjevao ovu pjesmu. Obično tad pred očima tad idu slike proslavljenog, preminulog glumca Ljubiše Samardžića kako se široko osmjehuje, u ruci drži izanđali šešir i počinje da igra sirtaki, zamišljajući nikad dostižnu grčku obalu, more, zrikavce i životni spokoj.
Čini mi se da stasom Dr Assad pomalo podsjeća na našeg Smokija, visok, tanan, dostojanstvenog držanja.
I to je to od sličnosti, osim što na sintagmu bure baruta imam dve asocijacije – prva je Bliski Istok, a druga je Balkan. Mi zajedno onda dođemo kao neki burići baruta koji često zapale čitavu planetu.
Nadam se da griješim ovaj put.
***
Ako bi neko danas želio da razumije geopolitiku i pokušao da razmrsi šta se sve to trenutno dešava u svijetu, onda bi Sirija mogla da bude istovremeno dobar i loš primjer. Dobar jer se na njenom slučaju prepliću mnogostruki interesi svjetskih sila i korporacija, ali istovremeno i loš jer su stvari jako kompleksne i teško je razumjeti šta se stvarno dešava i zašto.
Dakle, Sirijom je do prije neki dan vladala porodica Asad. Prvo otac, pa onda sin. Zajedno skoro pedesetak godina. Kad sam prije petnaestak godina čitao članak u dobrom magazinu, pisali su o Siriji kao Švajcarskoj Bliskog Istoka, a Damasku kao predivnom, modernom, a tradicionalnom, orijentalnom gradu. Visoki standard, a drevna kultura. Ne znam koliko je od toga istina, ali znam da već desetak godina na teritoriji Sirije bjesni rat. Kažu da je građanski. Ukratko, prvo su bile snage Islamske države koje su pokušale svrgnuti drugog Asada, a onda su Rusi i Iranci vojno ojačali njegov uzdrmani režim. Dovoljno da ne padne i da zadrži glavne gradove Damask i Homs. Takvo, privremeno stanje potrajalo je sve doskora.
Rusi su bili tu da bi zadržali pristup luci Tartus odakle logistički koordiniraju većinu operacija u Africi. Kažu da su Mali, Burkina Faso, Niger i Srednjoafrička Republika samo neke od zemalja u kojima Rusija ima snažan uticaj i interes – finansiraju se režimi na vlasti, iznajmljuju privatne vojske (Wagner), šalje oružje. Kao kontra usluga, kontrolišu se poslovi u rudarstvu, najviše oko zlata i dijamanata, te time dobija snažan komercijalni interes.
Što se tiče Irana, njima je preko Sirije išla glavna logistika za Hezbolah u Libanon u sukobu sa Izraelom. Danas te pravce uglavnom drže Kurdi koji su djelimično pomognuti Amerikancima, ali u gigantskom animozitetu i sukobu sa Turskom, NATO članicom.
Dakle, Rusi i Iranci su odlaskom Asadovog režima na gubitku. Kolikom, saznaće se uskoro. Gledajući unazad, možda je bilo i očekivano da svjetski geoplaneri iskoriste ruski zamor ratom u Ukrajini i Iranske slabosti pokazane u odmjeravanju snaga sa Izraelom. Iran sa strane u ekonomskom i tehnološkom smislu djeluje pomalo iscrpljen sankcijama i dugotrajnom vlašću vrhovnog vođe.
Ko je onda dobitnik?
Neki iskreno vjeruju da Turska stoji iza ove ofanzive, iako je službeni stav zemlje protiv „stvaranja terorističke države“ i „podrška teritorijalnom integritetu Sirije“.
Glavna snaga pobunjenika je organizacija Hajat Tahrir al-Šam, koja se zvanično smatra terorističkom organizacijom u Turskoj, kao i u SAD i Rusiji. I laicima je jasno da iako je akcija zbacivanja Asadovog režima izvedena od ovih militanata, napravljena je uz odobrenje zapadnih sila. Donekle se ovo može smatrati ustupkom tog istog Zapada prema Turskoj kakav nije viđen godinama, a to je da kontroliše veći dio ovog značajnog prostora. Da li je to istovremeno i zahvalnost Turcima što pod kontrolom drže migrantske tokove ka Evropi, ne znamo.
Ako se zna da su donedavno Turska i Rusija sarađivali (prvo ubistvo ruskog ambasadora u Istanbulu, pa slučaj puča protiv Erdogana), onda je vrlo zanimljivo vidjeti ovaj novi zaplet. Posebno ako se zna da su Turci snažno, ali deklarativno protiv Izraela zbog vojnih, a pomalo i zločinačkih akcija u Gazi i Libanonu, koji je opet snažan saveznik zapadnih sila (prvenstveno Amerike i Britanije).
Dobitnici su i našminkani islamski militanti koji su uspješno rebrendirani prije i tokom ove vojne akcije iako naša stara poslovica ovaj manevar lako raskrinkava – vuk dlaku mijenja, ali ćud ne.
Izraelci su takođe oprezni dobitnici situacije. Preuzimanje položaja sirijske vojske na Golanskoj visoravni i neprekidno bombardovanje vojnih skladišta i centara u Siriji to jasno pokazuje. Ali, odbacili su Iran od sopstvenih granica i uticaja, makar i privremeno.
Kina čuči u prikrajku i vreba.
***
Kad bih probao da rezimiram situaciju, izgledala bi ovako, pomalo šizofreno:
Turcim, koji su u NATO savezu, su pomogli „presvučenim“ islamskim militantima da svrgnu Asadov režim i zauzmu veliki dio teritorije Sirije. Turci su protiv Izraela i daju podršku muslimanskoj braći u Gazi i Libanonu, ali zajedno su u ovoj akciji sa Amerima i Britancima, koji opet šuruju sa Izraelcima.
Rusi igraju za sebe, ali koketiraju sa svima van zapadnog uticaja. Sa Iranom više, a sa Turskom manje, ali se može reći da su neka vrsta saveznika. Dali su i politički azil prebogatom dugogodišnjem sirijskom vladaru. Vjerovatno je kao i svaki dugotrajan vlastodržac, sve pošteno stekao
Iran igra za sebe, ali i za uticaj na Bliskom Istoku (Libanon, Irak, Sirija, Gaza) kojim se faktički brani van granica svoje zemlje od nasrtaja zapadnih geopolitičkih udara. Sarađuju sa Rusima u stilu – imamo zajedničke neprijatelje. Na njima testiramo dronove.
Kurdi, a posebno sirijski Kurdi nisu zadovoljni Al Kaidinim umivenim nasljednicima i imaju blagu podršku Amerikanaca, ali su u beskonačnom sukobu sa Turcima. Kontrolišu dio sjevernih i sjeveroistočnih provinicija Sirije i nukleus su nastanka buduće, toliko željene, Kurdske države, čiji nastanak Turska sigurno neće mirno posmatrati.
Amerika i Britanija ovim potezom jačaju uticaj u regionu, ali važnije od toga, slabe Ruse i Irance što im donosi bonus poene u dolazećim izazovima – sklapanje mira u Ukrajini i riješavanje Iranskog pitanja.
Ako u ovu jednačinu još ubacimo unutar muslimanski, hranjeni animozitet Šiita (Alaviti u Siriji) i Sunita u samoj Asadovoj Siriji, onda to dodatno komplikuje post Asadovu eru.
Kinu i Indiju kao dve najmnogoljudnije zemlje svijeta ni ne spominjemo.
***
Sve u svemu, opšta papazjanija i haos. Kao na nekoj divljoj žurci – ne zna se ko je koga do'vatio.
Ovako rasparčana i raščerečena Sirija je raj za analitičare i obavještajce, a pakao za žitelje ..
Pitajte Libijce ako meni ne vjerujete.
Ako smo tekst počeli Oliverovom pjesmom A sad adio (Bashare al Assade), mogli bi ga završiti drugom njegovom prigodnom numerom – Dobro jutro tugo ..
Kao djelimični izvor, korišteni članci sa portala Index.hr:
Asadov pad mogao bi za Rusiju biti puno gori nego što se misli – Index.hr
https://www.index.hr/vijesti/clanak/dobitnici-i-gubitnici-asadova-pada/2622942.aspx