U iranskim oružanim snagama izbio je sukob između zapovjednika koji se međusobno teško optužuju za urušavanje režima sirijskog diktatora Bašara Al Asada, piše britanski The Telegraph koji je o ovoj situaciji razgovarao s više zvaničnika Korpusa islamske revolucionarne garde (IRGC).
“Atmosferu bi se dalo opisati negdje između ruba fizičkog obračuna, bijesnog lupanja u zidove, urlikanja jednih na druge i šutanja kanti za smeće. Međusobno se optužuju, a niko od njih ne preuzima odgovornost”, kazao je jedan zvaničnik Telegraphu.
“Niko nikada nije mogao ni zamisliti da će Asad pobjeći, budući da je posljednjih deset godina sav naš fokus bio samo na tome da ga održimo na vlasti. I to ne zato što smo ga nešto posebno voljeli, nego smo ga htjeli zadržati blizu Izraela i Hezbolaha“, dodao je.
Zaglavili u slijepoj ulici
Iran je spiskao milijarde dolara na održavanje Asadovog režima nakon što mu je sredinom prošle decenije odlučio pomoći u sirijskom građanskom ratu. Damask je postao i važna karika u tzv. “osovini otpora” koju su osmislili iranski vrhovni vođa ajatolah Ali Khamenei i general Kasim Solejmani, koji je ubijen u američkom vazdušnom napadu 2020. godine.
“Osovina otpora” u posljednjih je 14 mjeseci pretrpjela niz ozbiljnih udaraca zbog ratova koje je Izrael poveo protiv Hamasa u Gazi i Hezbolaha u južnom Libanu, ali i zbog britanskih i američkih vazdušnih napada na Hute u Jemenu. No, ispadanje Sirije iz te mreže moglo bi se pokazati fatalnim budući da se kroz nju protezala glavna linija snabdijevanja za Hezbolah u Libanu preko čijeg je pak zavidnog arsenala projektila Teheran projicirao svoju moć prema Izraelu.
“Treba vam neko tamo preko koga ćete slati oružje, ali ti ljudi sada ili bježe ili ih ubijaju. Moramo vidjeti kako izaći iz ove slijepe ulice”, kazao je drugi zvaničnik IRGC-a za The Telegraph i dodao da trenutno nitko ne priča o samom oružju, nego svi naprosto pokušavaju shvatiti što se zaista događa na terenu i koliku opasnost to predstavlja za Iran.
Teheran trese kriza
Utvrdio je kako neki prozivaju brigadnog generala Esmaila Qaanija, aktualnog zapovjednika jedinice Quds, kao krivca koji je “dopustio” da se Asadova vojska raspadne. “Niko mu se to ne usudi reći u lice, ali on je taj kojeg treba pozvati na odgovornost i smijeniti ga. Nije učinio ništa da spriječi urušavanje iranskih interesa. Dok smo mi ostajali bez saveznika koji su padali jedan za drugim, on je sjedio u Teheranu i mirno gledao. Moguće je da najgori dani za nas tek dolaze”, kazao je.
Iranski vrhovni vođa sutra će se obratiti naciji povodom “posljednjih regionalnih događanja”, a za to vrijeme službeni stav Islamske Republike je da očekuje “nastavak prijateljskih odnosa sa Sirijom”. Ministarstvo vanjskih poslova Irana saopštilo je da će se istorijske veze između Irana i Sirije održati. “Odnosi iranskog i sirijskog naroda imaju dugu istoriju i uvijek su bili prijateljski, pa očekujemo da će se takav odnos nastaviti”, naglašeno je.
Međutim, iza kulisa, Teheran trenutno trese kriza. Zvaničnik IRGC-a s početka ove priče tvrdi da već kruže glasine da ajatolah Khamenei priprema smjenu generala Qaanija “jer to mnogi traže”. Dodao je da je vrhovni vođa proteklih dana u više navrata sazivao sastanke s najvišim zapovjednicima u trenucima kada su pobunjenici nadirali prema Damasku. “Situacija je bizarna, sve vrvi od užarenih i ljutitih rasprava, ali s druge strane svi se pitaju što reći svojim pristalicama u samom Iranu”, kazao je.
Ne mogu smisliti Hamas
Isti zvaničnik kaže da je likvidirani vođa Hamasa Yahya Sinwar, koji je orkestrirao veliki teroristički napad na Izrael 7. oktobra prošle godine nakon čega je krenuo rat u Gazi, mnogima u iranskoj vojsci pao u očima. Iako ga u javnosti tretiraju kao mučenika, u razgovoru za Telegraph tvrde da “on ovdje više nije neki celebrity”, očito svjesni da je njegov napad na Izrael koji nije koordinirao s Teheranom pokrenuo slijed događaja koji je doveo do aktualnog trenutka.
General Soleimani, koji je ubijen u blizini Bagdada u januaru 2020., godinama je bio na terenu u Siriji i smatralo ga se ključnim za spas Damaska od prodora Asadovih protivnika prije desetak godina. Khamenei je svojedobno, naime, izdao naredbu IRGC-u da “spasi Asada”, a jedinice Quds je prozvao “vojnicima bez granica”.
Bivši iranski ministar vanjskih poslova Mohammad Javad Zarif hvalio je Soleimanija kao “zapovjednika koji se bori protiv terorizma” te je tvrdio da su mu i SAD i Evropa dužni jer je pomogao poraziti ISIS u Iraku i Siriji.
Osovina otpora se raspala
Zvaničnik IRGC-a tvrdi da je sve to sada davna prošlost, ističući kako “projekt osovine otpora praktički više ne postoji”. “Ne trebate biti stručnjak da vidite da nikada u zadnjih nekoliko decenija nismo bili ovako slabi i ranjivi. Mnogi ovdje to i priznaju”, utvrdio je.
Ipak, Teheran još uvijek ima neke opcije za snabdijevanje svojih saveznika, uključujući morske rute, i malo je vjerojatno da će svoju mrežu proxyja napustiti. “Iran iščekuje dolazak Trampove administracije kao najavu najžešćeg pritiska sankcija. Istovremeno, svjestan je da su njegovi partneri u čitavoj regiji značajno oslabljeni. Ali, ipak mislim da će pronaći nove načine da im pruži podršku”, kazala je Sanam Vakil, direktorica programa za Bliski istok i Sjevernu Afriku u Chatham Houseu.
Ona smatra da je Iran već pokazao da je u stanju iskoristiti priliku kada drugi akteri u regiji budu oslabljeni te vjeruje da će tražiti upravo takve momente i sada iako oni zasad nisu na vidiku.
I ajatolah u Moskvi?
Arash Azizi, iranski istoričar i autor knjige o Soleimaniju, kaže da bi neki drugi u iranskom vodstvu mogli sada iskoristiti priliku za temeljno resetuju vanjske politike. “Postoji velik dio iranskog establišmenta koji shvata da je jedna stvar gotova: revolucionarni islamizam posvećen sukobu s Amerikom neće ih nikuda odvesti”, tvrdi.
“To ne znači da žele postati liberalna demokratija, ali žele biti više poput Turske ili Indije, velika sila koja ganja vlastite interese”, dodao je. Dio običnih iranskih građana, međutim, slavi urušavanje Asadovog režima i nadaju se da će ista sudbina zadesiti i ajatolaha.
“Naša regija zaslužuje mir, a neće ga biti dok mule ne odu. Oni moraju znati da ih upravo to čeka ako nemaju podršku naroda, a trenutno 90 posto ljudi slavi Asadov pad. Represija nad ljudima dovodi do pada diktatora. Mule će uskoro po Moskvi kukati što su napravili”, kazao je jedan stanovnik Teherana