Prvi slučaj infekcije HIV virusom u Bosni i Hercegovini detektovan je 1986. godine. Od tada je prošlo skoro 40 godina. Danas je HIV hronična bolest koja se uspješno liječi, što omogućuje dug i kvalitetan životni vijek. No, u Bosni i Hercegovini najsavremija antiretrovirusna terapija mnogim pacijentima nije dostupna.
U Klinici za infektivne bolesti Univerzitetsko-kliničkog centra Sarajevo svim HIV pacijentima koji imaju zdravstveno osiguranje je od 2003. godine dostupna besplatna antiretrovirusna terapija kojom se jedna neizlječiva bolest „prevela“ u hroničnu bolest s kojom se može dugo i kvalitetno živjeti, ali i pred i postekspozicijska profilaksa kojom se prevenirala infekcija virusom HIV nakon nezaštičenog polnog odnosa sa HIV inficiranom osobom.
Danas, postekspozicijska profilaksa za medicinsko osoblje koje je izlozenu riziku profesionalnoj bolesti nakon ubodnog incidenta više nije dostupna. Takođe više nije dostupna ni postekspozicijaska profilaksa klijentima.
Zašto je to tako, koliko su HIV pacijenti stigmatizovani i kako je živjeti sa HIV-om danas, razgovaramo sa infektologinjom i nekadašnjom voditeljicom HIV odjela Klinike za infektivne bolesti KCUS, Vesnom Hadžiosmanović.
BUKA: Šta smo uradili, postigli da bi danas HIV epidemiju stavili pod nadzor?
Prvi slučaj HIV infekcije u našoj zemlji je detektovan 1986. godine. Do 2010. godine imali smo mali broj testiranih klijenata i mali broj detektovanih HIV pacijenata. Od 2010. godine država BiH ima veliku podršku od strane Globalnog fonda za borbu protiv HIV/AIDS, tuberkuloze i malarije, zahvaljujući kojoj je u BiH otvoreno 24 VCTT centra. To su centri za anonimno, dobrovoljno, povjerljivo savjetovanje i testiranje na HIV i na hepatitise. To je dovelo do povećane stope testiranja na HIV i hepatise i povećane stope novodetektovanih HIV- inficiranih pacijenata. Sredstvima Globalnog fonda opremili smo intenzivnu njegu za liječenje HIV/AIDS pacijenata u Klinici za infektivne bolesti, Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu. Koristili smo svu dijagnostičku tehniku koja je bila neophodne za detekciju HIV i drugih oportunističkih bolesti, koju smo obezbjedili također sredstvima Globalnog fonda; renovirali smo i opremili HIV odjel sa svom neophodnom opremom za sveobuhvatni monitoring vitalnih parametara najtezih HIV pacijenata: respirator, UZ aparat, kolonoskom, pokretni rtg aparat, aspirator, EGK monitor i dr.
U HIV odjelu i VCCT centru je bio angažiran kvalificirani, educirani i certificirani kadar ( lijecnice i medicinske sestre) koje su edukaciju stekle u velikim regionalnim i evropskim centrima koji se bave liječenjem zaraze HIV-om, uz podršku Globalnog fonda. Uz saradnju sa drugim kolegama iz BiH uz podršku Globalnog fonda smo izradili a potom i revidirali protokol za rad VCCT centara koji definiše i opisuje procedure rada centara. Izradili smo i svake dvije godine revidirali Kliničke vodilje za tretman i njegu oboljelih HIV pacijenata, napisali dijagnostičko – terapijske smjernice za koinfekciju HIV/AIDS-a i tuberkuloze, svake godine revidirali listu antiretrovirusnih lijekova, pisali klinička mišljenja i uvodili najnovije antiretrovirusne lijekove na postojeću listu lijekova. Liječnice HIV/AIDS odjela Klinike za infektivne bolesti KCUS su uz podršku Globalnog fonda razvile, evaluirale i kontinuirano implementirale savremene svjetske strategije u ovoj oblasti kao što su preventivne strategije: masovno testiranje na HIV, uveli postekspozicijsku profilaksu (PEP) kako za za medicinsko osoblje koje je izoloženo riziku profesionalnoj bolesti, tako i našim klijentima; predekspozicijsku profilaksu (PrEP). Uz podršku Globalnog fonda realizirali akreditaciju VCTT centra KCUS. Postali smo prepoznati kao referentni centar za liječenje HIV-oboljelih u cijeloj državi. Zahvaljujući povećanoj stopi testiranja, naši pacijenti su bili rani prezenteri HIV bolesti, a to je imperativ za javno zdravstvo. To je benefit za HIV inficiranu osobu, za javno zdravstvo i za epidemiološku situaciju u državi.
A potom, nastupa 2021. godina, kada se sve urađeno, postignuto, ruši kao kula od karata!
Pitam se zašto?
BUKA: Zašto je bitna rana faza detekcije HIV bolesti?
Pravovremeno testiranje omogućuje ranu dijagnozu, uspješnije liječenje i smanjuje rizik od ozbiljnih zdravstvenih komplikacija i sprječava transmisiju infekcije.
Osobe koje se ranije dijagnosticiraju i imaju pristup antiretrovirusnoj terapiji mogu očekivati skoro isti kvalitetan i dug životni vijek kao i osobe koje nisu inficirane HIV-om, tj. životni vijek HIV-inficirane osobe se ne razlikuje od životnog vijeka HIV-neificirane osobe. To je najoptimističnija poruka. Zato je važno dijagnosticirati bolest u ranoj fazi.
Rana detekcija HIV-infekcije, ponavljam, ima trostruki benefit: za HIV-inficiranu osobu, za javno zdravstvo i za epidemiolosku situaciju u državi.
Danas je HIV hronična bolest, koja se uspješno liječi, što omogućuje dug i kvalitetan životni vijek.
Kasne dijagnoze HIV-a uzrokuju složeniji pristup liječenju i skrbi što je skuplje za zdravstveni sitem. Kasne dijagnoze i odgođeni pristup liječenju najvažniji su faktori povezani s prenosom HIV-a.
BUKA: Onkološki pacijenti u FBiH često kažu kako su lijekovi koje dobijaju, ako i kad ih dobiju, zastarjeli. Kakvi su lijekovi u BiH za HIV pacijente?
Drago mi je da ste postavili to pitanje, jer je to jako važno. Mi smo do 2021. godine postigli značajan napredak u liječenju HIV infekcije, raspolagali smo dobrim izborom antiretrovirusnih lijekova, novi lijekovi su se svake godine uvrštavali na Listu lijekova Fonda solidarnosti FBiH. To su bili lijekovi sa kojima smo u kratkom vremenskom periodu, nakon mjesec dana, kod naših pacijenata postizali nemjerljivu viremiju, a to i jeste cilj terapije, jer sa nemjerljivom viremijom HIV inficirana osoba ne predstavlja rizik za svoje spolne partnere da će prenijeti HIV infekciju.
Od 2021. godine pacijentima se uskraćuje pravo na savremenu terapiju koja se nalazi na Listi lijekove Fonda solidarnosti FBiH, koja je odobrena od strane Federalnog ministarstva zdravlja i nalazi se kao preporuka u najnovijim Kliničkim vodiljama BiH. Najnoviji lijekovi koji su izrazito potentni i sa manje nuspojava se propisuju samo nekolicini naših pacijenata, a ostalim pacijentima se ordiniraju arhaični lijekovi koji su skinuti sa svih svjetskih pa i naših smjernica zbog metaboličkih nus-pojava kod naših starijih HIV pacijenata sa već razvijenim metaboličkim sindromom.
BUKA: Recite nam šta je razlog stigmi?
Diskriminacija, stigamtizacija i nerolerancija prema oboljelih proizlazi iz nedovoljne edukacije o HIV bolesti i načinima na koje se ona prenosi. U našem okruženju, zbog stigme i diskriminacije, neinformiranosti i nelagodnosti odlaska na savjetovanje i testiranje, zaraženi HIV-om su se otkrivali u kasnijim stadijima bolesti, te je liječenje započinjalo u uvjetima uznapredovale bolesti. Mnogo je veći problem suočavanja sa stigmom i diskriminacijom, nego sa samom bolešću.
Mijenjanje vlastitih stavova i ponašanja prema osobama koje žive s HIV/AIDS-om može se zaustaviti stigma i diskriminacija koje pogoduju nekontrolisanom širenju HIV-a i koje smanjuju kvalitetu života oboljelih u našoj zajednici.
BUKA: Dakle, ako imamo HIV osobu koja ne može prenositi virus HIV-a zahvaljujući terapiji, to je jedan oblik prevencije?
Da. Atiretrovirusna terapija je preporučena za tretman, ali i za prevenciju HIV bolesti. Jedan od preventivnih programa je antiretrovirusna terapija koja se koristi u liječenju HIV-inficiranih osoba, jer terapija i liječenje HIV-inficiranih osoba također predstavljaju prevenciju HIV bolesti. Jedan od preventivnih programa za HIV bolest jeste i upotreba postekspozicijska profilaksa (PEP) kako medicinskom osoblju, koji je izložen riziku profesionalnoj bolesti nakon ubodnog incidenta, tako i klijentima. PEP se mora primiti unutar 24-48h, ali nikad poslije 72 sata. Jedna od strategija HIV prevencije je i primjena predekspozicijske profilakse (PrEP) koja je namijenjena klijentima sa rizičnim ponašanjem. Naša iskustva u primjeni PrEP-a nam je ukazala da se kroz probir za PrEP može rano otkriti HIV- infekcija. PrEP je našim klijentima bio dostupan od početka 2016. godine. Bili smo jedna od šest evropskih klinika koja je svojim klijentima učinila dostupnim predekspozicijsku profilaksu kada je ona i odobrena za upotrebu u Evropi.
Od 2021.godine u KCUS-u se nažalost, ukidaju svi preventnivni programi za HIV: ukida se PEP kako za medicinsko osoblje, tako i za klijente, ukida se PrEP!
BUKA: Zašto je to tako?
To je zato što je smanjena količina sredstava za preventivne programe od strane Zavoda za zdravstveno osigurane i reosiguranje FBiH. Pitam se gdje je tu cost-benefit za javno zdravstvo?
Od 2021. godine u Kantonu Sarajevo se testira oko 500 klijenata na godišnjem nivou, a do 2020. godine smo testirali preko 2000 klijenata. Od 2020. godine nedostupan je i PEP i PrEP! 2021. godine medicinskom radniku koji je na svom radnom mjestu bio izložen HIV-inficiranoj krvi, je bilo uskračeno pravo na ordiniranje PEP-a. Morao je kupiti ARV terapiju! A u pitanju je profesionalni rizik, profesionalna bolest.
BUKA: Do 2021. su lijekovi koje pominjete bili besplatni, a danas?
Antiretrovirusne lijekove obezbjeđuje Zavod zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH. Samo registrirani lijekovi, koji se nalaze na Listi lijekova Fonda solidarnosti FBiH mogu biti dostupni pacijentima. Pravo na liječenje imaju samo pacijenti sa zdravstvenim osiguranjem. Antiretrovirusno liječenje je besplatno .
BUKA: Vratimo se na stigmu. HIV se često pominje kao najveći bauk, ali je to bolest s kojom se lakše i duže živi nego s nekim drugim bolestima.
Stigma koja prati HIV/AIDS ostavlja snažne posljedice na tok epidemije. Strah od stigme i diskriminacije glavni je razlog zbog kojih ljudi izbjegavaju testiranje, otkrivanje vlastitog HIV statusa. Ovi faktori doprinose širenju epidemije zato što izbjegavanje otkrivanja HIV statusa i prakticiranje nesigurnog spolnog odnosa doprinosi mogućnosti prenosa virusa na druge, što u konačnici dovodi do povečanja mortaliteta povezanog s AIDS-om. Za suzbijanje stigme i diskriminacije, neophodno je na svim drustvenim nivoima podizanje svijesti i znanja, te promjena ponašanja.
Danas je zahvaljujući moćnoj antiretrovirusnoj terapiji HIV hronična bolest s kojom se može dugo i kvalitetno živjeti. Ja odgovorno tvrdim kao zdravstveni profesionalac da je danas daleko bolje imati HIV infekciju nego karcinom. Životni vijek osoba sa karcinomom je znatno kraći, a životni vijek sa HIV infekcijom se zahvaljujući potentnoj antiretrovirusnoj terapiji ne razlikuje od životnog vijeka HIV neificirane osobe.
Možemo dakle HIV porediti sa dijabetesom, svakodnevno treba uzimati terapiju i možete doživjeti duboku starost. Mi imamo danas pacijente koji već 30 godina koriste antiretrovirusne lijekove, koji su radno aktivni i koji nemaju nikakvih zdravstvenih problema.
BUKA: Koliko u BiH imamo HIV pacijenata?
Po podacima Zavoda za javno zdravstvo FBiH do 1.decembra 2023. godine je registrirano 337 osoba s HIV-infekcijom, a kod 135 osoba se razvio AIDS. Ja odgovorno tvrdim da je taj broj daleko veći nego što to pokazuju zvanični podaci. Imamo nisku stopu testiranja i ne možemo napraviti pravu procjenu. Primjera radi, u Hrvatskoj se na godišnjem nivou registrira negdje oko 90 do 100 novih HIV-inficiranih pacijenata, a kod nas se na godišnjem nivou registrira 30 do 35 novih HIV-inficiranih osoba.
Hrvatska ima oko 2200 , a Srbija ima preko 3500 HIV inficiranih osoba. U FBiH 337 HIV inficiranih pacijenata. Mislim da je to samo jedna brojka koja ne odražava pravo stanje.
BUKA: Svjetska zdravstvena organizacija je 2016. godine postavila vrlo ambiciozan plan, 90-90-90, a zatim je 2020. godine taj plan postao još ambiciozniji, a to je da se do 2030. godine ostvari plan 95-95-95%. Šta to zapravo znači?
Svjetska zdravstvena organizacija i UNAIDS su postavili vrlo ambiciozne planove usmjerene na okončanju pandemije AIDS-a do 2030. godine. Aktivnosti i obaveze uključuju ostvarivanje plana 95% – 95% – 95% što će rezultirati time da 95% ljudi koji žive sa HIV-om saznaju svoj HIV status, 95% ljudi koji znaju za svoj HIV pozitivan status treba da primaju antiretrovirusnu terapiju, a 95% ljudi koji su na terapiji trebaju postići nemjerljivu količinu virusa u krvi, što praktično isključuje rizik prijenosa HIV-a.
BUKA: Vi ste uspjeli da u nekim slučajeva prekinete vertikalnu transmisiju virusa. Možete li se toga prisjetiti?
Otkrivanje zaraženih žena prije ili tokom trudnoće je od velikog značaja zbog provođenja optimalne terapije i za majku i za dijete te zbog mogučnosti prevencije perinatalnog prenosa HIV-a. Zbog toga bi savjetovanje i dobrovoljno testiranje trebalo postati standardom za sve trudnice.
Smanjenje perinatalnog prenosa moguće je ostvariti primjenom antiretrovirusne terapije. Kada se zaraza HIV-om ne liječi u trudnoći, rizik za inficiranje djeteta je relativno velik i kreće se između 13% i 40%. Ukoliko se uspješnim liječenjem tokom trudnoće postigne nemjerljiva količina virusa u krvi, HIV inficirana majka rađa HIV neinficirano dijete!
U našoj klinici rođeno je 15 beba bračnih parova koji su bili zaraženi HIV-om. Sve bebe su zdrave i HIV-negativne. Ovi slučajevi daju nadu svima onima koji su HIV inficirani, da je normalan život, a u njemu i zdravo potomstvo moguće.
Nikada neću zaboraviti svoju mladu pacijenticu koju smo detektovali u akutnoj fazi HIV bolesti. Nakon što smo joj saopštili rezultat, njeno prvo pitanje je bilo: „ da li to znači da ja nikad neću postati majka?“ Ja sam bila kategorična i rekla sam: „Vi ćete jednog dana biti majka .“ Nakon uključene antiretrovirusne terapije i postignute nemjerljive viremija, naša pacijentica je rodila zdravu i HIV negativnu bebu. Danas je ta naša pacijentica majka dvoje krasne djece koja su sada već odrasla. Znači, oba bračna partnera su bila HIV pozitivna, primali su antiretrovirusnu terapiju, nakon što su postigli nemjerljivu viremiju, ostvarili su se kao roditelji, dobili su dvoje krasne djece i to je danas jedna sretna obitelj.
Mislim da je ovo jedan dobar primjer za razbijenje stigme i diskriminacije kada je u pitanju ova bolest.