Prije nekoliko dana mogli smo da vidimo naslove o tome kako studentske stipendije kasne. Neke moje kolege obratile su se medijima s pitanjem: “Kada će stipendije?”, budući da iz Ministarstva nisu dobili nikakav odgovor na ovo pitanje.
Nakon medijskih napisa, začuđujuće, stipendije su ekspresno stigle. Tim povodom oglasila se i Vlada, tačnije ministar Budimir i premijer Višković. Ovaj potonji je, pomalo ironično, izjavio: “Izvinjavam se studentima što su im stipendije kasnile tri dana!”.
Ja studiram već četiri godine i od toga tri primam stipendiju Ministarstva. Moram da kažem da su stipendije uvijek stizale, ne baš u pravilnim vremenskim razmacima, ali uvijek po 10 rata svake godine. Vlada je uredno ispunjavala svoje obaveze, to je nesporno. Ipak vrijeme je da se postavi jedno drugo pitanje?
Misli li iko da tih 200 KM mjesečno predstavlja neku pomoć studentima? Šta može student u Banjoj Luci danas sa 200 maraka? Taj iznos u 2024. godini nije dovoljan ni za hranu.
Svima nama stipendistima taj iznos dođe kao džeparac, da potrošimo na kafu ili neku drugu sitnicu svaki dan. Naravno, prave troškove kao što su stan, hrana, knjige finansiraju nam roditelji ili mi svojim radom. Zgodno je da se nađe i taj džeparac, da nam ne moraju davati roditelji. Stipendija dođe kao onaj novac što djetetu baba ili tetka krišom tutne u ruku kad roditelji ne gledaju: “Uzmi sine, za sladoled”.
Naravno, postoji i stipendija Fonda „dr Milan Jelić“ za najbolje studente koja iznosi 400 maraka mjesečno. Ovu stipendiju prima tek nekoliko desetina najuspješnijih studenata iz zemlje i inostranstva. Mislim da bi redovna stipendija Ministarstva morala da bude u tom iznosu, a stipendija Fonda dvaput veća. E tad bi te stipendije već nešto značile!
Visina tih stipendija nije se mijenjala već najmanje deset godina. A razmislimo samo šta je 200 maraka značilo 2014. a šta 2024? To je tad predstavljalo oko polovine minimalne plate, a danas je jedva petina. Penzije se usklađuju svake godine, a stipendije ni u deset!
A zašto je to tako i kad će se promijeniti?
Činjenica je da mi studenti predstavljamo malobrojnu grupaciju u društvu. Godišnje nešto više od 1000 studenata stekne pravo na ovu stipendiju. Pa šta je 1000, da se svi iskupimo ne bi nas bilo dovoljno ni da popunimo onaj trg ispred Vlade!? Vlade, koja sama od sebe stipendije neće povećati, to smo se uvjerili ovih godina. Da ne kažem da nas nema dovoljno ni da obezbjedimo jedan odbornički mandat!
Jedini način je da mi studenti dignemo svoj glas i zatražimo da i na nas neko obrati pažnju. A zašto već nismo? Gdje su nam studentski predstavnici, parlamenti!? Činjenica je da većina tih studentskih predstavnika ni ne prima stipendije pa ih zato ni ne zanima da se bore za povećanje. Oni imaju druge varijante.
A šta je s nama koji primamo? Pa, tih 200 maraka mjesečno nam nije toliko ni važno, dodaće roditelji još malo ili ćemo otići negdje pa zaraditi dvije dnevnice. Ni kladionica nije loša opcija… Taman posla da nas još neko vidi kako protestujemo zbog 200 maraka. A da ne spominjemo još i to da nećemo da se zamjeramo…
Ali zasad nema nikakve promjene na vidiku. Političari ni ne obećavaju, tih hiljadu glasova im ne znači puno.
Moja prognoza je: Stipendija će biti 200 dok kafa ne poraste na 20. Možda će se tad neko sjetiti da je malo povisi.