Bila je to slučajna koincidencija: ponovni izbor Trumpa i raspad njemačke koalicije pali su na isti dan. Ali, ako se pogleda pažljivije, između SAD i Njemačke postoje mnoge paralele.
Joe Biden i Olaf Scholz preuzeli su svoje dužnosti 2021. godine – u drugoj godini pandemije. I njihove vlade će početkom 2025. godine prestati sa radom. Obje su započele svoj rad suočavajući se sa s velikim izdacima. U trebalo je ublažiti posljedice pandemije, pružiti podršku Ukrajini, a posebno je Njemačka morala osigurati energetsku sigurnost. To je potaknulo inflaciju. 2022. godine u SAD-u je ona iznosila 8,0 posto, a u Njemačkoj 6,9 posto.
Ono što je posebno pogodilo potrošače u obje zemlje je rast cijena, posebno primjetan u svakodnevnom životu. Taj rast cijena je uticao i velikim dijelom odredio političko razmišljanje birača. U Ipsosovom istraživanju neposredno prije izbora, 57 posto ispitanih u SAD-u smatralo je inflaciju vrlo važnom temom, dok je pitanje imigracije sa 36 posto daleko zaostajalo iza inflacije.
Briga za životni standard
I u Njemačkoj se bilježi primjetna promjena raspoloženja. U proljeće, u vrijeme europskih izbora, u redovnom istraživanju Infratest dimap, 50 posto ispitanih je izjavilo da ih ozbiljno zabrinjava da u budućnosti neće moći zadržati svoj “životni standard”. Tih 50 posto predstavlja široki srednji sloj.
To su ljudi sa prosječnim primanjima od kojih se moglo dobro živjeti i priuštiti si i poneki mali luksuz. Ova grupa sada osjeća kako inflacija sve više nagriza taj luksuz i živi u strahu da novac jednog dana možda neće biti dovoljan ni za najosnovnije potrebe.
Takva zabrinutost najizraženija je među biračima desne Alternative za Njemačku (AfD). Njih se čak 78 posto slaže s tvrdnjom da neće moći zadržati dosadašnji životni standard, dok među biračima lijevog Saveza Sahre Wagenknecht (BSW) ta brojka iznosi 63 posto.
Ali, pandemija nije donijela samo ekonomske posljedice. Vlade su drastičnim mjerama vršile pritisak i nametale ograničenja koja su se odnosila na svakodnevni život građana, što nije uvijek nailazilo na razumijevanje.
Povjerenje u državne aktere je opalo, također i u ozbiljne medije, bez obzira na to jesu li to print ili elektronski mediji. Sklonost vjerovanju u teorije zavjere i takozvane “alternativne istine”, te okretanje ka ekstremnim stavovima su porasli.
I ovdje postoje iznenađujuće sličnosti između SAD-a i Njemačke. Pew Research u važnim zemljama svake godine istražuje zadovoljstvo stanjem demokracije. Unutar tri godine, od 2021. do 2024., ova vrijednost u SAD-u je opala za deset posto na 31, dok je u Njemačkoj opala za jedanaest posto na sadašnjih 55.
Jesu li stranke još uvijek „sidra povjerenja”?
U Njemačkoj su stranke tradicionalno „sidra povjerenja” u politički rad. Zlatnu „sredinu” stranačkog sistema predstavljaju dvije velike stranke koje se tradicionalno označuju kao “naqrodne stranke”: Socijaldemokrati (SPD) i Demokršćani (CDU/CSU).
No u međuvremenu ne samo da se udio birača ovih stranaka drastično promijenio, nego je opalo i povjerenje u njihove kompetencije. U vrijeme europskih izbora, na pitanje koja stranka ima najbolje odgovore na pitanja budućanosti, 38 posto ispitanih odgovorilo je: “Niti jedna”.
Posebno zabrinjavajuće za ove velike stranke je to što birači sve više dovode u pitanje njihovu kompetentnost kod tema koje su im ideološki i programatski ključne.
Socijaldemokrati su desetljećima bili stranka kojoj je temeljna tema bila zalaganje za socijalnu pravednost. Oko 2000. godine 50 posto birača im je najviše vjerovalo u tom pogledu, ali ta vrijednost sada je pala na 27 posto. A demokršćani su za veliku većinu stanovništva predstavljali političku opciju, koja je najbolje mogla unaprijediti privredu. Do 2017. godine oni su redovno u vezi s tom temom bilježili vrijednosti daleko veće od 50 posto. Posljednji put ta brojka je iznosila tek 36 posto.
Trumpove biračke grupe slične su grupama koje biraju AfD-a
Birači, koji osjećaju pritisak, traže ekstremne opcije koje pronalaze u populističkom i autoritarnom miljeu. Grupe koje su ponovo izabrale Donalda Trumpa i one koje su na prošlim pokrajinskim i europskim izborima u Njemačkoj ojačale AfD, su vrlo slične.
Birači su uglavnom muškarci, srednjih godina, s nižim obrazovanjem. To su uglavnom ljudi koji žive u manjim gradovima ili na selu, posebno oni koji se osjećaju jako pogođenim ekonomskom situacijom.
Amerikanci su već donijeli svoju odluku, a u Njemačkoj će ona biti donesena 23. veljače sljedeće godine. Najveće šanse da vrate povjerenje birača imaju stranke s uvjerljivim političkim ličnostima. No, potrebno je mnogo rada na izgradnji povjerenja.
Olaf Scholz, s trenutno blago povećanom podrškom birača – od 21 posto -, kao i Joe Biden sa 39 posto, su u odnosu na standardne vrijednosti u njihovim zemljama, povijesno gledano, na izrazito niskom nivou. Friedrich Merz je u nedavnom istraživanju, provedenom od strane instituta DeutschlandTrend extra, imao 40 posto podrške, što je skromna vrijednost za opozicijskog lidera s obzirom na performans vlade. Narednih tjedana će, s obzirom na kratkoću vremena do izbora, predizborne kampanje biti manje usmjerene na postavljanje novih tema i sadržaja. Umjesto toga, vođe stranaka će morati učiniti sve kako bi uopže povratili povjerenje birača u njihove sposobnosti.