Foto: BUKA
U Banjaluci se već neko vrijeme gradi teniski teren za
potrebe ATP turnina koji se iz Beograda privremeno (čitaj: samo ove godine)
seli u Banjaluku. U Banjaluku dolazi Novak Đoković i Banjaluka u ovom događaju
vidi neku vrstu turističkog potencijala, iako je za izgradnju potrebnog objekta
i infrastrukture potrebno izdvojiti više od 20 miliona KM i to u trenutku
velike ekonomske neizvjesnosti. Mnogi građanima je problem što na mnoga pitanja
izostaje odgovor, odnosno zašto se projekat počeo graditi bez građevinske
dozvole, projekat će tek sljedeće sedmice biti predstavljen javnosti, a ne zna
se ni da li je urađena studija ekonomske opravdanosti ovakvog objekta.
Jovana Kisin Zagajac,
advokatica iz Banjaluke, kaže da javnost ne bi ni postavljala pitanja, niti bila skeptična da su
republička i gradska vlast od momenta kada su počeli radovi bila transparentna.
“Šta bi značilo transparentnost u ovom slučaju?
Transparentnost ne podrazumijeva pompezne najave turnira, dolaske slavnih
ličnosti već potrošnju javnog novca, zakonitost pri realizaciji projekata,
ekonomsku opravdanost, tržišnu i pravnu ravnopravnost itd. Ono što mi se
najmanje svidjelo u objavama nosioca javnih funkcija i gradskih i republičkih
jeste način ophođenja prema građanima i javnosti, i to po dobrom starom receptu
‘Ja vam kažem da pripremam dobar događaj, ja vam kažem da je to dobro za vas i
nije vaše da me dalje pitate bilo šta, vaše je da slijepo vjerujete.’ Ko god se
usudio da prkosi takvim očekivanjima naših lidera dobio je etiketu dežurnog
kritičara i izdajnika, uz prateće osude da radi protiv interesa građana, da se
ne raduje Novaku Đokoviću i slično”, rekla je za BUKU Kisin Zagajac.
Ona dodaje da uopšte nije problem u Novaku Đokoviću, da li ga
neko voli ili ne, već da li se poštuje zakon i da li se uz sprovođenje zakonske
procedure dovoljno pazi na javni interes.
“Kad god je javni interes u pitanju građani imaju pravo da
pitaju, da kritikuju, da provjeravaju i kontrolišu i niko zbog toga što je
odgovoran građanin ne bi trebalo da bude etiketiran. Biti legalista je skup
hobi u našem društvu, ali ostajem istrajna u stavu da je nebitno ko dolazi, o
kome se radi, za koga i za šta se radi – svi trebaju da budu jednaki pred zakonom.
Naravno, ovakav stav se u našem poslovnom ambijentu smatra budalastim i
naivnim, a u javnom sektoru svakodnevno gledamo kako isti zakon za mnoge
itekako važi drugačije. Nekome to smeta više nekome manje, a većina nas je
nažalost isuviše navikla na takvo stanje”, ističe naša sagovornica.
Jovana kaže da je ubrzanje i zaobilaženje određenih procedura
opravdano samo u slučaju više sile.
“Moguće je da u konkretnom slučaju vlasti zaobilaze i
ubrzavaju zakonske procedure jer će to u konačnici ići u korist javnom
interesu, ali prije nego se odluče na takav potez oni su dužni da takve
proračune predoče javnosti, što ovdje nije slučaj. Takođe, ne postoji nikakav
sprovedeni postupak javne nabavke, već su izvođači radova direktno izabrani,
bez obzira na zakonsku obavezu sprovođenja javne nabavke kod ugovora koji se
subvencionišu javnim novcem, pa javnost osnovano sumnja da se ne pogoduje
građanima već građevinskim privrednim subjektima koji i od ranije imaju monopol”,
kaže Jovana.
Javnost je iz medija saznala da je gradnja ovog objekta počela
bez građevisnke dozvole protivno postojećem regulacionom planu.
“Naknadno je navodno izdata građevinska dozvola za pripremne
radove. Izrada izmjene regulacionog plana, ako ćemo pratiti proceduru propisanu
Zakonom o uređenju prostora i građenju nikako ne može biti okončana do aprila
kada je turnir najavljen. Sve ovo me podsjeća na otvaranje TC ‘Delta’ kada je
sadašnji gradonačelnik protestovao ispred tržnog centra jer je isti radio
nedjeljom nakon 16 časova protivno tadašnjim propisima. Iako je gradska
Skupština u hitnom zasjedanju ekspresno, samo zbog ‘Delte’ izmjenila propise i
prilagodila ih radnom vremenu ‘Delte’, činjenica je da je ‘Delta’ nezakonito
radila dvije ili tri nedjelje. Kazna za kršenje tadašnje odluke o radnom
vremenu je zatvaranje objekta na 15 dana, što se nikada nije desilo iako je
inspekcija izašla na teren. Vrlo dobro se sjećam koliko je sadašnjem
gradonačelniku smetalo kršenje zakona i zaobilaženje zakonskih procedura od
strane tadašnjih odbornika i Igora Radojičića tadašnjeg gradonačelnika, jer
zakon je zakon, bez obzira na razmjere štetnih posljedica. A evo, sada nažalost
gledamo isti scenario i neću kriti da sam jako razočarana jer nije nepoznanica
da smo prethodno sarađivali”, ističe BUKU Kisin Zagajac.
Dragan Kabić, koordinator
programa Transport u Centaru za životnu sredinu, kaže da su radovi na teniskom
terenu, dvorani, parku na tankoj liniji između, s jedne strane
pretransparentnosti sa gomilom konfliktnih informacija, te s druge strane
apsolutne netransparentnosti, budući da građani na kraju ne znaju šta se
dešava.
“Dakle, dolazimo do toga da možemo postaviti pitanje da li se
namjerno stvara konfuzija, a kako bi se neke druge stvari provukle ispod
radara, ili ipak izabrani predstavnici građana ne znaju šta rade? Važno je
napomenuti i to da postojeći regulacioni plan predviđa multifunkcionalnu
dvoranu, i to u maksimalnim koeficijentima zauzetosti i izgrađenosti, kao i
radove na pristupnoj stazi, tako da nije jasno zbog čega je jedan krak ovog
troglavog obuhvata upravo tu. Jedino pozitivno čemu se možemo nadati kao
građani ovog grada jeste da će se u potencijalnim izmjenama izbaciti nepotrebna
vodena površina”, kaže Kabić.
On kaže da su razlozi za veliku sumnju građana apsolutno
opravdani, a s obzirom na to da nam je iskustvo iz protekle dvije decenije, a
pogotovo iz friških izmjena regulacionih planova, kao što su oni vezani za
spomenik, tzv. rupu i objekat Srpske pravoslavne crkve, kao i kaldrmu, Palas i
Prointer, pokazalo da je građanska participacija svedena na šminkanje procesa.
“Za kraj, možemo biti i banalni, kolokvijalni, prosti, svejedno
je argumentacija svedena na isto, pa postaviti pitanje: ‘ko je ovdje lud?!’. Da
li su ludi izabrani predstavnici vlasti nastranih vizija koji se igraju
urbanizma i mnogo obećavaju investitorima? Da li su ludi investitori kržljavog
morala koji ne vide duže od instant prodaje kvadrata? Da li smo ludi mi,
građani, koji glasamo za mesare koji odlučuju po pitanju prostornog uređenja i
sjede po komisijama? Ili je ipak najluđa struka koja će za sitnu paru
prenamjeniti i centar grada u rudnik ako treba, pa još dodati i pride, onako,
od sebe – đavolu bilo malo”, pita se Kabić.
Saša Lazić, odbornik iz
Narodnog pokreta „Banjaluka zove“, kaže da možda ponuda Vlade RS Gradu Banjaluci i nije bila za
odbiti: Vlada daje 10, a Grad 5 miliona maraka za izgradnju nove dvorane.
“To donekle razumijem, da Grad u trajno vlasništvo dobija
lijep, moderan i multifunkcionalan objekat, za samo 30 i kusur procenata
investicionog ulaganja, u odnosu na ukupan iznos. Međutim, pojavljuju se novi
momenti, odnosno, nametanje iznosa učešća sa dodatnih 10 miliona iz gradske
kase, što je po meni, u ovom momentu, najblaže rečeno upitno. Ja jesam
sportista, volim i živim (za) sport, ali mogao bih u svakom momentu nabrojati
bar nekoliko važnijih stvari za život građana, bar u ova teška vremena. Drugo,
alergičan sam na te fazone, daj 5, a onda daj još 10, kao da se radi o
hiljadama, a ne o milionima”, rekao je za BUKU Lazić.
On kaže da se to isto odnosi i na Regulacioni plan “Palasa”
sa uslovljavanjem da se da privatnicima dozvoli da grade nebodere u centru
centra.
“Nelogično mi je i da se nije uspjela organizovati javna
rasprava, a RP dati skupštini na usvajanje. Ne znam može li ijedan cajtnot i
važnost bilo čega pravno opravdati ovakvu situaciju. Ovaj objekat, nakon
teniskog turnira, nema gdje, nego Gradu na upravljanje. Imamo garancije da će
biti multifunkcionalan, tako da je lako prepisati neke uspješne modele vođenja
ovakvih objekata, organizujući tu i utakmice i treninge i turnire i koncerte i
sajmove, kao i sve slične sadržaje. To se poslije nekako mora otplatiti”,
ističe Lazić.
ŠTA POSLIJE APRILA?
Sami organizatori turnira su već u javnosti saopštili da se
turnir samo na jednu godinu seli u Banjaluku, postavlja se pitanje šta će biti
sa ovim objektom nakon aprila. Odnosno da li on na ovaj način napravljen može
ipunjavati uslove multifunkcionalne dvorane namijenjene i za kulturne događaje
koja je ranije planirana na ovom mjestu.
Jovana kaže da ne sumnja da je mala stvar biti domaćin ATP
turnira i da će to brojnim građanima, ugostiteljima, hotelijerstvu donijeti
određenu dobit, ipak ne čini je ponosnom činjenica da je Banjaluka destinacija
za odraditi nešto na brzinu, neplanski, mimo svih propisa, onda kad to
organizator ne može riješiti u svom gradu, kada smo samo ispomoć u pet do 12.
“Kao da se ovakvim načinom organizacije potvrđuje taj neki
pežorativ ‘ma tamo sve može, samo dobro plati’. Pored vrlo upitne zakonske
procedure, građani se opravdano pitaju odakle je iznos od 15 miliona javnog
novca povučen, ukoliko isti nije planiran budžetom? Da li će se to odnositi na
neke druge stavke budžeta potrebne za normalno funkcionisanje javnih usluga? Da
li će ovaj projekat biti ekonomski opravdan, da li je moguće za jedan turnir
vratiti više od 15 uloženih miliona? Na sva ova pitanja vlast je bila dužna dati
odgovore prije nego su dopustili da prvi bager krene sa kopanjem, ali nažalost
nemamo ih ni do danas”, zaključuje Jovana Kisin Zagajac