U slavnoj drami Samuela Becketta, dva glavna lika Vladimir i Estragon vode razne rasprave o egzistencijalnim pitanjima dok čekaju Godoa, koji nikako da dođe.
Bosanskohercegovački građani već 24 godine čekaju da integracija u EU donese značajne promjene u njihove živote, a 2024. godine još uvijek se nalaze u istoj situaciji kao Vladimir i Estragon – jednostavno čekaju i gube nadu da će se EU ikada ostvariti za njih, osim ako ne napuste svoju zemlju i emigriraju u neku od članica EU.
Umjesto evropskog integracijskog Godoa, dobijamo redovne izvještaje Evropske komisije o napretku zemalja kandidata na putu prema članstvu u EU. Bosna i Hercegovina je dobila zeleno svjetlo za otvaranje pregovora u martu 2024. godine, nakon ispunjavanja dodatnih reformskih zahtjeva Evropske unije. Među najoptimističnijim stručnjacima za Bosnu postojala je nada da će ovo zeleno svjetlo, koje je očito došlo kao politički poklon i motivacioni potez za lokalne vlasti da pojačaju svoj rad i počnu isporučivati rezultate, promijeniti dinamiku integracije zemlje u EU. Ali uvijek iznova, bosanskohercegovačka politička stvarnost je pokazala da su i najveći optimisti u krivu.
Novi izvještaj pronalazi tehnokratski, ali vrlo otvoren jezik za opisivanje zastoja: „Dinamika reforme zastala je između aprila i oktobra 2024. godine, među političkim kontroverzama i političkom kampanjom za lokalne izbore u oktobru. Bosna i Hercegovina mora nastaviti s poduzimanjem odlučnih radnji na finalizaciji reformi u skladu s pravnom stečevinom EU i evropskim standardima, rješavajući sve relevantne korake.”
Detaljnije razmatranje glavnih reformskih oblasti i 33 poglavlja jednako je deprimirajuće. Bosna i Hercegovina je prema napretku reformi i dalje najmanje pripremljena zemlja kandidat za članstvo u EU. Formulacija je prilično znakovita: Komisija Evropske unije kreće se između ocjena kao što su “nema napretka” i “između rane faze pripremljenosti i određenog nivoa pripremljenosti”, “određenog nivoa pripremljenosti” i “određenog napretka”. Kad se sve uzme u obzir, vidimo da priprema u 33 poglavlja ostaje nepromijenjena u odnosu na 2023. godinu: nije bilo „nikakvog napretka” u 20 poglavlja, „ograničenog napretka” u 9, „dobrog napretka” u 3, i, kako Komisija primjećuje, „ dobar napredak” postignut je samo u dva poglavlja.
Ali čak i bliži pogled na dinamiku unutar ovog poglavlja, koje se fokusira na vanjsku, sigurnosnu i odbrambenu politiku, otkriva temeljni problem, da vlasti Republike Srpske dopuštaju i ponavljaju rusku propagandu i dezinformacijske narative u manjem bh. entitetu, dok u isto vrijeme održavaju bliske veze s Rusijom i Kremljom. Upravo su se prije nekoliko dana Vladimir Putin i Milorad Dodik susreli na marginama summita BRICS-a u Kazanju i potvrdili blizak odnos Republike Srpske i Ruske Federacije.
Izvještaj EU je eksplicitan u kritici secesionističke retorike koja dolazi iz Republike Srpske i Milorada Dodika. Primjećuje činjenicu da Republika Srpska i dalje ne priznaje presude Ustavnog suda, te da krši ustavno-pravni poredak, dovodeći u pitanje svoj autoritet i integritet. Ipak, ni EU ni OHR u BiH, niti zemlje članice EU, ne uspijevaju zauzeti strog i odlučan stav prema Republici Srpskoj. Mađarska izričito nastavlja podržavati Milorada Dodika i sprečavati bilo kakve oštrije poteze drugih država članica protiv Dodika i njegove klike.
Na kraju, začarani krug secesionističke retorike, reformske blokade i politike prijetnji, pomiješan sa sitnim ustupcima, otkriva da ne postoji jasna strategija Zapada kako se postaviti prema Miloradu Dodiku, ali i prema BiH generalno. Ovakva situacija će još godinama progoniti BiH, ograničavajući manevarski prostor za bilo kakve reforme unutar državne koalicije i na taj način onemogućavajući zemlju da napravi bilo kakve odlučne korake prema članstvu u EU.
Na koji način ovaj začarani krug konkretno koči svakodnevni razvoj zemlje i živote građana, nedavno je bilo vidljivo u novom Planu rasta EU, a navedeno je i u izvještaju EU. BiH je još uvijek jedina država zapadnog Balkana koja nije uspjela dogovoriti unutrašnju Reformsku agendu kako bi mogla učestvovati u Planu rasta EU. Bosna bi trebala dobiti ukupno 1,085 milijardi eura bespovratnih grantova i povoljnih zajmova kada ispuni uslove na koje se obavezala u vlastitoj Reformskoj agendi.
I dok se u Izvještaju EU diplomatskim jezikom kaže da vlasti BiH ostaju angažovane na ispunjavanju kriterija, istina je da je Reformska agenda ponovo odgođena zbog primjedbi koje je formulisala Republika Srpska – što smatram nastavkom igre mačke i miša između Federacije i Republike Srpske, odnosno glavnih koalicionih partnera na državnom nivou.
Ipak, bosanska verzija Čekajući Godoa nije posve depresivna. Bez obzira na tehnokratske ocjene integracije koje je EU dala u najnovijem izvještaju, koji su građani BiH jedva i primijetili, postoje znakovi i iskazi istinskog evropskog opredjeljenja i vrijednosti od strane angažovanih građana u Bosni. Kada su posljednje velike poplave početkom oktobra pogodile BiH i odnijele živote ljudi u Jablanici, među Bosancima i Hercegovcima, bez obzira na etničku i nacionalnu pripadnost, zavladao je veliki val solidarnosti sa žrtvama. Svi su se okupili kako bi pomogli svojim sugrađanima i ujedinili se oko protivljenja ilegalnom kamenolomu koji se nalazi odmah iznad kuća u Donjoj Jablanici, gdje je i najviše stradalih. Hrabri aktivisti poput Karton revolucije nastavljaju borbu protiv degradacije životne sredine i korupcije, tražeći pravdu i mobilizirajući stotine hiljada ljudi u BiH. Prije samo nekoliko mjeseci, kada su se brojni aktivisti okupili u zaštitu rijeke Une, uspjeli su izdejstvovati da vlasti zaustave planove za izgradnju hidroelektrane na toj rijeci.
Ovo su samo neki od primjera djelovanja građana koji se istinski zalažu za najbolje što Bosna i Hercegovina može ponuditi. Dok je integracija u EU i dalje vrlo dalek cilj, a većina građana i dalje čeka Godoa, mnogi drugi ostaju angažovani i nastavljaju se boriti i čuvati tračak nade za bolju budućnost Bosne i Hercegovine.