Ako Musk uspije vratiti Trumpa u Bijelu kuću, to će označiti trenutak kada se njegova superinteligencija spaja s najmoćnijim aparatom na planeti, američkom vladom—ne spominjući pritom poslovnu priliku vijeka, piše Atlantic.
Mnogi drugi titani iz Silicijske doline povezali su se s Trumpom. Međutim, Musk je taj koji je spreman ostvariti krajnju tehnokratsku autoritarnu fantaziju. Sa svojim uticajem, on bi mogao osvojiti državu, ne samo da bi se obogatio, jer je Trump otvoreno pozvao Muska u vladu da preuzme ulogu glavnog inženjera, koji redizajnira američku državu i američki život prema vlastitoj viziji.
Muskovo nastojanje da ostvari taj san očito nadilazi hobizam milijardera. Uzmimo u obzir ličnu pažnju i finansijska sredstva koja ulaže u kampanju bivšeg predsjednika. Prema The New York Timesu, Musk se preselio u Pennsylvaniju kako bi nadgledao Trumpovu kampanju tamo, vodeći infrastrukturu koja će dovoditi glasače na birališta. U tu svrhu doveo je vrhunske stručnjake iz svojih firmi i navodno planira potrošiti 500 miliona dolara. To ne uključuje vrijednost Muskove celebrity promocije, kao ni način na koji je X pretvorio u neformalni organ kampanje.
Musk je započeo kao skeptik prema Trumpu—u početku je podržavao Rona DeSantisa. Tek je postepeno postao zagriženi pristalica Trumpove parole Make America Grate Again. Njegov stav prema Trumpu čini se da paralelno odražava njegovo viđenje umjetne inteligencije. S jedne strane, AI bi mogao rezultirati uništenjem čovječanstva. S druge strane, neizbježan je i, ako ga kontroliše briljantni inženjer, ima veličanstven, možda čak i spasiteljski potencijal.
Muskova javna naklonost prema Trumpu gotovo sigurno započinje s njegovim vještim razumijevanjem ekonomskih interesa—naime, svojih. Poput mnogih drugih milijardera libertarijanaca, pretvorio je vladu u spektakularni centar profita. Njegova firma SpaceX oslanja se na ugovore s vladinim agencijama i Pentagonom. Preuzela je neke od osnovnih funkcija NASA-e. Tesla napreduje zahvaljujući poreznim kreditima za električna vozila i subvencijama za mrežu stanica za punjenje. Prema podacima Politica, obje firme su dobile 15 milijardi dolara u savezničkim ugovorima. No, to je samo njegova poslovna strategija u beta verziji. Prema The Wall Street Journalu, SpaceX razvija niz novih proizvoda namijenjenih “kupcima nacionalne sigurnosti”.
Musk tek počinje istraživati finansijski potencijal vlade, a Trump je san. On nagrađuje lojaliste, bilo da su to strani lideri koji mu se klanjaju ili podanici koji organizuju događaje u njegovim odmaralištima. Dok bi drugi predsjednici mogli biti sputani normama, Trump ih odbacuje. Tokom svog prvog mandata otkrio je da ga njegova stranka nikada neće kazniti za prijestupe.
Ako Trump pobijedi, vjerovatno će to biti s malom razlikom koja se može pripisati izlaznosti. Musk će moći tvrditi da je ključni faktor uspjeha.
Nije teško zamisliti kako će mogul iskoristiti ovaj savez. Trump je već najavio da će ga postaviti na čelo komisije za učinkovitost vlade. Ili, prema Trumpovom rječniku, Musk će biti “ministar smanjenja troškova”. SpaceX je implicitni uzorak: Musk će zagovarati privatizaciju vlade, outsourcing državnih poslova prema agilnim poduzetnicima i spretnih tehnologa. To znači da će biti još više prilika za njegove firme da osvoje goleme ugovore. Tako, kada Trump kaže da će Musk poslati raketu na Mars tokom njegove administracije, on ne zamišlja reprizu Apollo programa. On zamišlja izdavanje jednog od najvećih čekova koje je američka vlada ikada ispisala. On govori o tome kako će najbogatiji čovjek na svijetu postati još bogatiji.
Naravno, ovo bi mogla biti hvalisanje. Ali to je u potpunosti u skladu s ostatkom programa desnice za Trumpov drugi mandat, koji uključuje demontažu savezne vlade—eliminisanje dijelova politički neutralne državne službe te cijelih ministarstava i agencija. To je upravo ona vrsta drastične promjene koja odgovara Muskovom grandioznom shvatanju njegovog mjesta u ljudskoj istoriji.
Ovo nije standardni slučaj oligarhije. To je apoteoza egoizma i socijalnog darvinizma ugrađena u težnju Silicijske doline za monopolom—ideja da je koncentracija moći u rukama genija najpoželjniji društveni poredak. Kako je Peter Thiel jednom rekao: “Takmičenje je za gubitnike.” (Takođe je otvoreno priznao: “Više ne vjerujem da su sloboda i demokratija kompatibilne.”) U ovom svjetonazoru, ograničenja moći su takođe za gubitnike.
S vladinim ugovorima—i svojim unutrašnjim uticajem—Musk će se dodatno učvrstiti u nacionalno-sigurnosnom aparatu. (Već ima 1,8 milijardi dolara vrijedan tajni ugovor, vjerovatno s Nacionalnim uredom za izviđanje, a preko odjela SpaceX-a nazvanog Starshield, opskrbljuje komunikacijske mreže za vojsku.) U trenutku kada vlada donosi ključne odluke o budućnosti AI-a i komercijalizaciji svemira, njegovi će ideali prevladati.
U Tesli, Musk si je dodijelio titulu “technokralja”. Taj naziv, koji balansira između šale i monomanije, odražava opasnost. Prateći primjer koji je postavio Trump, ne bi trebao prodati svoje firme, čak ni svoju društvenu mrežu. U administraciji koja drsko ne poštuje kritičare, ne bi se morao bojati kongresnog nadzora i mogao bi odbaciti svakog Amerikanca koji se usudi dovesti u pitanje njegovu ulogu. Od svih rizika koje nosi drugi Trumpov mandat, ovaj bi mogao biti jedan od najstrašnijih.