Ako se mislilo da neke stvari ne mogu biti lošije, Srpska demokratska stranka u Banjaluci je to demantovala svojim izbornim rezultatima, gdje prvi put neće imati bar jednog izabranog odbornika.
Sa 2.147 glasova, koliko SDS ima prema posljednjim preliminarnim rezultatima koje je objavila Centralna izborna komisija (CIK) BiH, jedva da je prešao dva odsto od ukupnog broja glasova u Banjaluci i ne postoji šansa da dostigne cenzus od tri odsto.
Nastavak je ovo sunovrata najveće opozicione stranke u gradu na Vrbasu, jer, podsjećanja radi, oni su na prošlim lokalnim izborima 2020. godine imali svega 3.864 glasa, što im je donijelo samo jedan mandat. Međutim, ostali su i bez njega jer ih je u međuvremenu napustio odbornik Aleksandar Petković, tako da će i aktuelni saziv završiti bez svog glasa u banjalučkom parlamentu.
Pad SDS-a u Banjaluci praktično je krenuo od 2004. godine. Na lokalnim izborima koji su održani tada, SDS je imao čak šest odbornika, a već četiri godine kasnije, na lokalnim izborima 2008, osvojio je duplo manje – tri.
Blaga konsolidacija stranke viđena je 2012. godine, kada su generalno prošli odlično na nivou čitave Republike Srpske, što se odrazilo i na Banjaluku, gdje su uspjeli dobiti 8.500 glasova, što im je bilo dovoljno za četiri mandata.
A onda, kako stvari stoje, kreće kritičan period, koji ne staje ni do danas.
Lokalni izbori 2016. godine SDS-u su donijeli tri mandata, iako su tada osvojili više glasova nego 2012. godine. U naredne četiri godine, dakle do 2020, stranku su počeli napuštati visoki funkcioneri, te je to, prema riječima Milana Miličevića, predsjednika SDS-a, sasvim sigurno odvuklo dio članstva partije.
“U onom periodu kada su neki vrlo istaknuti članovi, odnosno funkcioneri SDS-a u Banjaluci, pa predsjednici Gradskog odbora (GO), pa i predsjednik stranke kroz političku korupciju odlazili prema SNSD-u, svako od njih je na svoj način oštetio samu stranku u najvećem gradu”, kazao je Miličević za “Nezavisne novine”.
Loš rezultat na tek završenim izborima lider SDS-a pravda činjenicom da je GO u Banjaluci bio podijeljen u podršci Jeleni Trivić i Drašku Stanivukoviću.
“Mislim da je i ta podjela, gdje je većina smatrala da treba podržati Jelenu Trivić, dala loše rezultate”, poručuje Miličević.
Na pitanje kako vratiti povjerenje u SDS u Banjaluci, on je uvjeren da to može aktuelni Gradski odbor, na čelu sa Željkom Raljićem i mladim kadrovima stranke, te da su ih za bolji rezultat ove godine omeli blokiran račun i sankcije stranci.
“Ako poredimo broj glasova za listu SDS-a na ovim izborima u čitavoj Republici Srpskoj sa brojem glasova koje je stranka imala 2020, tu se nije desio pad. Tu je potencijal, dobra organizacija, novi ljudi i taj recept moramo prenijeti na Banjaluku, što nije lak zadatak”, kazao je Miličević.
Darko Momić, novinar iz Banjaluke i neko ko duži niz godina prati dešavanja u SDS-u, nije uvjeren da aktuelni Gradski odbor može ojačati stranku u Banjaluci.
“Trenutni predsjednik banjalučkog SDS-a Željko Raljić, za koga garantujem da više od 90 odsto politički pismenih Banjalučana ne zna ni ko je, ni kako izgleda, ne treba da bude smijenjen, već s noge na nogu najuren iz SDS-a”, smatra Momić.
On ističe da je SDS u najvećem gradu Srpske na ovim izborima doživio potop.
“SDS u Banjaluci je doživio konačni sunovrat u februaru 2016. godine kada je birao predsjednika Gradskog odbora i između doktorice Vesne Ećim Zlojutro i Predraga Vulina izabrao Predraga Vulina. Sve što je ta stranka doživjela u Banjaluci poslije toga je rezultat tog izbora, a ko napravi takav izbor ne zaslužuje nikakav politički uspjeh. Istina, na izborima 2016. godine SDS je imao 9,7 odsto, ali to nije zasluga Predraga Vulina, već činjenice da je SDS u te izbore ušao sa oreolom pobjedničke stranke sa izbora 2012. godine i kao vladajuća stranka na nivou BiH”, kaže Momić.
On za “Nezavisne” dodaje i da je jedan od mogućih razloga sunovrata stranke u Banjaluci sukob na relaciji Pale – Banjaluka i zato što je SDS u najurbanijoj sredini u Srpskoj doživljavan kao ruralna partija.
I neki dugogodišnji članovi SDS-a ogorčeni su na činjenicu koliko je stranka pala na niske grane u Banjaluci, pogotovo na to da nisu osvojili čak nijedan mandat.
“Očito da u Krajini stranka ima najveći problem kako da pridobije glasače. SDS je u kampanji bio gotovo nevidljiv i to je, prema mom mišljenju, poprilično kumovalo da ne pređe cenzus. Za analizu je i činjenica da SDS nije uspio alarmirati ‘stariju gardu’ glasača i patriotske snage. Treba vidjeti gdje su otišli ti glasovi i postoji li način da se ponovo pridobiju”, kazao je sagovornik “Nezavisnih novina”.
“Kao problem vidim i loše kadriranje unutar banjalučkog SDS-a, ali i neprepoznatljivost liderstva unutar Gradskog odbora. Smatram da je glas SDS-u glas partiji, emociji i nostalgiji, ali ne i kandidatu sa liste”, zaključio je on.