Republika Srpska suočava se s ozbiljnim finansijskim problemima. Tvrdi ovo Igor Crnadak, šef Kluba poslanika PDP u Narodnoj skupštini Republike Srpske.
Kako je izjavio u Buka podcastu priča o budžetu koji je u problemu, o raznim budžetskim isplatama koje kasne, za koje je pitanje i da li će uopšte biti isplaćene, nije nikakva opoziciona mantra.
Takođe podsjeća i da je RS problemu da nađe 810 miliona maraka, koliko je planirano zaduženje na međunarodnom tržištu ove godine.
„Situacija je, rekao bih, dramatična. To se jasno vidi čak i u izvještajima međunarodnih organizacija poput MMF-a i Svjetske banke, gdje se precizno navodi da je vlastima sugerisano da pripreme planove za ono što vjerovatno slijedi – a to je nedostatak sredstava za ispunjenje svih preuzetih obaveza u 2024. godini. Oni to ne mogu opovrgnuti izjavama, a sve ovo podsjeća na poricanje iz psihologije. Izgleda da vjeruju kako će, ako 100 puta ponove da je finansijska situacija stabilna, ona zaista postati stabilna. Međutim, situacija nije stabilna, i suočavamo se s velikim problemima. To samo pokazuje koliko se grčevito drže za vlast i ne žele tražiti druga rješenja ni po koju cijenu. Smatram da ova struktura vlasti, u kojoj su prvih deset ljudi pod različitim sankcijama, nije sposobna da Republiku Srpsku vrati u normalne ekonomske međunarodne tokove. Oni nemaju pristup nijednom relevantnom međunarodnom izvoru finansiranja, a vidježemo dokle će to moći da traje”, izjavio je Crnadak.
Gdje i kako Republika Srpska može pronaći potrebnih 810 miliona KM?
Ekonomista Igor Gavran smatra da je trenutno nerealno očekivati povoljno rješenje. Čak i ako bi se mogao pronaći vanjski izvor finansiranja, uslovi bi bili izuzetno nepovoljni. „Već dugo slušamo najave o pronalaženju novca u različitim državama, ali značajnijih iznosa nema. Vjerovatno će se ponovo pokušati sa zaduživanjem na domaćem tržištu, iako su i tu potencijali već iscrpljeni,“ ističe Gavran.
Ako novac ne bude pronađen, sve je pod znakom pitanja – od redovnih budžetskih isplata do mogućnosti servisiranja dugova. Kratkoročna rješenja poput prodaje imovine ili smanjenja rashoda mogla bi se, napomije, takođe razmatrati.
Međutim, u cijeloj ovoj situaciji najveći problem je nedostatak ekonomskog rasta i razvoja koji bi omogućili vraćanje dugova iz redovnih prihoda, bez potrebe za novim zaduživanjima.
To bi, kaže Gavran, bilo jedino održivo rješenje, za razliku od novih dugova koji samo odgađaju bankrot.