Nije nikakva novost niti neki veliki šok, da lokalni funkcioneri javnim novcem raspolažu kao ličnim, zapošljavaju u kabinete javne administracije članove svoje porodice, rodbinu, prijatelje.
Nije ni neka novost da se u slučaju kada se gore navedeni nađu na “suprotnim stranama” javne uprave, u nekim drugim sektorima, da im se po kriteriju tih relacija dodjeljuju javna sredstva.
Ipak, koliko god se to često dešavalo, izazove jednako razočarenje i apostrofira društvo u kojem su šanse i mogućnosti (pred)određene samo privilegovanim.
Postavlja se pitanje ima li toj (bestidnoj) praksi u BiH kraja?
Sporna odluka
Zadnji takav slučaj bio je sa ministrom za boračka pitanja KS, Omerom Osmanovićem, koji je potpisao Odluku kojom sopstvenom sinu dodjeljuje stipendiju za školovanje na privatnom fakultetu.
Da se ne radi o ovako osjetljivom ministarstvu i jako teškom položaju ove populacije, manipulacijama na svim razinama, čak i listama na kojima ima onih koji ne pripadaju na njima te upitnim kategorijama i dodjelama “pomoći”, možda bi ova Odluka, kao i mnoge u nizu ostala nezamijećena.
“Dana 03.10.2024. godine Ministarstvu za boračka pitanja Kantona Sarajevo obratio se Osmanović Omar, dijete dobitnika ratnog priznanja “Srebrena policijska značka”, sa zahtjevom za dodjelu jednokratne novčane pomoći za plaćanje troškova školovanja na I ciklusu studija “International Burch University u Sarajevu”, stoji u obrazloženju Odluke koja je promptno procesuirana.
Foto: Isječak Odluke
Sukob interesa, nepotizam, zloupotreba položaja
Prirodno je da roditelji djeci daju sve privilegije svog posla ali to važi kada raspolažete sopstvenim a ne javnim novcem jer je velika razlika između ličnog i javnog budžeta mada se nečesto dešava da političari kojima je i plata javni novac, tako pecepiraju cijeli budžet.
Ne radi se o tome kakav je ministar i ko je, on prosto na funkciji koju obnaša ne smije ulaziti u sferu sukoba interesa, nepotizma i zloupotrebe položaja.
Čak i da je apsolutno svaki student/ica koji su aplicirali iz ove kategorije dobio/la istu stipendiju, što sigurno nije slučaj, čak i ako je u budžetu višak bez jasne obaveze utroška, ova odluka je direktno kršenje osnovnih načela Zakona o sukobu interesa u BiH kojeg se svi funkcioneri, bez izuzetka, moraju pridržavati.
Kriterij za stipendiju “otac ministar”, ali šta kaže Zakon?
Zakon o sukobu interesa u institucijama vlasti BiH je jasan.
Njegov Član 2. bez dileme pojašnjava koje su radnje sporne u kontekstu sukoba interesa i nepotizma ali i koruptivnih radnji.
” Izabrani zvaničnici, nosioci izvršnih funkcija i savjetnici u obavljanju javnih funkcija moraju postupati zakonito, efikasno, nepristrano, časno, te se pridržavati principa odgovornosti, poštenja, savjesnosti, otvorenosti i vjerodostojnosti.”, navodi se.
Kada te stavke izostanu, detaljnije se pojašnjava šta to podrazumijeva.
Nadalje stoji da “Izabrani zvaničnici, nosioci izvršnih funkcija i savjetnici koji obavljaju javne funkcije treba da se ponašaju savjesno i odgovorno, da ne ugrožavaju povjerenje i pouzdanje građana, te da poštuju zakonske i druge propise kojima se određuju prava, obaveze i odgovornosti u obavljanju javnih funkcija”.
U obavljanju javne funkcije izabrani zvaničnici, nosioci izvršnih funkcija i savjetnici ne smiju svoj privatni interes stavljati iznad javnog interesa.
“Izabrani zvaničnici, nosioci izvršnih funkcija i savjetnici ne smiju koristiti javnu funkciju za ličnu dobit osobe koja je s njima povezana. Izabrani zvaničnici, nosioci izvršne funkcije i savjetnici ne smiju biti ni u kakvom odnosu zavisnosti prema osobama koje bi mogle uticati na njihovu objektivnost.”, ključni je dio Člana 2. u kontekstu ove sporne Odluke.
Takođe, kaže se da “U obavljanju funkcija izabrani zvaničnici, nosioci izvršnih funkcija i savjetnici obavezni su imovinu, sredstva za rad i financijska sredstva koja su im povjerena koristiti isključivo u svrhu za koja su namjenjena i na efikasan način.”
Foto: Ilustracija, izvor nepoznat
Odluka nije realizirana samo zato jer je postala javna?
Koliko ciklusa školovanja na privatnom fakultetu, toliko bi bilo odluka da nisu javne i da se za ovu nije saznalo.
Stipendije se inače daju studentima koji dolaze iz porodica koje su u finansijskim izazovima i koji ne mogu priuštiti školovanje.
Kako shvatiti da ministri u KS od plate ne mogu priuštiti školovanje svoje djece a da mnoga djeca radničkih porodica uredno studiraju?
Šta kad ni ministar nema dovoljno da školuje dijete?
Teško je shvatiti odkud nekom ko obnaša javnu funkciju uopšte ideja da javnim novcem stipendira svoju djecu, pomislili bismo da ministarska plata itekako omogućava privilegovan život.
Prosječne plate u BiH jesu još uvijek male, ali to se ne odnosi na one funkcionerske.
Te plate ne dodiruju ni inflacije, ni ekonomske ni društvene krize, čak naprotiv, lako se i često izglasavaju povećanja.
Prema podacima Ureda za borbu protiv korupcije Kantona Sarajevo, a prema Registru imenovanih lica Kantona Sarajevo plata na poziciji ministra za boračka prava u KS iznosi oko 3.500,00 KM.
Foto: Isječak, Vlada KS
Za aktuelne prilike itekako pristojan iznos u odnosu na zahtjeve posla.
Nema sankcija, samo izvinjenje
Ali, u kojem se trenutku funkcioneri počnu ponasati ka javnom novcu kao ličnom? Praksa kaže, od prvog trenutka mandata.
“Sadržaj potpisane Odluke o dodjeli jednokratne pomoći za plaćanje troškova školovanja članu porodice, se odnosi na pravo o dopunskim pravima boraca koje sam iskoristio kao nosilac odlikovanja “Srebrena policijska značka”. Iako ne postoji zakonska prepreka za realizaciju Odluke, ista nije realizirana i budžetska sredstva nisu isplaćena”, naveo je Osmanović.
Da dokumenti nisu javni (bar većina) i da se za ovo nije saznalo, predmetni funkcioner uopšte ne bi ni (po)mislio da je uradio nešto pogrešno.
Osim činjenice da itekako postoji zakonska prepreka ove Odluke, izvinjenje samo znači pokušaj tamponiranja javne reakcije.
“Uzimajući u obzir moj odgovoran i profesionalan rad kao ministar za boračka pitanja KS, u periodu od januara 2021. do danas, isključivo sam vezan za boračku populaciju čiji sam i sam pripadnik i u potpunosti razumijem da postoji nelagoda u smislu razumijevanja prava člana porodice i uslova za donošenje odluke o dodjeli jednokratne pomoći. Zbog toga mi je neugodno i želim se izviniti javnosti i iskazati žaljenje zbog učinjenog”, poručio je ministar.
Foto: Facebook screenshot
Iako je Zakon jasan, ne postoje sankcije, bar ne one velike.
Isto je odobriti 2 hiljade KM i 2 miliona u kontekstu etike jer, čin je čin, iznosi samo variraju.
Salva javnih uvreda
Nije ovih dana predmet pažnje i komentara samo ministar nego i svaki građanin koji se usudio (pro)komentirati utrošak javnog/svog novca.
Komentirali su tako aktuelni i bivši funkcioneri, neki i stranačke kolege kako je ministar imao pravo na ovu Odluku, kako se radi o osobi iznimnih kvaliteta, usput građane nazivajući pogrdnim imenima.
Upravo bivši i aktuelni funkcioneri i svi politički aktivni pojedinci, trebali bi znati sadržaj zakona i zašto u tom smislu nema apsolutno nikakve poveznice zakonskih odredbi sa (ne)kvalitetima ličnosti ministra, niti mogu poslužiti kao opravdanje za Odluku koja predstavlja nedolično trošenje javnog novca.
I tu je tačka, smisao i bit.
A kad smo kod karakternih osobina, (po)misliti da javni novac mogu i trebaju trošiti na već privilegovanu porodicu isto je jedan od pokazatelja profila ličnosti takvih funkcionera.
Nikom ništa
Osim par tekstova u javnosti i nade da je neko osjetio stid, ništa se ne desi po štetu određenog funkcionera, znamo već desetljećima.
Ne bude isključen/a iz svoje stranke jer je ovakvo ponašanje poželjno u političkoj strukturi koja se “bori za građane”, ne gubi mandat, ne gubi platu, ništa.
U toj nesvjesnosti prava, obaveza ali i limita kojima se kao funkcioneri trebaju povinuti, i regulatornih institucija koje to ne kažnjavaju pa i dijela društva koje to odobrava jer su interesno vezani, leže i uzrok i rješenje ove prakse.
Ostaje nada da će ovakvi postupci biti predmet sankcija i stvarne odgovornosti a da politička izvinjenja u budućnosti neće imati nikakvu (zakonsku) validnost.
Preuzeto sa Akta.ba