Nicola Sturgeon podnijela je ostavku na dužnost liderke Škotske nacionalne stranke i premijerke Škotske, signalizirajući kraj jedne političke ere i pokrenuvši prvu izbornu kampanju SNP-a za vodstvo u gotovo 20 godina. Nakon što je od 2004. služila kao poslanica i zamjenica Alexa Salmonda, i istovremeno bila liderka SNP-a u Holyroodu, 2014. godine okrunjena je za liderku stranke bez izbora. Njena sadašnja odluka da podnese ostavku ostavlja niz važnih pitanja za stranku i za njenog nasljednika, piše The Guardian.
Zašto sada odustaje?
Sturgeon je rekla da joj je jasno “u glavi i srcu” da je ovo pravi trenutak da ode. Iscrpili su je neumoljivi i neoprostivi pritisci moderne politike, rekla je, s 24-satnim ciklusom vijesti, intenzitetom društvenih medija i fokusom moderne politike na ličnost. Bilo je nemoguće živjeti normalnim životom, otići u šetnju ili naći se s prijateljima na popodnevnom čaju.
Vrijeme njene odluke uvelike joj je određeno, rekla je, vanrednom konferencijom SNP-a sljedećeg mjeseca na kojoj će se odlučivati o strategiji u kampanji za nezavisnost. Sugerisala je da bi bilo nepošteno prema stranci da predsjeda tim događajem znajući da namjerava uskoro dati ostavku.
Insistirala je na tome da je, nakon više od 20 godina na prvoj liniji politike, nisu pokolebale najnovije krize oko prava transrodnih osoba, vremena čekanja na hitnu pomoć, štrajkovi koji su zatvorili sve škotske škole, bijes medicinskih sestara zbog niskih plata, pa čak ni policijska istraga o privatnom zajmu njenog supruga SNP-u od £107,000. Njen suprug je Peter Murrell, izvršni direktor stranke.
Ipak, jasno je da su te bitke doprinijele, a možda čak i ubrzale njezinu odluku. U jednom trenutku tokom konferencije za novinare, rekla je da su se unutrašnje dileme oko ostanka na mjestu premijerke pojavile prije više mjeseci, a da su počele kristalizirati početkom januara.
Sljedeći izbori u Holyroodu – glasanje koje je od posebnog značaja za SNP, budući da se radi o nacionalnom parlamentu Škotske – udaljeno je više od tri godine. Uprkos njenim vlastitim sumnjama, njena vlada – koju su dijelili s škotskim Zelenima koji su se zalagali za nezavisnost – bila je stabilna i imala je nepobitnu većinu.
Ipak, iako je Sturgeon zagovarala mnoge ključne politike – rješavanje siromaštva djece kroz besplatno predškolsko obrazovanje, besplatne školske obroke, socijalna davanja od 20 funti na sedmičnom nivou, prebacivanje tereta škotskih poreza na bogate, širenje pristupa univerzitetima – ostavila je mnoge stvari neučinjene.
Njen nasljednik mora se uhvatiti u koštac s krizom u oblasti hitne pomoći, bolničkim listama čekanja, štrajkovima učitelja, nedovoljnim finansiranjem lokalne samouprave, sve češćim napadima na planove za centralizovanu nacionalnu njegovateljsku službu i nepopularni planovi za uvođenje prve sheme povrata depozita u Velikoj Britaniji za limenke i boce.
Na vrhu dnevnog reda njenog nasljednika biće dva ključna politička izazova: kampanja za nezavisnost i promjene škotskih zakona o priznavanju spola.
Šta njena ostavka znači za nezavisnost Škotske?
Nedvojbeno je to značajan korak nazad. Sturgeon je bila nosilac kampanje gotovo cijelu deceniju, ugrađujući viziju nezavisnosti u svoj politički program.
Vrlo je značajno da je Sturgeon svoju odluku da odstupi direktno povezala s konferencijom SNP-a o nezavisnosti sljedećeg mjeseca, u Edinburghu u nedjelju, 19. marta. Ta konferencija mora odgovoriti na jedno pitanje: budući da je vrhovni sud Ujedinjenog Kraljevstva definitivno presudio da škotski parlament ne može održati referendum o neovisnosti bez odobrenja Westminstera, hoće li SNP pokušati iskoristiti sljedeće opšte izbore u UK-u kao de facto referendum o neovisnosti? Poslanicima će takođe biti ponuđena jedna mala varijacija te ideje: koristiti izbore u škotskom parlamentu, Holyroodu 2026. godine, kao zamjenski referendum.
Ovaj prijedlog, koji su omalovažavali njeni protivnici, ali i mnogi unutar SNP-a, predstavljen je kao Sturgeonin plan B, kada je prošle godine rekla da će tražiti od vrhovnog suda da presudi o referendumskim ovlastima škotskog parlamenta. Sada mnoštvo anketa javnog mnijenja pokazuje da je ova ideja duboko nepopularna. Birači su više zabrinuti za ekonomiju, troškove života i zdravstvenu zaštitu.
Iako je Sturgeonina popularnost nedavno oslabila, ona je ostala najpopularnija liderka u Škotskoj, definisana svojim uglavnom vještim, empatičkim suočavanjem s krizom Covid-19. Takođe je postala utjelovljenje ideje o nezavisnosti.
S izuzetkom Johna Swinneya, njenog zamjenika, niko od njezinih nasljednika nije dobro poznat. To će otežati borbu za nezavisnost, jer će smanjiti povjerenje u vođu, u viziju i u SNP kao brend. Uprkos Brexitu, Borisu Johnsonu i Covidu, nezavisnost nikada nije imala podršku većine u Škotskoj. Bez Sturgeon, podrška će vjerovatno još više opadati.