Prije tri dana u javnom parku u blizini Druge gimnazije u Sarajevu „osvanuo“ je tenk. Ne radi se ni o kakvom neodgovornom postupku pojedinca već o, za rubriku vjerovali ili ne, eksponatu koji će činiti jedan od segmenata spomen-obilježja bosanskim specijalcima odreda “Bosna”.
Projekat koji još nije završen finansira Grad Sarajevo, a ponos zbog toga izrazila je gradonačelnica Benjamina Karić.
Građani su uglavnom zgroženi, a aktivisti zabrinuti zbog tenka kojem nije mjesto u blizini škole.
Na pitanje kakvu poruku šalje memorijalizacija u obliku tenka, novinarka Senka Kurt odgovara kontrapitanjem.
„Pa kakvu poruku tenk može poslati? Da vječno vlada mir? Da planiramo budućnost u miru? Da rata ovdje nikad više neće biti? Na žalost, ja to ne vidim tako. Bilo koje oružje (na slici, u filmu) meni samo sluti na smrt, na ubijanje, na rat, na pakao. Pa kad je i samoobrana u pitanju. Da objasnim onima koji eto kažu imaju kapacitet da razumiju bolje od mene … nisam ja protiv spomenika, protiv obilježja, nisam ni protiv sjećanja. Ali, ljudi moji, tenk?! On simbolizira šta? Snagu? Hrabrost? Herojstvo? Slavimo nečije živote postavljanjem oružja koje ubija. Ne razumijem. Ali, mora da je do mene“, ironična je Kurt.
Filozof, sociolog i profesor Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu Asim Mujkić u izjavi za Buku kaže kako je ovakav eksponat neprimjeren u blizini škole te da mu je mjesto tamo gdje se nalaze slični eksponati – ispred Historijskog muzeja.
„Nemam ništa protiv takvih stvari, ali mjesto mu je u određenom, tematskom dijelu, a to je kod nas Historijski muzej gdje se nalaze eksponati iz Drugog svjetskog rata. Mislim da postavljanje tenka pored obrazovne institucije šalje pogrešnu sliku o Sarajevu koje, barem zvanično, promiče ideje otvorenosti, kulture, pluralizma, daleko primjereniji bi bio spomenik ili memorijal nečemu što predstavlja vrijednosti za koje se zalaže Sarajevo, a ne ova poruka koja je neka vrsta reference ka prošlosti i militarizaciji“, mišljenja je Mujkić.
Na naše pitanje kakva osjećanja tenk može proizvesti kod đaka, koji na putu do škole ili kroz prozor učionice gledaju u tenk, Mujkić kaže ništa pozitivno.
„Mislim da je poruka suprotna nečemu što djeca u tom uzrastu treba da uče: humanizmu, inkluzivnosti, otvorenosti. Ne možemo reći da čelična skalamerija iz rata ni na koji način zastupa humanističke vrijednosti nego suprotno“, govori Mujkić za Buku.
Aktivisti smatraju da ovakvom spomeniku nije mjesto u blizini škole.
„Kao građanki Sarajeva, aktivistici i feministici zaista me zabrinjava i razmišljam o tome kakvu poruku Grad Sarajevo, njegovi građani i građanke šalju svakome ko ulazi u Sarajevo“, kaže za Buku aktivistkinja Maida Zagorac.
Spomenik ideja prethodnih vlasti
Benjamina Karić, aktuelna gradonačelnica, je najzaslužnija za postavljanje tenka u blizini škole, ali treba podsjetiti da to nije njena ideja.
Spomenik se gradi na osnovu Odluke o podizanju spomenika bosanskim specijalcima Gradskog vijeća Grada Sarajevo od 27. jula 2016. Tom odlukom je utvrđena i lokacija.
„Dakle, Gradsko vijeće i Općinsko vijeće Centra su utvrdili da je predmetna lokacija adekvatna za izgradnju i postavljanje predmetnog spomenika”, rekla je Karić u izjavi za portal Klix.
No, upravo je Karić bila da koja je insistirala na lokaciji. I na kraju je najzaslužnija za tenk pored škole.
Zagorac kaže da nijednom militantnom obilježju nije mjesto pored obrazovnih ustanova jer su to mjesta gdje se edukuju novi mladi umovi, kako da odlučuju i promišljaju o svojoj budućnosti.
„Zaista je nedopustivo da svaki dan nove generacije dok se edukuju prolaze i sa prozora svoje škole gledaju u jedan izuzetno militantni spomenik, izuzetno militantnog izgleda“, kaže Zagorac.
Dodaje da je porazno da ovoliko godina nakon završetka rata u Bosni i Hercegovini memorijalizaciju vršimo postavljanjem militantnih obilježja i postavljanjem spomenika koji imaju militantni oblik.
Podsjeća da su nevladine organizacije u BiH još 2017. na čelu sa Goranom Bubalom osnivačem Mreže za izgradnju mira ukazivale na to da jedan tenk ne treba da ima svoje mjesto pored obrazovne ustanove.
„Mreža za izgradnju mira išla je na više sastanaka sa gradonačelnicom Sarajeva u posljednjih godinu dana. Nažalost vidimo da to nije imalo očekivani rezultat“, priča Zagorac.
U čiju djecu cilja cijev tenka?
Zagorac kaže da spomenik svoje mjesto može pronaći u muzejima, a ako se već pravi spomenik pored škole onda to mora biti rješenje koje nije militantnog izgleda i koje nema efakat retraumatizacije.
„Koji ne pobuđuje u nama trans generacijsku traumu koju mi trpimo i dalje i spomenik koji našim novim generacijama neće slati konstantnu poruku podsjećanja na rat i poruku militarizma nego poruku izgradnje mira“, dodaje Zagorac.
Nada se da će građani i građanke Sarajeva nastaviti izražavati svoje nezadovoljstvo te da će to vlasti natjerati da izmjeste spomenik.
„Taj tenk je zaista korišten tokom rata u BiH i pored samog tenka tu će biti i statue vojnika i postavlja se pitanje u koga će ciljati cijev tog tenka, u čiju djecu će ciljati. Zaista, uloga odreda Bosna za odbranu Sarajeva je bila iznimno bitna i smatram da oni trebaju da imaju spomenik, ali je ovdje sporan sami izgled spomenika“, govori Zagorac.
Šta je cilj gradonačelnice Benjamine Karić?
Budući da se smatra najodgovornijom za instalaciju eksponata na mjestu pored kojeg svaki dan prolaze stotine učenika, treba razmišljati o tome šta može biti cilj nositeljke odgovorne javne funkcije – Benjamine Karić. Za Senku Kurt nema dileme šta je cilj Benjamine Karić.
„Populizam, populizam, populizam. To njeno zaklanjanje za patriotizam, ta njena želja da je sve više od nas. Ona voli Sarajevo više od nas, ona žali za žrtvama femicida više od nas, ona razumije probleme ljudi više od nas, ona razumije kako bole rane prošlosti više od nas, ona pati više od svih bolesnih, ona plače više od svih nesretnih. Benjamina Karić preuzela je svu bol svijeta“, govori Kurt.
Sociologinja Smiljana Vovna u razgovoru za Buku kaže da je poruka i cilj spomenika militarizacija učenika.
„Što je po mom mišljenju nedopustivo. U školskim dvorištima treba da stoje biste i spomenici pisaca, umjetnika, naučnika, i svih drugih ljudi koji su ostavili trag u nauci i umjetnosti“, kaže Vovna.
Vovna kaže da se ovim spomenikom učenicima upućuje poruka o sukobima, ratu, ubistvima jer ni jedan tenk ne nosi cvijeće nego bombe koje ubijaju.
“Kakva je poruka bila u namjeri ne znam, ali sam sigurna da nije dobronamjerna bez obzira na objašnjenja koja se dobijaju ili se ne dobijaju. Da treba da postoje i spomenici ovakve vrste sigurno je da treba ali ne na ovom mjestu. Školsko dvorištve i samo objekti škole treba da budu zaštićeni od svake vrste asocijacija na nasilje, smrt i rat. U udžbenicima dobijamo informacije o svim događajima koji su se desili na ovim ali i drugim prostorima i u učionicama treba da ih naučimo toleranciji, empatiji i suživotu a ne da ih vraćamo u ratna razdoblja ili opominjemo da im se naša prošlost možda može i ponoviti. Zato, ja sam da zasadimo cvijeće, postavimo klupe, stavimo spomenike pjesnika i umjetnika koji promovišu našu kulturu, i da na taj način čuvamo i njegujemo sve vrijednosti Bosni i Hercegovine kojih ima ima jako puno“, kaže Vovna, profesorica u tuzlanskoj srednjoj školi.
I za njenog kolegu i univerzitetskog profesora Asima Mujkića cilj gradonačelnice nije dobronamjeran.
„Namjera je, barem kako je ja vidim, neka vrsta radikalizacije. Kao takva je potpuno neprimjerena“, zapaža Mujkić.
Dok javnost masovno osuđuje potez gradonačelnice, jasno je da svaki njen potez izazove pažnju javnosti, bilo da dijeli baklave, ćevape, da izlazi na proteste i traži od vlasti da radi zaboravljajući da je ona potpredsjednica najjače stranke Trojke. Na naše pozive da prokomentariše postavljanje ovog eksponata Karić nije odgovarala.