Vinko Đuragić, bivši član Uprave i izvršni direktor “Elektroprenosa BiH”, Dalibor Simić i Želimir Rokvić priznali su da su tražili 15.000 KM za zaposlenje u “Elektroprenosu”.
Inače, Simić je bio monter u toj kompaniji, a Rokvić radnik Gradske uprave Banjaluka i svi su sa Republičkim tužilaštvom zaključili sporazume o priznanju krivice, te pristali da budu osuđeni na ukupno 27 mjeseci zatvora.
Sporazumom je predviđeno da Đuragić bude osuđen na 10, Rokvić na devet i Simić na osam mjeseci zatvora za krivično djelo trgovina uticajem kao saizvršioci.
Kako je navela tužiteljka Sanja Tadić Stojisavljević, prilikom pregovora o zaključenju sporazuma i visini predviđenih kazni tužilaštvo je imalo u vidu zakonske odredbe, te činjenicu da su optuženi priznali djelo.
“Sarađivali su sa istražiocima i bez toga teško bi bilo rasvjetljavanje ovog slučaja. Takođe, nije pričinjena šteta, a optuženi nisu osuđivani”, rekla je tužiteljka.
Kada je u pitanju Simić, u njegovom slučaju je cijenjeno i to da ima bolesno dijete, a nakon svega je dao otkaz u “Elektroprenosu” i “zbog stida” otišao u Njemačku.
Sudija Blagoja Dragosavljević istakao je da će o sporazumima odlučiti naknadno i saopštiti odluku.
Optuženi su uhapšeni u akciji “Napon” u februaru 2021. godine.
Prema optužnici, Đuragić, Simić i Rokvić su krivično djelo trgovina uticajem počinili nakon što je “Elektroprenos BiH” 12. oktobra 2020. godine objavio konkurs za zasnivanje radnog odnosa za više radnika.
Navodi se da se Đuragić nakon toga, kao službeno lice, krajem oktobra 2020. godine sastao sa Rokvićem, preko kojeg je za sebe zahtijevao nagradu da bi korištenjem svog službenog položaja posredovao u zapošljavanju kandidata.
Kako se navodi, Rokviću je predao spisak sa imenima i prezimenima i brojevima telefona svih prijavljenih kandidata i podacima o radnim mjestima na koja su konkurisali, zahtijevajući za sebe 10.000 KM za kandidate sa visokom stručnom spremom i 8.000 KM za kandidate sa srednjom stručnom spremom.
Rokvićev zadatak je bio da kontaktira s kandidatima i pronađe one koji su voljni da plate kako bi ih Đuragić svojim uticajem “pogurao” da prođu na konkursu.
Rokvić je spisak predao Simiću, takođe kako bi ostvario kontakt s kandidatima i od njih zahtijevao novac za posredovanje u zapošljavanju.
Rokvić i Simić su podigli iznos na 13.000 KM i 15.000 KM, u zavisnosti od stručne spreme kandidata.
Nabavili su mobilne telefone i pozvali Sašu R. sa spiska.
Simić je pozvao kandidata i zahtijevao 15.000 KM kako bi posredovao da odgovorni u “Elektroprenosu BiH” donesu povoljnu odluku.
Kada je pristao, pozvao ga je Rokvić i naglasio mu da sve treba da bude diskretno.
Dodaje se da su se sastali u tržnom centru u Banjaluci 18. decembra i Rokvić je tada predočio kandidatu da je zaposlen u Gradskoj upravi grada Banjaluka, navodeći da ima kontakte sa trojicom odgovornih osoba u “Elektroprenosu BiH” i tražio 15.000 KM kako bi kod tih ljudi posredovao u njegovom zapošljavanju.
Pojasnio je da bi novac predao tim ljudima, a da bi on za tu uslugu bio “nagrađen”.
Prema optužnici, kandidat je novac trebalo da preda Rokviću nakon što bude primljen u radni odnos. Kandidat je slučaj prijavio policiji prije predaje novca.