„I dalje nadolaze opasni dani,i više od same vode iz neba,čovjek neka se sam sebe bojati počne”
Jan Werich – Potop
Kada je sredinom maja 2014. godine kiša počela padati, danima nije prestajala.
U prva dva dana, iz korita su se izlile rijeke Bosna, Drina, Sana, Sava, Vrbas i druge. Poplavljeni su Doboj, Maglaj, Šamac, Orašje, Domaljevac, Odžak, Brčko, Derventa, Tuzla, Prijedor, Travnik, Janja, Bijeljina, Zenica, Živinice, Vareš, Zavidovići, Ključ, Banjaluka, Čelinac i mnoga druga mjesta i naselja. Ugroženo je bilo područje uz rijeku Savu. Do nekih mjesta moglo se doći samo čamcem ili helikopterom. U to vrijeme, u poplavljenim mjestima bilo je bolje imati gumeni čamac nego najskuplji automobil.
Tih smo dana kao redakcija obišli gotovo sva poplavljena područja, bili smo na licu mjesta i pomagali ljudima u Prijedoru, Doboju, Šamcu, Maglaju, Čelincu, prvi smo objavljivali fotografije nabujalog Vrbasa u Banjaluci.
Tih je dana prevladala ljudskost, tih smo dana pomagali prvom komšiji, zvao se on Stipe, Savo ili Ahmet. Tih smo dana bili jedni drugima ljudi.
Nesreća koja je zadesila ovu zemlju dokaz je da je saradnja među običnim ljudima moguća. Solidarnost i međusobna pomoć nas običnih ljudi ostaje kao imperativ i godinu dana nakon nesreće i tragedije koje su nam se desile.
Da li je, nakon ovog katastrofalnog iskustva, naša država išta spremnija da se suoči sa izazovima slične vrste? – pitanje je na koje niko baš ne zna jasan odgovor. A on bi trebao i morao da postoji.
Sudeći prema stanju na terenu, ništa nismo naučili.
Naime, u proteklih nekoliko godina Centar za humanu politiku iz Doboja podnio je više krivičnih prijava zbog izazivanja opšte opasnosti od poplava i zatražio smjenu direktora Voda Srpske i odgovornih u vodnoj inspekciji, a posljednja krivična prijava podnesena je protiv odgovornog lica firme koja nasipa malo korito Bosne, republičkog vodnog inspektora i direktora Voda Srpske.
Koliko se malo radi na zaštiti jasno govori i podatak da “Akcioni plan za zaštitu od poplava i upravljanje rijekama u BiH”, koji su se, nakon poplava 2014., obavezale realizovati sve vlasti u BiH do kraja 2017. godine, isti nisu realizovale. Rok za njegovu realizaciju prvo je produžen je do 2021. godine, a sada do 2024. Tako se kod nas riješavaju problem.
Zaključno sa 2022.godinom, a prema informacijama iz Plana odbrane od poplava u RS za 2022. godinu koji je usvojila Vlada Republike Srpske od poplava su zaštićena područja uz Savu, a ostali sistemi su nedovršeni ili ih nema, izuzimajući urbane cjeline.
U dokumentu se takođe navodi da je trenutni sistem odbrane od poplava kojim upravalju “Vode Srpske”, pouzdaniji nego za vrijeme poplava 2014. godine i da su uložena značajna sredstava u nasipe, pumpne stanice, obodnske kanale i unutrašnju kanalsku mrežu.
“Dužina odbrambenih nasipa u RS iznosti oko 250 kilometara, a riječ je uglavnom o nasipima izgrađenim za zaštitu od velikih voda rijeka Save, Une, Vrbasa, Bosne, Drine, obodnim kanalima i manjim rječicama u neposrednoj blizini ušća u Savu”, stoji u dokumentu.
Glavna služba za reviziju 2020. godine ocjenjujući Izvještaj revizije učinka “Prevencije od poplava”, kao jedan od većih problema vidi to što Republika Srpska nema Plan upravljanja rizicima od poplava, što je ključni dokument. Revizori su, između ostalog naveli i da institucije nisu vršile preispitivanje postojećeg modela finansiranja zaštite od poplava i predlaganje poboljšanja, a sredstva od posebnih vodnih naknada se nisu u cjelosti usmjeravala u sektor voda, dok su pristup izgradnji, rekonstrukciji, tekućem i investicionom održavanju zaštitnih vodnih objekata ocijenili kao neplanski i nesistematičan.