foto BUKA
“Vi možete da trenirate, ali način na koji ćete vi reagovati je različit. Vi možete da simulirate te uslove, scenografiju, žrtve… Mi smo radili bezbroj treninga sa simulacijama žrtava koje su imale otvorene rane, prelome, kosti koje vire, simulacija arterijskog krvarenja, da ne nabrajam…ali, kako bih vam rekao, toliki broj mrtvih lica i sam teren na kojem radite, da ga je priroda uništila na taj način, to je jako teško iskopirati” kaže Naumović za BUKU.
On priča kako su kao simulaciju stvarne katastrofe radili na Incelu koji je pikatiner uništio sa gromadama kamenja sa armaturnom mrežom koja je čvršća i bolja od one koju je vidio u Turskoj, ali na drugu stranu kaže da je je to ipak ljudska ruka uništila i napravila tu scenu, dok su u Turskoj zgrade od desetak spratova bile na nivou 5,6,7 metara,
“Upale su u minus dole i kao naslagane palačinke su bile. Iz tih zgrada, iz tih međuspratova, gdje nema nikakvog šupljeg prostora, su virila ljudska tijela, tako da je jako teško simulirati to” kaže on.
Kaže kako je teško opisati tu vrstu “upečatljivosti” zatečenih prizora u razrušenom Kahramanmarašu, ipak dodaje da svako reaguje na svoj način.
Aleksandar Naumović i Boško Damjanović, GSS Banja Luka, foto BUKA
“Drži vas dojam jedno vrijeme, mada, ja sam navikao, s obzirom na tip posla kojim se bavim, da se ne vežem previše za takve tipove utisaka koje zateknem na licu mjesta, nego da se fokusiram na posao kojim se bavim, da ga obavljam kvalitetno i sigurno za ekipu sa kojom radim, pogotovo za psa sa kojim radim” ističe Naumović, član GSS-a Banjaluka.
Ono što je svakako ostalo upečatljivo u Turskom gradu jeste spasavanje 10-godišnje djevojčice iz ruševina.
Podsjetimo, spasilački tim Civilne zaštite Republike Srpske, u sklopu kojeg je u GSS Banjaluka, izvukao je iz ruševina u Kahramanmarašu živu djevojčicu koja je bila pod ruševinama više od 152 časa. Djevojčica je locirana u ruševinama višespratnice na čijem raščišćavanju su radili spasioci iz Republike Srpske zajedno sa kolegama iz AFAD-a. Odmah nakon izvlačenja djevojčici je ukazana neophodna medicinska pomoć.
Naumović kaže kako je satisfakcija spasiti bilo koji ljudski život.
“Kada spasite jednog čovjeka, kao da ste spasili cijeli svijet, ali mi smo došli tamo da radimo spasavanje u bilo kom obliku, pa i da porodici pružimo spokoj i mir tako što će sahraniti svoje najmilije na dostojanstven način. Bitno je da se spasi živo lice, ali bitno je i da pokojnik nađe svoj mir” ističe sagovornik BUKE
Tora, jedini spasilački pas, uveliko je doprinio kvalitetu posla odrađenog u Turskoj. Tora je heroj GSS-a. Njenog trenera pitali smo kako zapravo izgleda potraga sa unesrećenima ispod ruševina.
“Pas, ja i potražni tim, radili smo potragu za kadaverom, mrtvim licima. Ja sam to trenirao s njom, prinio sam joj to. Prvi put kad je počeo trening, kad smo počeli raditi, jako odbojno je djelovala na to, jer ona nas smatra bićima ravnopravnim sebi, koje izrazito voli i kada joj prinesete ljudski ostatak na koji treba da reaguje, bio joj je odbojan. Jako smo teško to savladali. Naravno, s vremenom je ona to savladala i ona sad traži i živa i mrtva lica, ali na tu količinu, s vremenom koje prolazi, jako joj to teško pada, stvara joj se odbojnost, umor, ne bude joj se više tu, a ista stvar je i sa mnom, psiha vam se zamara tim scenama, prizorima unesrećenih, uplakanih ljudi, jauka, leleka… Sve porodice kojima je ona pronašla spokoj su iskazivali zahvalnost ljubljenjem, plakanjem nad njom… Ona je njima tamo doslovno bila kao terapijski pas, tim porodicama kojima je pronašla mrtve” kaže nam u svojoj ispovijesti Aleksandar Naumović.
Tora je tokom spasavanja bila i ozlijeđena ali sada je sa njenom šapicom sve u redu.
“Čitav prozor je pao, na prozoru je bila rupa, na staklu je bio v izrez, na tom izrezu je ona zaglavila nogu i sastrugala kožu. Površinski velika rana. Igrom slučaja smo naletjeli na neke žene koje su imale kod kuće psa i pitale su da li želim da je vodim veterinaru. Nekih 20-25 km od grada je bio veterinar koji je radio, pa smo otišli tamo, ušivena je, ima pet kopči, dobila je vitaminski koktel, antibiotike… Sljedeća dva dana sam joj ja davao injekcije sa antibioticima, tako da se popravila” priča naš sagovornik.
Pitali smo Naumovića kakav je bio kontakt sa lokalcima, jer je bilo slučajeva da su određeni spasilački timovi napuštali mjesta potrage zbog ugrožene bezbjednosti.
Sagovornik BUKE ističe kako je prije svega impresioniran Turcima sa njihovim poimanjem životinja. Jako su blagonakloni prema životinjama.
“Toru su doživljavali kao glavnog spasioca. Od svih nas, ona je bila glavna. Njihova svijest o životinjama je puno drugačija, puno bolje tretiraju životinje od nas na Balkanu generalno. Djeca su nam dolazila, donosila slatkiše. Mi smo njima davali svoje, jer smo ih imali previše. U zahvalnost su nam ostavljali escajg, potkošulje… Jako srdačno u toj svoj tugi i nesreći koja ih je zadesila, zahvaljivali su nam, klanjali se, jako fer i korektan odnos. Bilo je i nemilih scena, kao i u svakoj državi, imate lopova, kriminalaca, raznih ljudi koji koriste tu priliku, koji pokušavaju da steknu nelegalnu imovinu, krađe, pljačke, tuče, razračunavanje s oružjem, bilo je svega” kaže nam Naumović.
Tora, foto BUKA
Nakon devet dana boravka u Turskoj tim iz Republike Srpske vratio se iz misije.
Naumović kaže kako je AFAD proglasio da se obustavlja traganje za živim ljudima i onog trenutka kad su oni to obustavili, tim iz Republike Srpske je napustio to područje.
“Među prvima smo došli, a među zadnjima napustili Tursku. U slučaju potrebe, mi smo uvijek spremni. Moje je da dođem tu i da dam svoj maksimum i da procijenim da li ona može da ispuni svoj maksimum, da bi taj rad bio kvalitetan. U slučaju da treba ponovo da idemo, mi ćemo da idemo” zaključuje naš sagovornik Aleksandar Naumović član GSS-a Banjaluka.
Gorska služba spasavanja Banjaluka je dobrovoljna, neprofitna, humanitarna i stručna organizacija, koja za osnovni cilj ima sprečavanje nesreća na planinama, kao i u alpinističkim i urbanim uslovima, te spasavanje ljudi i imovine i pružanje prve pomoći u slučajevima kod kojih treba primjenjivati posebno stručno znanje i tehničke vještine kao i tehničku opremu za spasavanje.
Kao Udruženje građana finansiraju se putem novčanih i nenovčanih donacija ili putem sponzorske pomoći, a čine je vrijedni volonteri koji se poslije svog radnog vremena uvijek odazovu pozivu da pomognu u spasavanju ljudi.
“U dosadašnjem radu GSS Banja Luka je učestvovala u različitim vrstama akcija: pružanje pomoći u poplavama zahvaćenim područjima tokom 2014. godine, pružanje pomoći u potragama za nestalim i izgubljenim osobama u Banjaluci i šire, osiguranjima planinarskih akcija i izleta, zajedničkih vježbi sa relevantnim službama iz oblasti zaštite i spasavanja, obezbjeđenja sportskih manifestacija i takmičenja, biciklističkih maratona i trka, te mnogim drugim. Takođe, stanica GSS Banja Luka je svoj rad kroz obuku ili druženje uspješno predstavila velikom broju državnih i gradskih institucija, organizacija i službi, edukativnih ustanova, planinarskih i sportskih društava i klubova, škola, itd. Članovi stanice redovno učestvuju i u akcijama dobrovoljnog davanja krvi” naveo je za BUKU Boško Damjanović, načelnik GSS BL.