Nakon
četiri godine borbe sa rijetkim oboljenjem -markofagom koje nagriza jetru i
kosti zbog čega nije mogao živjeti bez lijeka Kineret, Arslan je pobijedio.
Lijek
mu više nije potreban i sada konačno može uživati u bezbrižnom djetinjstvu i
odrastanju.
Njegova
majka Selvedina ne može još uvijek povjerovati da je ovaj četvorogodišnjoj teškoj
borbi konačno došao kraj.
„Juče smo
bili na kontroli i kada mi je doktor rekao da je Arslan sada potpuno zdrav, da
mu lijek više ne treba, iskrena da budem, od radosti nisam znala šta da radim.
Teško je te osjećaje koji su me obuzeli, koji me obuzimaju i sada dok sa vama
razgovaram, iskazati riječima“, priča za
BUKU Selvedina koja je sa strahom dočekivati
svaki novi dan protekle četiri godine i koja ne može sakriti suze zbog humanih
ljudi koji su pomogli njenom sinu, ali i zbog institucija koje su je dovele u tako
bezizlaznu situaciju: “ Dugo je trebalo da se uspostavi prava dijagnoza, obišli
smo mnoge ljekare širom BiH, išli i u Tursku, jer su ranije Arslanu davali
šansu da će preživjeti još godinu, dvije. Za pomoć sam se obraćala na sve
strane, išla i kod načelnika, sve bezuspješno, kažu mi “veliki je to novac, ne
možemo ti gospođo pomoći”. Onda se vratim kući i plačem, jer sam bespomoćna,
jer moje djete zbog administrativnih procedura ne može dobiti lijek i jer
mislim da će umrijeti. Ustajala sam noću samo da provjerim da li je živ. Jedini
koji mi je pomogao jeste Dragoslav Šinik iz Gradiške, koji je javnim objavama
ukazao na ovaj problem, potako ljude širom Bosne i Hercegovine i dijaspore da
izdvoje svoj novac. Zahvaljujem se od srca Dragoslavu i svim dobrim ljudima,
jer da nije bilo njih ne bi bilo ni mog djeteta“.
O
malenom Arslanu, prvi put smo pisali prije dvije
i po godine kada je, u vrijeme pandemije, humanitarac Dragoslav Šinik pokrenuo
akciju i u kratko vrijeme, zahvaljujući znanim i neznanim ljudima iz cijele BIH
i dijaspore, dječaku dostavio lijek.
Akcije
su se ponavljala više puta u toku ove dvije i po godine jer lijeka u Bosni i
Hercegovini nema.
Ni
Dragoslav Šinik ne krije sreću zbog Arslanove pobjede i jučerašnjeg telefonskog poziva sa Odjela pedijatrije bolnice u Sarajevu: „Kad vratim
film unazad, mjesečna terapija je koštala mjesečno 2.400 KM, a od strane fonda Unsko Sanskog Kantona nije
imao pravo na refundaciju jer je lijek “skup”. Dvije i po godine je
trajalo lječenje, ali nikada nije prošao dan a da je ostao bez terapije. Hvala
svim mojim prijateljima koji su mi bili podrška na razne načine da ovo djete
živi“.
Nažalost, nadležne
institucije, koje ovo nikako nisu smjele dozvoliti, nisu poduzele apsolutno
ništa, a nezaposlenoj i samohranoj majci i aktivistima koji su se uključili u
rješavanje ovoga problema iz dana u dan su ponavljali da su takve
administrativne procedure i zakoni.
Portal
BUKA je takođe tražio odgovore u više navrata od Fonda zdravstvenog osiguranja
USK i od resornog ministarstva zdravlja. Bezuspješno – niko se nije udostojio
ni javiti, ni objasniti zašto se jedno dijete našlo u ovakvoj situaciji i
zašto ne čine ništa da se promijenu procedure koje očigledno ne funkcionišu.
Jer jedini način da se ovo pitanje rješi je sistemsko rješenje- promijena nefunkcionalnih zakona i odluka, kako više ni jedno djete ne
bi liječili skupljajući novac preko
društvenih mreža.