Danima traju protesti usmjereni protiv potencijalne eksploatacije litijuma na zapadu Srbije uz granicu sa Bosnom i Hercegovinom, u okolini Loznice.
Od ishoda ove priče u Srbiji, pretpostavlja se, mogao bi zavisiti i ishod namjere za eksploataciju litijuma u Bosni i Hercegovini, odnosno u Loparama gdje su nađena značajna nalazišta. O ovome smo danas razgovarali sa ekološkim aktivistima, predstavnikom Centra za životnu sredinu iz Banja Luka, Tihomirom Dakićem, i predstavnikom Udruženja “Ne damo Jadar” iz Gornjih Nedeljica, Nebojšom Petkovićem.
Aktivisti u Srbiji su dali rok vlastima da do 11. augusta usvoje Zakon o zabrani eksploatacije litijuma i bora. Izvijesno je da taj zahtjev neće biti ispoštovan.
“Ako ne ispoštuju zahtjev, 11. augusta slijedi nekoliko blokada širom Srbije. Planiramo i veliki skup u Beogradu 10. augusta. Očito je da vlast nema namjeru da usvoji zakon, ali su se uspaničili preko tabloida. Pokušavaju da nas diskredituju i da nas zaplaše, ali je narodu svega dosta”, rekao je Petković za N1, dodavši da sve zavisi od toga koliko ljudi će izaći na proteste.
Vlast Srbije tvrdi kako garanciju da nema opasnosti od eksploatacije po životnu sredinu daje Njemačka.
“Zaključci Njemačke su zasnovani na podacima koji su dobili od Rio Tinta. To je neko fingiranje brige za zdravlje građana. Srbija nema instituciju koja bi mogla dati takvu granaciju. Da ima, ne bismo bili u ovoj situaciji. Ono što je bitno je podatak da u Srbiji oko 17.000 ljudi umre od zagađenja, a svaki četvrti stanovnik boluje od neke vrste kancera”, dodao je Petković.
Srpska akademija nauka i umjetnosti dovela je u pitanje opravdanost otvaranja rudnika Rio Tinto.
“Vlast ne zanima stav struke. Nazivaju ih stranim plaćenicima, kao i nas. Njih zanimaju samo analitičari, ekonomisti i rudarski inžinjeri. Ostali ne postoje.”
Od ishoda borbe u Srbiji, mogao bi zavisiti i epilog namjere bosanskohercegovačkih vlasti da iskoriste domaće zalihe litijuma koje su pronađene na području Majevice.
“Političari pokušavaju opravdati to potencijalnim ekonomskim valom koji bi mogao da zadesi Srbiju. Šta bi bila ustvari cijena ovog dogovora? Njemačka bi ove procese mogla započeti u svojoj državi, pa da za 10-15 godina pratimo broj oboljelih ljudi i zagađenih rijeka”, kazao je Tihomir Dakić za N1.
Dodao je da međunarodna zajednica u ovom kontekstu govori o ekonomskom interesu: “Napominju da je Republika Srpska u ekonomskoj krizi, duguje mnogo novca. Pitanje je da li trebamo prodati prrodna blaga da bismo vratili dugove”.
Petković je također govorio o pritiscima drugih država.
“Pritiske od ambasada nismo imali jer nemamo komunikaciju s njima, niti je želimo. Njemačka ima tri puta vište litijuma nego Srbija, i to u benignijem obliku. Međutim ne pada im na pamet da istražuju jer ni to nije ekološki sigurno. Oni očigledno prave pritisak na vlast, a izbjegavaju sami da kopaju litijum”.
Dakić je komentarisao trenutne političke strukture u Srbiji i RS.
“Uradit će sve da bi ostali što duže na vlasti. Vjerovatno su uslovljeni da potpišu neke stvari, a ako ne urade to možda bi se povukle neke mjere koje bi ih sklonile sa određenih pozicija. Poslušnici su. Kompanije su međunarodne i puno prstiju je umiješano, i lokalnih i međunarodnih”.
Gosti su za kraj govorili o sigurnosti ekspolatacije litijuma za životnu sredinu.
“Ne postoji mogućnost da me neko uvjeri da je eksploatacija litijuma sigurna po životnu sredinu sa ovakvom kompanijom koja je gdje god se pojavila u svijetu napravila katastrofu”, rekao je Petković.
“Zeleno rudarenje ne postoji. Ta prodaja uz zelene politike je jedan od spinova koji se pokušava progurati na ovim prostorima. Građani profitiraju samo ako ostanu na svojoj zemlji”, zaključio je Dakić.