“Kočićev zbor”, narodna, politička ili kulturna manifestacija?

“Kočićev zbor”, manifestacija osmišljena u čast najvećeg, odnosno najuticajnijeg srpskog pisca s ove strane Drine, 59. put biće održan u Banjaluci i u Stričićima od 23. do 25. avgusta.

Organizacioni odbor u Gradskoj upravi grada Banjaluka, kako su saopštili iz ove institucije, juče je na sjednici usvojio program manifestacije.

Međutim, nakon mnogih konstruktivnih kritika iz prethodnih godina, kako učesnika, tako i posjetilaca kulturno-umjetničkog programa “Kočićevog zbora”, pokazalo se da organizatori ni ove godine nemaju sluha za bilo kakav dobronamjeran prijedlog i sugestiju. No, o samom kulturno-umjetničkom programu malo kasnije… Na početku je važno naglasiti da se “Kočićev zbor” dijeli na narodno zborovanje na Zmijanju, u okviru kojeg se održava i čuvena bodljavina bakova u čast Kočićeve pripovijetke “Jablan”, i na kulturno-umjetnički, odnosno prije svega književni program (tako bi bar trebalo da bude), u okviru kojeg su se decenijama unazad održavali okrugli stolovi, književne i dramske večeri Kočiću u čast.

- TEKST NASTAVLJA ISPOD OGLASA -

Da je ime Petra Kočića bačeno u najdublji društveno-politički glib na samom “Kočićevom zboru” jasno je i pticama na grani. Na narodnom zborovanju na Zmijanju, nazvanom po Petru Kočiću, tako smo godinama iza nas gledali paradu kiča i šunda.

Tu su redovni politički lideri za mikrofonom; tu je nezvanično šatorsko takmičenje u što jačem ozvučenju, koje je obesmislilo sve vrste narodne pjesme, čitaj nekritička upotreba tehnologije kako je Antonije Pušić, alijas Rambo Amadeus, definisao popularni muzički pravac turbo folk; tu u sitnim satima nisu rijetke ni masovne tuče usljed krajnje zloupotrebe alkohola i, na kraju, tu su čak i striptizete za šankom, za koje je, doduše, posljednjih nekoliko godina konstatovano da kvare ugled manifestacije pa ih više niko ne poziva.

Ovo se, dakle, sve događalo i događa u Stričićima na narodnom zborovanju.

Međutim, kulturno-umjetnički program koji se odvijao u pristojno doba na Stričićima, u manastiru Gomionica, ili u večernjim satima u parku nazvanom po Petru Kočiću u centru Banjaluke, u Kulturnom centru Banski dvor, Narodnom pozorištu Republike Srpske, Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci Republike Srpske, zavisi kako koje godine i zavisi od programa, nešto je sasvim drugo.

Umjetnički program “Kočićevog zbora” pravio je nekakvu vrstu balansa ove manifestacije i koliko-toliko čuvao ugled Petra Kočića.

Vlada Republike Srpske 2017. godine organizaciju “Kočićevog zbora” povjerila je gradu Banjaluka, a grad Banjaluka književni dio manifestacije je isto tako povjerio Podružnici Banjaluka – Udruženja književnika Republike Srpske (UK RS).

Svako je dobio priliku da uradi svoj posao onako kako najbolje zna, ali, ne lezi vraže…

Od te 2017. godine do danas smijenila se i gradska vlast, organizatori su se mijenjali i umjesto da se narodno zborovanje na Zmijanju što više približi liku i djelu Petra Kočića, rađeno je obrnuto: i kulturno-umjetnički program se sve više udaljavao od Petra Kočića i dodvoravao narodnim masama. Organizatori “Kočićevog zbora”, koji su redom angažovani u političkim partijama, umjesto da formiraju ukus publike ulažući u književni program i kritičko mišljenje svojstveno Petru Kočiću, metodom linije manjeg otpora, vođeni su najnižim porivima publike, a sasvim moguće i svojim ličnim ukusom.

Primjera radi, na kulturno-umjetničkom programu “Kočićevog zbora” prije dvije godine gledali Branka Đurića Đuru, Gorana Bregovića i krnje “Bijelo dugme”, a tako ćemo ove godine gledati i stendap komičara Gorana Vinčića Vinču.

Popularni likovi iz vremena bivše Jugoslavije ili iz današnjice bez ikakve sumnje privlače i privući će narodne mase i na taj kulturno-umjetnički program, ali po ko zna koji put, ne možemo da se ne zapitamo kakve oni imaju veze sa Petrom Kočićem?! I dok je Vinča u programu “Kočićevog zbora” objavljenom prije dva dana pompezno najavljen, kako je to bio uostalom slučaj i sa Đurom i Bregom, imena književnika učesnika i ovaj put ostaju tajna.

Zna se samo da će Matiji Bećkoviću biti uručena “Kočićeva nagrada” na svečanoj akademiji u gradskom šatoru “Kod Jablana”, još jednom izumu aktuelne gradske vlasti, koji se pokazao katastrofalnim za kulturu, ali ne i po njih same. Upravo na ovom mjestu prije dvije godine nezvanično je počela predizborna kampanja jer kako drugačije objasniti da je tadašnji dobitnik Kočićeve nagrade Anđelko Anušić dobio riječ tek nakon sat vremena programa, dok su prije njega politički lideri ime Petra Kočića dobro “preprali” kroz aktuelna politička dešavanja i prepucavanja.

Kako drugačije objasniti činjenicu da je svečana akademija u izbornoj godini na Stričićima, gdje defiluje masa, a u godini koja nije izborna u Banskom dvoru, pred zainteresovanima za Kočića, književnost i kulturu uopšte – pred onima koji za izbore u današnjem vremenu ne znače ništa.

Elem, praksa je da organizatori “Kočićevog zbora”, po svemu sudeći, dobro istroše narodne novce na pjevače, stendap komičare i ostale estradne tipove, da bi predstavnicima Podružnice Banjaluka UK RS na dan usvajanja programa kazali da je “ostalo toliko i toliko para za književni program” i “organizujte to kako znate i umijete”. Udruženju, koje nema medijsku mašineriju iza sebe, tako ostaje tek nekoliko dana da skupi pisce “s koca i konopca”, koji će imati dva ili tri zajednička nastupa, a za te nastupe, po pravilu, nema nikakvih najava od strane organizatora, medija, pa samim tim nema ni zainteresovanosti.

O kulturi kao posljednjoj rupi na svirali do sada je mnogo toga rečeno.

Nije tajna da su pisci u odnosu na estradnjake potcijenjeni bilo gdje, ali na manifestaciji nazvanoj po imenu pisca Petra Kočića oni su u doslovnom smislu te riječi svih ovih godina dovedeni u ponižavajući položaj.

Stoga, kao neko ko godinama unazad prati sva zbivanja vezana za ovu temu odgovorno tvrdim da je krajnji cilj organizatora da književnost doslovno protjeraju sa “Kočićevog zbora”.

Nepoznanica je jedino da li to rade svjesno ili nesvjesno, da li je u pitanju politički bahatluk ili čisto neznanje. Bilo kako bilo, da ima dostojanstva među samim piscima i u Udruženju književnika Republike Srpske pisci bi trebalo da se slože i sami istupe sa “Kočićevog zbora”. Tako bi trebalo da bude ove i svih narednih godina ukoliko se nešto ne promijeni.

Ovih dana aktuelna je i vijest da Vlada Republike Srpske poništava odluku iz 2017. godine i organizaciju 59. “Kočićevog zbora” umjesto Gradskoj upravi povjerava Ministarstvu prosvjete i kulture Republike Srpske.

Prepucavanje između Vlade, Ministarstva i Gradske uprave po tom pitanju uveliko traju jer grad Banjaluka je sve već, osim samih pisaca, organizovao. Ta prepucavanja ne traju zbog samog programa “Kočićevog zbora” o kojem je ovdje riječ, nego zbog toga što ova manifestacija nesumnjivo ima uticaj i na glasačko tijelo, najčešće spremno da se proda zbog kilograma jagnjetine i prasetine.

Iako gradonačelnik Banjaluke samouvjereno poručuje da je samo jedan “Kočićev zbor”, na kraju ne bi čudilo da zbog političkih prepucavanja ove godine imamo i dva “Kočićeva zbora”, ali i to bi, kao i sve ostalo, krajnjem korisniku bilo potpuno svejedno.

Piscima je takođe svejedno da li “Kočićev zbor” organizuje Gradska uprava ili Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske, da li će taj posao biti povjeren jednoj, drugoj ili trećoj političkoj frakciji.

Za promjenu bilo bi dobro da “Kočićev zbor” organizuje neko ko je čitao djela Petra Kočića, ko njegove riječi istinski poštuje i osjeća i u našem vremenu. A onaj ko je potencijalno takav sigurno neće organizovati veče Gorana Vinčića Vinče, a Matiji Bećkoviću dati da održi slovo u trajanju od pet minuta i sve njegove kolege pozivati dva dana prije manifestacije, krijući njihova imena i značaj isto onoliko koliko otkriva svoj nemar i neznanje.

Umjesto da se oko imena Petra Kočića ujedinimo, umjesto da nam ono služi za ponos, mi ovo ime zloupotrebljavamo, s njim tjeramo sprdnju i parodiju, nadajući se da ćemo na nastupima stendap komičara zaboraviti sve probleme.

“Znam ja to sve i osjećam, ali mi ne daju pjevati o srećnim danima minula vremena, ali mi ne daju kukati nad opštim jadom tvojim, Narode moj zarobljeni i kukavna Otadžbino moja!”, napisao je Petar Kočić u svojoj knjizi “Jauci sa Zmijanja” prije 114 godina. Za koji dan sa Zmijanja će jaukati samo onaj ko pretjera u piću.  Željni opštenarodnog veselja će se istrošiti, a željni ugradnje će se ugraditi. Vinča i njegova publika će se dobro ismijati. Pisci će, kao i obično, ćutati.

NAJNOVIJE

Ostalo iz kategorije

Najčitanije