Ministri, državni zastupnici, narodni poslanici, delegati u domovima naroda. Na desetine bh. političara kandidovalo se na predstojećim Lokalnim izborima za vijećnike/odbornike u lokalnim parlamentima. Teško je povjerovati da im je to stvarna namjera i da bi se neki od njih odrekli delegatske ili ministarske plate od šest, sedam ili osam hiljada maraka da bi preuzeli mandat u lokalnim skupštinama gdje su paušali uglavnom do 1000KM.
No, šta je stvari cilj kandidature političara sa viših nivoa vlasti, ako to već nije stvarna volja za bavljenjem lokalne politike.
Pozvali smo nekoliko kandidata u namjeri da čujemo njihova obrazloženja.
Teško je vjerovati da će se, ukoliko dobije mandat, Sevlid Hurtić odreći ministarske fotelje u Savjetu ministara i preuzeti odbornički mandat u Skupštini Grada Doboja. Zato ga pitamo zašto se kandidovao.
„Najvažnija stvar što sam ja nosilac liste za gradsku skupštinu je da nisam zaboravio grad Doboj, da nisam zaboravio svoje ljude i da im pokažem da sam u svakom momentu sa njima. Da li ću prihvatiti mandat ili neću to je sada pitanje, ali sve ono što mogu pomoći gradu Doboju sa ove pozicije ili sa druge, ja ću uraditi za svoj grad. Naravno pričamo o lokalnom nivou, a naravno za državu BiH sam spreman sve dati“, tako Hurtić odgovara na pitanje Buke.
No, jasno je da svojom kandidaturom jedino daje glasove stranci budući da se iz odgovora da naslutiti da državni ministar za ljudska prava i izbjeglice nema namjeru prihvatiti odbornički mandat.
Predsjednik Narodne skupštine Reublike Srpske i lider Ujedinjene Srpske Nenad Stevandić i pored brojnih obaveza u zakonodavnoj vlasti ove jeseni ulazi u izbornu trku. Jasno je, cilj mu nije da sjedne iz entitetskog u gradski parlament. U objašnjenju za Buku kaže da je nosilac listi u svim opštinama iako je to nemoguće i teorijski i praktično.
„Ja sam kandidat koji sprovodi kompletnu politiku u čitavoj Republici Srpskoj. Možete smatrati da nosim sve ijednu listu sve ijedne opštine. Dakle, predsjednik partije nosi politiku, a ne listu. I da bi se to verifikovalo onda je to logično kao što je recimo u drugim partijama predsjednici partija identifikuju sa politikom koja se nosi. Kad se izbori završe u skladu sa tim kakvi budu rezultati onda će se odlučivati šta ću dalje. Unaprijed, nisam baba vračara da pretpostavljam šta će i kako biti“, rekao je Stevandić za Buku.
Nije potrebno biti baba vračara da bi ste zaključili da se visoko pozicionirani funkcioneri u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti prijavljuju na lokalne izbore kako bi stranci privukli glasove, budući da su zbog funkcije prepoznatiljiviji biračima. Nakon toga se odriču mandata, ali glasovi koje su privukli ostaju stranci, a samim tim i mandat koji dobija naredni kandidat sa najvećim brojem glasova.
I federalni zastupnik Amir Purić kandidat je Naše stranke, tačnije nosilac liste, za Općinsko vijeće u Velikoj Kladuši. Na pitanje Buke da li će prihvatiti mandat ukoliko ga dobije, odgovara da to zavisi od toga kakvi će biti rezultati. Kaže da nije neuobičajeno da se osobe koje ne planiraju preuzeti mandat kandiduju. Podsjeća i na situaciju iz susjedne Hrvatske gdje je premijer Andrej Plenković bio kandidat za EU parlament, ali i na primjere iz Krajine gdje premijer nosi gradsku listu u Cazinu, Bihać gdje federalni ministar Kemal Hrnjić kandidat za gradsko vijeće. Purić za Buku govori o svojim motivima.
„Mi ovim želimo povećati izlaznost“, kaže nam Purić.
Ukoliko rezultat bude dobar Purić kaže da je čak spreman da se uključi u rad lokalnog parlamenta u kojem bi prihvatio mjesto predsjedavajućeg. Upitan da li je realno da bi prešao sa bolje plaćene pozicije na niže plaćenu funkciju odgovara potvrdno.
„Ne bi mi bio prvi put. Napustio sam 2020. karijeru novinara i dobro radno mjesto u Sarajevu sa dobrom platom da bih bio općinski vijećnik u Velikoj Kladuši. Dakle, ne bi mi to bio prvi put“, kaže Purić.
Obmana birača
Damjan Ožegović iz Transparency International kaže za Buku da zakonski gledano, nije zabranjeno nosiocima mandata sa jednog nivoa vlasti da se kandiduju na izborima za drugi nivo vlasti. Međutim, diskutabilno je koliko je to opravdano.
“Pogotovo licima sa viših nivoa vlasti koji se kandiduju za niže nivoe, jer je zasigurno nepostojeća šansa da oni mandat i prihvate ukoliko budu izabrani. Ova nelogičnost se zloupotrebljava isključivo zbog birača koji se na taj način dovode u zabludu i čija volja se izigrava, bukvalno prekomponuje i ne odražava stvarne preferencije na terenu”, kaže Ožegović.
Očito je da se u većini slučajeva radi o zloupotrebi i kandidovanju bez stvarne namjere za bavljenjem lokalnom politikom. To bi trebalo da bude jasno biračima, ali rezultati izbora govore da birači svjesno glasaju za one koji su i ranije nosili liste da bi privukli glasove, i na tome bi se zadržavali bez preuzimanja mandata.
“Birači bi ovakve pojave trebalo da kažnjavaju, ali nažalost, uz nedovoljnu pismenost i jaku kampanju, oni nagrađuju političke stranke. Kažem političke stranke, a ne kandidate, jer ove pojave idu u korist isključivo strankama koje onda koriste osvojene mandate za treća lica koja uopšte nemaju podršku birača, već bivaju izabrani zahvaljući tuđem imenu i zalaganju”, dodaje Ožegović.
U ovom slučaju sve je po zakonu, ali da li je moralno voditi kampanju, tražiti glasove i uvjeravati birače da za vas glasaju, ako ste svjesni da ćete već 7. oktobra (dan nakon izbora) nastaviti sa ministarskim, zastupničkim… radom. No, morala u bh. politici odavno nedostaje.