Miloš
Popović, istraživač Instituta za bezbjednost i globalna pitanja (ISGA)
Univerziteta u Lajdenu već godinama na društvenim mrežama Twiter i Instagram
objavljuje zanimljive mape vezane ne samo za region, već i Evropu i svijet.
Sada je mapirao trogodišnje prosječne mjere
čestica (PM) 2.5 koristeći godišnju AK statistiku EEA i Balkan i Istočna
Evropa izgledaju prilično loše.
Odakle
dolazi PM2.5?
PM2,5
ili fine čestice vrlo lako mogu prodrijeti u organizam. Nastaju sagorijevanjem
fosilnih goriva-toplane, individualna ložišta (ugalj – kao najgora vrsta
čvrstog goriva), motorna vozila, gorenje drveta, šumski požari, paljenje njiva…
PM2
čestice se sastoje uglavnom od sulfata, nitrata, amonijaka, organskog i
elementarnog ugljika, teških metala, poput olova, mangana, bakra, kadmija,
cinka, nikla, vanadija i kroma.
Ono
što je takođe karakteristično jeste da se neke od njih direktno emituju u vazduh,
dok druge u interakciji sa gasovima stvaraju nova jedinjenja, poput sumpor-dioksida
koji u atmosferi reaguje sa kiseonikom i vodenim kapljicama i potom formira
sumpornu kiselinu.
Zašto
je PM2.5 opasan?
Promjer
ovih čestica je jako mali, oko 3 posto promjera dlake kose, a još jedan problem
je što se dugo zadržavaju u vazduhu. U momentu kada njihova koncentracija
poraste više od dopuštenih 25 μg/m3 u kalendarskoj godini udisanjem dopiru u
naša pluća i kroz krvotok do našeg mozga.
Brojna
su istraživanja pokazala da postoji uska veza između izloženosti PM2,5 i
prerane smrti od srčanih i plućnih bolesti, a mogu dovesti i do pogoršanja već
postojećih hroničnih bolesti, poput astme i bronhitisa.
Tako istraživanje
objavljeno u Journal of the American Medical Association govori o tome da
dugotrajno izlaganje prema PM2.5 može dovesti do taloženja plakova u
arterijama, izazivajući vaskularno zapaljenje i smanjenju elastičnosti
arterija, što potencijalno može dovesti do srčanog udara ili šloga. Naučnici
koji su sproveli istraživanje su procenili da za svakih 10 mikrograma po metru
kubnom (μg/m3) povećanja finih čestica u vazduhu, postoji do 8% povećanja
smrtnosti izazvanih kardiopulmonalnim oboljenjem ili rakom pluća.
Prema Svetskoj zdravstvenoj organizaciji ukoliko živite u mjestu u kom je koncentracija PM2,5 čestica do 12 μg/m3, ono se može smatrati zdravim, dok je koncentracija do 35 μg/m3 nezdrava za osetljivu grupu kao što su djeca, starije osobe, trudnice i ljudi sa osjetljivim respiratornim sistemom. Kad se prekorači granica od 55 μg/m3, govorimo o skroz nezdravoj sredini i velikoj izloženosti riziku.
Kako
svako od nas može da doprinese smanjenju zagađenja?
Svaki
građanin može tražiti od lokalih ili nacionalnih donosioca odluka da u toku
njihovih mandata rade na smanjenju zagađenja vazduha. Novac koji građani ulažu
u budžet ne treba biti iskorišten za subvencionisanje fosilnih goriva već na
aktivnosti usmjerene za uspostavljanje i stabilizaciju zdravije i održivije
ekonomije. Takođe, građani trebaju zahtjevati bolji sistem javnog prevoza, više
zelenih površina i biciklističkih staza, veći broj mjernih stanica za nadzor
nad kvalitetom vazduha i zabranu kretanja vozila u gradskom jezgru. Do
ostvarenja ovih ciljeva, građani svojim primjerom mogu pokazati da brinu o
kvalitetu vazduha tako što će se češće odlučiti za upotrebu gradskog prevoza
ili bicikla umjesto putnučkog automobila.