Tvrdnja vlasti da njeni pokušaji da se rezolucija o genocidu u Srebrenici ne usvoji u Ujedinjenim nacijama predstavljaju ‘zalaganje za Srbiju i njene interese’ je amoralna, a ponavljanje teze da se njome srpski narod proglašava genocidnim je manipulacija i huškanje na mržnju, kaže sociolog Đokica Jovanović, profesor Univerziteta u Beogradu u penziji, povodom najave predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da će sljedeće sedmice u Njujorku ponovo pozvati na (ne)usvajanje tog dokumenta.
Vučić je krajem ove sedmice u Lazarevcu kazao da će sljedeće sedmice, u borbi za Srbiju i njene interese, u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija, ponovo obratiti članicama UN-a, te da bi se, uprkos tome što „nije optimista“, moglo dogoditi i da za tu rezoluciju, iza koje su stale sve velike sile, bude „manje glasova ’za’ nego ‘protiv’“.
Uprkos drugačijim tvrdnjama aktuelne vlasti, u predloženom tekstu rezolucije, kojom se 11. jul proglašava Međunarodnim danom sjećanja na genocid počinjen nad Bošnjacima u Srebrenici, ne pominje se nikakav vid odgovornosti bilo kog naroda ili države već se, između ostalog, poziva na bezrezervnu osudu poricanja genocida, i osuđuju postupci koji veličaju osuđenike za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid.
„Amoralno je tvrditi da je ovakvo zalaganje predsjednika u UN-u borba za Srbiju i njene interese. Uostalom, političari i jesu amoralna bića, samo su posljedice njihovog djelovanja ozbiljne. Sa De Gaulleom i Titom ozbiljni državnici su otišli, sada su ostali političari i politikanti. Takve tvrdnje vlasti imaju veze sa aktuelnom predizbornom kampanjom, a političari žive od kampanje do kompanje, te ne mogu da budu ozbiljni i da hoće – još u osnovnoj školi su nas učili da nije dobro biti kampanjac“, kaže Jovanović za Danas.
On naglašava da ne samo da u prijedlogu rezolucije ne piše da su srpski narod i država – genocidni, već da u nauci uopšte ne postoji takav termin, a u pravu nema kolektivne odgovornosti.
„Ne da nema genocidnog naroda, nego nema ni genocidnog sela, mjesne zajednice ili zajednice stanara. To je manipulacija vlasti koja želi da se sakrije iza naroda. Uostalom, predsjednik Srbije pripada političkoj formaciji koja nosi odgovornost za rat na prostorima bivše Jugoslavije, pa to treba zabašuriti brigom za narod, što nije ništa novo u politici“, kaže on.
Jovanović još kaže da nema države na svijetu koja je moralno neupitna i nema svoju tamnu stranu, što je samo „crna utjeha“ za Srbiju, te postavlja pitanje zašto se ovakva rezolucija donosi poslije 30 godina od zločina u Srebrenici.
„Evo jednog misaonog eksperimenta – da je 90-ih godina prošlog vijeka bio rat velikih sila, da li bi se tri decenije kasnije u UN-u donosila rezolucija o tome? Ne bi. Ovo se vjerovatno radi iz političkog interesa, na djelu je pomjeranje geopolitičkih tektonskih ploča, odnosno nova geopolitička rekompozicija svijeta, sa ozbiljnim posljedicama, a pritom se upućuje opomena aktuelnoj politici u Srbiji. Da je Srbija uzorna demokratska zemlja, nisam siguran da bi došlo do ovakve evokacije u UN-u“, kaže on.
Sagovornik dodaje da i ne treba naglašavati da se osuda ratnih zločina podrazumijeva, kao i uvažavanje presuda, te tako i presude Haškog tribunala u kojima se navodi genocid u Srebrenici, ma šta neko o njima mislio.
„Ova država je donijela odluku da prihvata nadležnost Haškog suda, taj sud uvrstila u svoj sistem i zauzela stav da njegove presude priznaje i ne dovodi u pitanje. Ukoliko je ova vlast promijenila mišljenje, onda treba da stavi van snage takvu odluku ili da to pokuša da uradi, a ne da huška narod na mržnju“, kaže Jovanović.