Bivši američki miljenik Milorad Dodik već godinama je u lošim odnosima sa ambasadorima Sjedinjenih Američkih Država koje je često, bez obzira o kojem ambasadoru se radi, optuživao da ne predstavljaju stavove američke administracije. No, te tvrdnje padale bi u vodu svaki put kada bi on i njemu bliske osobe završile na OFAC-ovoj listi.
Ništa nije čudno ni novo da odnosni na relaciji Dodik-SAD nisu dobri, ali zanimljivo je kako se američka politika osuda prema politici vlasti Republike Srpske intenzivira. Tokom jula ambasada SAD-a je čak osam puta izdala saopštenje u kojem proziva vlasti Republike Srpske i/ili predsjednika entiteta Milorada Dodika. U prosjeku, svaki četvrti dan na društvenoj mreži X osvanula je objava u kojoj se prozivaju vlasti Republike Srpske.
Prepucavanja ambasade jedne države, na sedmičnom nivou, sa vlastima u toj državi ili na jednom dijelu njene teritorije nije nešto što često viđamo. Sagovornici Buke smatraju da to nije uobičajena praksa u demokratskim društvima, ali upozoravaju da je BiH daleko od demokratskog društva.
„Rekla bih da to nije uobičajena pojava u demokratskom svijetu, kao što nije normalno da mi kao građani ne postavljamo našim vlastima pitanja, koja im postavlja ambasada USA“, kaže za Buku politička analitičarka Tanja Topić.
Govori i kako su Sjedinjene Američke Države ukazale na brojne primjere korupcije u BiH, a da nadležne institucije nisu ništa uradile da procesuiraju te slučajeve, ne zbog ambasade, već zbog svojih građana.
„U demokratskim društvima bilo bi za očekivati da institucije funkcionišu, da smo pred zakonom svi jednaki, da nema privilegovanih i nedodirljivih, da su izbori transparentni i fer a ne plod političke korupcije. Dakle, iluzija je stvari postavljati iz perspektive demokratskog društva, jer to bosanskohercegovačko definitivno nije. Zanimljivo je da su odgovori na pitanja izostali, ali ne i lične uvrede, niski udarci, primitivne kvalifikacije, omalovažavanje i ponižavanje“, dodaje Topić.
Novinar Miljan Kovač za Buku kaže da bi u normalnim društvima javna prepucavanja ambasade sa vlastima druge države bila nedopustiva.
„Međutim, Bosna i Hercegovina, a posebno Republika Srpska su daleko od demokratskog društva. Da nema pritisaka SAD-a i uopšte Zapada, ovdje bi bilo mnogo gore nego što jeste. Što, naravno, ne amnestira taj isti Zapad krivice što su u dobroj mjeri pomogli instaliranju ovakvog režima u RS, pa i i cijeloj BiH. Nije to nešto čime se kao građani ove zemlje možemo pohvaliti, ali to su činjenice“, kaže Kovač.
Gdje je novac?
Ambasada u prozivanju vlasti Republike Srpske ide toliko daleko da su napravili i hešteg #gdjejenovac kojim nedvosmisleno prozivaju Dodika i vlasti za korupciju i nenamjensko trošenje javnih sredstava. U posljednim objavama ambasada se pita gdje su vlasti
potrošile 1,1 milijardu KM koliko su se zadužili na Banjalučkoj berzi. Ambasada u objavama navodi i da su vlasti sa kompanijama sa crne liste potpisale ugovore vrijedne 70 miliona KM, ali i da „sankcionisani pojedinci RS vode kao porodični biznis“, te da je porodica Dodik dobijala povlašteni tretman i osvajala tendere od vlade RS-a i institucija.
Sve to govori u prilog tezi da iz ambasade SAD-a znaju o načinu rada aktuelne vlasti u RS-u, ali i da su o tome godinama ćutali. No, posljednjih sedmica američke diplomate očito su preuzele posao opozicije u Republici Srpskoj koja češće učestvuje u Dodikovim strategijama “zaštite” srpskog naroda nego što kritikuje njegove poteze.
„Naravno da ambasada SAD, tačnije američka administracija zna puno o kriminalnim radnjama predstavnika vlasti u RS, i da su za isto znali godinama. Došlo je vrijeme kada su odlučili da ta saznanja i upotrijebe“, kaže novinar Miljan Kovač.
Politička analitičarka Tanja Topić kaže kako je očito da „Sjedinjene Američke Države raspolažu podacima o kojima mi obični smrtnici pojma nemamo.“
„Stiče se utisak da nas to pretjerano i ne zanima, jer da je drugačije, mi bismo danima vršili pritisak na vlast tražeći odgovore na brojna pitanja koja se tiču našeg novca, novca poreskih obveznika. Ne bismo čekali da to umjesto nas uradi neko drugi. Mi ćemo opet glasati za naše, makar bili „kriminalci i korumpirani“, jer su ipak naši“, komentariše Topić.
Stava je da jedan dio opozicionara poput Nebojše Vukanovića i Igora Crnatka insistiraju na ovim pitanjima, ali se stiče se utisak oni posljednji Mohikanci.
“Šta drugo reći nego se upitati zašto su opozicionari podržali Nenada Nešića na mjestu ministra sigurnosti. Iznijeli salvu kritika na njegov rad i onda dizanjem ruke za njega ili mudrim suzdržavanjem produžili mu politički vijek. Opozicija najvećim dijelom izvršava naloge iz Beograda i nastoji dobiti naklonost tamošnjeg rukovodstva. Nekad se zapitam da li smo nezvanično postali dio političkog (na)vođenja iz Srbije“, podsjeća Topić na nedosljednost opozicije u RS-u.
Učestvovanje u brojnim Dodikovim političkim igrarijama, vitalnim nacionalnim interesima, okupljanjima i slično, opozicija pokazuje da nedovoljno ozbiljno, sistematično i dosljedno djeluje u onome što nazivamo opoziciono djelovanje.
„Opozicija nije konzistentna i to se vidi na primjeru predstojećih lokalnih izbora. Raspala se u nekoliko kolona, ne znamo ko iz njenih redova radi za ove u vlasti, ko očekuje da njihov posao urade novinari i mediji, ko ne bi previše rizikovao ako kritikuje zvaničnu politiku Beograda. Ne možete u Republici Srpskoj kritikovati aktuelnu vlast a onda se pribiti uz skute aktuelne vlasti u Srbiji. To je logički i politički nesklad. Dio opozicije u RS se plaši sopstvene sjene, nikako da se oslobodi tereta kojeg joj je ovdašnja vlast bacila na pleća – tereta izdajnika i neprijatelja. Potrošiše energiju i godine uzalud“, smatra Topić.
Kovač je viđenja da opozicija u RS-u do danas nije skupila hrabrosti da izađe ispod kišobrana lažnog patriotizma Milorada Dodika, već nastavlja da se s njim takmiči u igri ko je “veći patriota”, što u ovdašnjoj situaciji znači ko je veći mrzitelj Zapada.
“U takvom odnosu snaga Zapad i nema drugi izbor nego da oponaša opoziciju i konkretno reaguje. Koliko god zvučalo ponižavajuće to je u interesu građana BiH, uključujući i one indoktrinirane antizapadnom propagandom“, zaključuje Kovač.
Koliko god da su odnosi na relaciji Dodik-Ambasada SAD-a neuobičajena praksa, tužno je da ambasada preuzima posao opozicije, a da se građani u Republici Srpskoj ne pitaju gdje je novac. Pa makar da dokažu onima koji postavljaju to pitanje da griješe kad impliciraju odgovor koji bi trebalo da tužiocima bude materijal za novi predmet.