Banjaluka, kao i mnogi gradovi u Republici Srpskoj, suočava se sa ozbiljnim nedostatkom podrške za djecu sa smetnjama u razvoju i njihove roditelje.
Sistem podrške praktično ne postoji, a u posebno lošoj situcaiji su samohrani roditelji, koji se često nalaze u socijalnoj potrebi, iako su radno sposobni.
Sitaucija je posebno loša posljednjig godinu dana od kada su brojni roditelji u Banjaluci, ali i širom Republike Srpske ostali bez statusa- roditelj njegovatelj. Samim tim ostali su i bez primanja.
O svemu što nedostaje Banjaluci za BUKU govore Banjalučanke Valentina Stojić, predsjednica Udruženja roditelja “Glas Tišine” i Danijela Zeljaja, majka djevojčice sa cerabralnom paralizom.
ŠTA SVE BANJALUKA NEMA
Od prioritenih stvari Stojić izdvaja dnevni centar za punoljetne osobe s smetnjama, ustanovu za smještaj djece nakon gubitka staratelja, ali i više dnevnih centara za dnevno zbrinjavanje djece sa smetnjama u razvoju.
“U Banjaluci su kapaciteti za dnevno zbrinjavanje djece (8h-16h) prebukirani, što stvara ozbiljne probleme. Potreban nam je i dnevni centar za punoljetne osobe s smetnjama, jer nakon što djeca napune 18 godina i završe školu, nemaju gdje da borave, a Banjaluka nema ni ustanovu za smještaj djece nakon gubitka staratelja”, ukazuje Stojić.
Nadalje, dodaje, djeci je potrebna, a često izostaje i kvalitetna podrška uključujući pristup ljekovima, preparatima i redovnim terapeutskim uslugama.
Lokalna zajednica bi, kaže, trebala posvetiti i veću pažnju samohranim roditeljima koji često žive od socijalnih primanja zbog nemogućnosti zapošljavanja i prepušteni su sami sebi bez konkretne pomoći.
Kaže da su brojne nedaće ujedinile 14 udruženja sa prostora cijele Republike Srpske, a prvi problem koji će rješavati je status roditelj – njegovatelj, s ciljem da svaki roditelj čija djeca imaju 100% tjelesno oštećenje ostvari pravo na status roditelj – njegovatelj, bez obzira na to da li su njihova djeca korisnici dnevnih centara ili su uključena u obrazovni sistem.
Do kraja marta status je 134 roditelja, a njihov broj je nastavio da raste i kasnije, ali još nema zvaničnih podataka. Gubitkom statusa, roditelji su ostali i bez primanja.
Daniela Zeljaja, majka djevojčice sa cerebralnom paralizom ukazuje i na izostanak razvijenog sistema personalne asistencije, pomoć u kući i patronaže.
Podsjeća i da su 2019. godine u akciji „S ‘ljubavlju hrabrim srcima“ prikupljena sredstva za izgradnju dnevnog centra u Banjaluci, ali do danas ništa nije urađeno.
„Inflacija jede novac, a roditelji obilaze od vrata do vrata tražeći rješenja. Ovaj problem nije samo u Banjaluci već i u većini naših lokalnih zajednica koje ne pokušavaju ništa učiniti. Opštine koje gravitiraju ka Banjaluci uglavnom se oslanjaju na njene usluge, ne trudeći se da u svojim zajednicama uvode nove usluge i pruže podršku. Mi roditelji često naglašavamo da nemamo mi invaliditet, već naša djeca, i da nam je potrebna podrška za njih. Tražimo da nam sistem omogući da hranimo i odgajamo svoju djecu i da možemo računati na to da će naša djeca nastaviti svoj život u zajednici nakon nas, uz podršku i u skladu sa konvencijama koje ih štite“, jasna je Zeljaja koja ujedno podsjeća da u Republici Srpskoj još uvijek nismo krenuli s realizacijom usluge stanovanja uz podršku, koja je preduslov za deinstitucionalizaciju.
Bosna i Hercegovina je potpisnica Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom, i dok se taj proces ne završi, nema ulaska u Evropsku Uniju.
„Svaki roditelj leže sa mišlju o tome kako bi njegovo dijete moglo završiti u domu, i to je u našim okolnostima potpuno opravdan strah. Grad Bijeljina je usvojio odluku kojom se uvodi i ovo pravo, vjerujem da će Banjaluka biti iduća i da ćemo, kako je i obećano, dobiti prvi centar za obuku za stanovanje uz podršku u okviru javne ustanove koju Grad osniva, čime ćemo otvoriti put ka boljem i kvalitetnijem životu osoba sa invaliditetom“, kaže naša sagovornica.
KUĆA PREDAH JEDNO OD RJEŠENJA
Obje naše sagovornice kao pomak u Banjaluci vide najavu uzgradnje kuće Predah u čijoj izgradnji možemo učestvovati svi pozivom na broja 1414.
Kuća je zamišljenja kao mjesto gdje roditelji ili startelji mogu ostaviti svoju djecu na brigu i čuvanje određeni broj dana u godini, kad oni sami nisu u mogućnosti da im obezbijede čuvanje i brigu- bolesni su ili moraju na put, postoje i takvi dani.
Naše sgovornice se slažu da bi osnivanje kuće „Predah“ povećalo obuhvat onih kojima je pomoć potrebna, a usluge u zajednici bi se značajno razvijale.
Ono što je posebno važno, podvlače Zeljaja i Stojić, je podići svijest ljudi o djeci sa poteškoćama, osobama sa invaliditetom i njihovim porodicama te ljudima pomoći da rauzmiju da sažaljenje nije empatija i da ovi ljudi traže samo da budu jednaki sa drugima u njihovim pravima, ali i obavezama.
IZRADA PROJEKTNE DOKUMENTACIJE
Stručni saradnici gradonačelnika Draška Stanivukovića, koji je i pokrenu inicijativu za izgradnju kuće „Predah“, trenutno rade na izradi projektne dokumentacije.
Prema trenutnoj procjeni, kažu za BUKU, izgradnja će koštati više stotina hiljada maraka, a s obzirom na specifične potrebe korisnika, a i unutrašnje opremanje će biti kompleksno.
Grad u ovom trenutku finansira pripremanje lokacije, izradu idejnog rješenja i glavnog projekta, a takođe će obezbijediti sredstva koja ne budu prikupljena u akciji.
Na koncu Banjaluka, a u svom segmentu entitetski i državni nivo mora osigurati zakone koji štite interese građana, efikasno ih provoditi i omogućiti svima pristup ključnim uslugama i ustanovama. Ovo je ključno za rješavanje izazova i pružanje podrške osobama s invaliditetom i njihovim porodicama.