Upoređujući parametre Svjetske banke, vezane za Bosnu i
Hercegovinu poput korupcije, politčke stabilnosti, kvaliteta upravljanja državom, ali i ostalih parametara u periodu 2011.-2021. može se izvući kratka definicija: “BiH je od 2011. do danas, za
deset godina, nazadovala u svim ocjenjenim parametrima, osim odsustva
terorizma zarad političke stabilnosti”.
Ovako je za BUKU prokomentarisao najnoviji izvještaj Svjetske banke Draško Aćimović, politički analitičar.
Naglašava
i kako je ovo možda iznenadjujuće do izvjesnog stepena zato što svakodnevno slušamo
“bombastične ” izjave političkih vođa o mogućnosti sukoba, rata, napada
i slično, što stvara osjećaj
nestabilnosti, dodajući da ovdje imamo jedno veliko ALI: „Političke vođe su u zadnjih 10 godina
izgubile moć izazivanja stvarnih problema i prešli su na verbalni terorizam
sopstvenih građana. Međunarodna zajednica je u velikoj mjeri stabilizovala
situaciju u zemlji, uspostavila jače mehanizme kontrole potencijalnog terorizma,
uništila veće kolicine oružja i stavila političare u okvir «dozvoljene uznemirenosti». Toliko u najkraćim
crtama o jedinom parametru koji je poslije 10 godina poboljšan“.
Kometarišući
druge parametre koji su pogoršani Aćimović kaže: „Parametar koji se tiče vladavine zakona, koji je imao lagani
optimisticni pomak 2016., pa se vratio na oko 50% od optimalnog, na prvi pogled
i nije strašno pogoršanje, ali ako pogledamo «kvalitet upravljanja državom» on
je pao na nekih 16% što je više nego katatrofalno ili bolje rečeno nedopustivo
za jednu zemlju koja želi biti u društvu evropskih zemalja u kojim je briga za
državu prioritet, a ne na posljednjem mjestu prioriteta“.
Ovaj
parametar, pojašnjava, udružen sa
parametrom “kontrola korupcije” koji je takođe u ogromnom pogoršanju,
nažalost pokazuje zasto je BiH zvanično najkorumpiranija i najsiromašnija
zemlja u Evropi. Kao zaključak ovog istrazivanja Svjetske banke, koji je
relevantan i neutralan, za razliku od lažnih statistički obrađenihih podataka kojima
se služe političari u BiH, mozemo reći, zaključuje Aćimović, da se BiH još
uvijek drži stabilnom samo zahvaljujući relativnoj kontroli međunarodne
zajednice i da je put rušenja svih demokratskih kazusa “uspješno odrađen”
u BiH za 10 godina.
„Možda je umjesto zaključka najumjesniji
citat Bernarda Šoa- u većini slučajeva vođe naroda u početku su ljudi od
poverenja, zatim ljudi od zakona, a na kraju postaju ljudi bez vere i zakona“,
jasan je Aćimović.
Komentar
na izvještaj Svjetske banke zatražili smo i od Dejana Lučke, direktora Banjalučkog centra za ljudska prava.
I on
tvrdi da je jasno vidljivo da se stanje u BiH u protekloj deceniji pogoršalo,
te smo sada na dnu evropskih država kada je u pitanju kvalitet upravljanja. Lučka pojašnjava da se ovaj indeks se mjeri
prema tome kakva je efikasnost upravljanja od strane vlasti i obuhvata
percepcije o kvalitetu javnih usluga, kvalitetu državne službe i stepenu njene
nezavisnosti od političkih pritisaka, kvalitetu formulisanja i sprovođenja
politika odnosno pravila, kao i kredibilitetu vladine posvećenosti takvim
pravilima.
„Prije
desetak godina indeksno je BiH bila u dosta povoljnijem položaju nego sada.
Mislim da je jasno i zbog čega je BiH veoma loše pozicionirana na ovoj listi.
Naime,
kvalitet javnih usluga se skoro uopše ne popravlja, kako se u ovaj sektor veoma
malo ulaže u pogledu materijalnih i ljudskih resursa. On uglavnom služi za tzv.
«uhljebljenje» i za nenamjensko trošenje sredstava, a ne za kreiranje boljeg i
kvalitetnijeg odnosa i pristupačnijih usluga prema građanima. Pored toga,
birokratija sve više obuzima javnu službu, i nekada se za osnovne stvari koje
bi trebalo da se riješe za par minuta, u stvari treba izgubiti par dana «obijanja»
šaltera i idenja po različitim institucijama i odjeljenjima“, pojašnjava Lučka.
Takođe,
napominje i da državna služba uopšte nije nezavisna od političkih pritisaka i
funkciniše pod direktnom kontrolom političkih faktora. Političke stranke
jednostavno smatraju da je javna služba u stvari i njihov „plijen“ koji su
ugrabile dobrim rezultatom na izborima. O tome se, podsjeća, čak javno i
otvoreno priča, a takođe ova služba nije imuna ni na pritisak od strane drugih
faktora, kao što su to primjera radi različiti investitori ili biznismeni.
Naravno, ovo sve je, smatra Lučka, usko vezano i sa nedostatkom vladavine prava
i stepenom korupcije u državi.
Kao
nepovoljnu okolnost vidi i to što su različite politike i pravila koja se
primjenjuju u okviru BiH, često nedovoljno jasno definisana, neodređena, a sami
državni organi ih nerijetko znaju kršiti ili loše tumačiti, a nisu neuobičajne
situacije kada ni službenici ni građani i ne znaju za njihovo postojanje ili
nisu ni upozoreni na njih.
„Pored
ovakvog kompozita loših stvari u vezi upravljanja, posebno je indikativno i da
i u ostalim kategorijama, u kojima se mjeri to da li građani mogu da učestvuju
u izboru svojih vlada, koliki je nivo sloboda izražavanja i udruživanja i
slobode medije, kakva je politička stabilnost i postoji li prisustvo politički
motivisanog nasilja, kakav je kvalitet vladavine prava, koliki je nivo i
postoji li kontrola korupcije itd. BiH bilježi ili pad ili stagnaciju u
protekloj deceniji. Za to vrijeme, građani i dalje ili ne izlaze u dovoljnom
broju na izbore ili biraju iste nosioce političkih funkcija koji stvaraju
ovakav status u BiH, pa je očigledno da većini građana efikasnost državne
uprave, vladavina prava ili istrebljivanje korupcije nisu na listi prioriteta,
kako postoje druge bitnije stvari“ zaključuje za BUKU Lučka.