Pitanje je kako će novinari izvještavati o kriminalu, korupciji, zloupotrebi položaja i slično? Hoće li to sud cijeniti kao uvredu, neistinu, jer nema sudskih činjenica s obzirom na to da su novinari takva ponašanja i zloupotrebe tek otkrili?
Na objavljeni Nacrt izmjena i dopuna Krivičnog zakonika Republike Srpske koji je pripremila Vlada Republike Srpske do sada su reagovali uglavnom novinari, te potpuno zakašnjelo predstavnici međunarodne zajednice. Opšteg građanskog negodovanja nema, iako se ovaj zakon i njih tiče.
Šta novi zakon donosi ženama žrtvama porodičnog nasilja? Je li ovo još jedno oruđe u rukama nasilnika, pita se Sanja Stanković, žena koja je progovorila o porodičnom nasilju svog bivšeg supruga, a aktuelnog ministra u Savjetu ministara Staše Košarca.
“Bez obzira na sve dokaze, koje sam iznijela pred pravosudnim institucijama, ništa nije bilo ni validno ni dovoljno, da nasilnik bude kažnjen. Pitam – ako ponovo progovorim o proživljenom nasilju, koje je napominjem bilo i psihičko i fizičko, znači li to da klevećem nasilnika i da on ustvari može da tuži mene? Stoprocentno sam sigurna da pravosuđe tada ne bi zakazalo i da bi “oklevetani” sigurno dobio spor! Ovo je još jedan apsurd u sistemu gdje nasilnici bivaju nagrađeni i štićeni, a žrtva čim progovori izvrgnuta osudi i kleveti! Šta ovo znači za žene koje se još nisu okuražile da progovore o nasilju?! Je li im ovo poruka – ćuti i trpi?”, kaže Stanković za BUKU.
No, i dalje ostaje pitanje kako će i da li će novinari, ako predloženi Nacrt zakona bez amandmana bude usvojen, moći obavljati svoj posao. Taj posao često podrazumijeva kritiku, propitivanje, istraživanje, dokazivanje tvrdnji. Upravo bi najavljeni zakon najviše oštetio istraživačke novinare.
U Zakonu piše da ko o drugom iznosi ili pronosi nešto neistinito što može škoditi njegovoj časti ili ugledu, znajući da je to što iznosi ili pronosi neistina, kazniće se novčanom kaznom od 8.000 KM do 30.000 KM. Ako je djelo učinjeno putem štampe, radija, televizije ili putem društvenih mreža, na javnom skupu ili na drugi način kazna je od 15.000KM do 80.000KM.
Hoće li mediji iz RS morati seliti redakcije u FBiH?
Pitanje je kako će onda novinari izvještavati o kriminalu, korupciji, zloupotrebi položaja i slično? Hoće li to sud cijeniti kao uvredu, neistinu, jer nema sudskih činjenica s obzirom na to da su novinari takva ponašanja i zloupotrebe tek otkrili?
“Kako – ni sam ne znam. Ovo nam je dosad nepoznata situacija, i rekao bih nečuvena. Možda će neki od nas, ako ne bude nikakvih uslova za rad, sjedište početi da prebacuju na teritoriju Federacije. Iako, poznato mi je da je ovaj zakon izazvao iznimno interesovanje u međunarodnoj zajednici, pogotovo onom njenom dijelu zaduženom za monitoring medija u BiH i pomoć nezavisnim medijima koji se bave kritičkim i istraživačkim novinarstvom. Iz ove perspektive, o svim implikacijama donošenja izmjena i dopuna ovog zakona možemo samo da nagađamo, tek činjenica je da bi, ako zakon na kraju prođe u NSRS i bude objavljen u Službenom glasniku RS, ovaj entitet stao konačno uz bok najtotalitarnijim režimima u Evropi i svijetu”, kaže za BUKU novinar Almedin Šišić.
Najavljene Izmjene i dopune Krivičnog zakonika u Republici Srpskoj i njihov uticaj na rad istraživačkih novinara, Šišić komentariše povlačeći paralelu sa sportskim takmičenjima.
“Pa to vam je isto kao kad bi recimo FIA donijela pravilnik da se na utrkama Formule 1 namjerno prosipa ulje ponegdje na stazu da bi utrke bile zanimljivije, još dinamičnije, i ko preživi – pobjednik je. Dakle, nema ništa gore ni pogubnije za istraživačko novinarstvo nego namjerno i svjesno uticanje na svijest novinara da bi svaka njegova priča koja istražuje koruptivno djelovanje političara ili institucije mogla biti tretirana pod klevetu. Naime, teško je u tom slučaju biti siguran da bi i najčistije producirani, profesionalni tekstovi, kakve i sam oduvijek zagovaram, bili tretirani drugačije s obzirom na stanje u pravosuđu i društvu općenito. Danas nemamo nezavisno provosuđe, već tek pojedince u pravosuđu, gotovo zanemarivo mali broj njih koji nisu pod političkim uticajem i pokušavaju časno da rade”, pojašnjava Šišić.
Direktorica Centra za istraživačko novinarstvo Leila Bičakčić misli da će predloženi Zakon otežati rad novinara u redakciji kojom rukovodi.
“Zakon će ozbiljno ugroziti rad novinara, posebno istraživačkih novinara jer su neke odredbe vrlo nejasno navedene. Ovo je zakon koji ozbiljno ugrožava slobodu medija, jer će velike kazne značajno smanjiti “slobodu” u odabiru tema – a to je samocenzura”, smatra Bičakčić.
Novinarka Žurnala Branka Mrkić za BUKU kaže da će izmjene zakonskih odredbi sigurno uticati na dio novinara u BiH.
“S obzirom na to da se novinari već svakodnevno u praksi suočavaju s različitim vrstama pritisaka – tužbama i prijetnjama – ne može se reći da nismo navikli na te „ometajuće faktore“ u poslu. U tom kontekstu, dio novinara bez obzira na posljedice nastavlja raditi svoj posao kao i do sada, nasreću, rekla bih”, kaže Mrkić.
Dodaje da su ove izmjene ipak novi nivo koji sada vlastima omogućava da se praktično obračunaju s nepodobnima, tako da otvara širok prostor za gušenje sloboda generalno, ne samo u medijima.
“I tu će sigurno dio kolega odustati jer, kao što znamo, uslovi u dobrom dijelu naših medija nisu sjajni, mnogo je cenzure, autocenzure, finansijska situacija je dosta slaba i ove izmjene sigurno će tome još doprinijeti. Po meni, ključni problem u vezi sa tim, o čemu sam pisala i u svojim tekstovima jeste što mi, nažalost, ne možemo računati na nezavisnost pravosudnih institucija koje će objektivno i bez političkog uticaja zaista odlučivati o tome šta jeste ili nije bila uvreda ili kleveta. Tako da ako se čak i kao građanin ili novinar nađete na optuženičkoj klupi ne možete računati na pravičnost postupka”, mišljenja je novinarka Žurnala.
Šta je privatna prilika jednog političara?
Vratimo se primjeru s početka ovog teksta. U Članu 208. Zakona “Iznošenje ličnih i porodičnih prilika” navodi se da će se onaj ko iznosi ili pronosi štogod iz ličnog ili porodičnog života nekog lica što može škoditi njegovoj časti ili ugledu, kazniti novčanom kaznom od 10.000 KM do 40.000 KM.
Ako je to urađeno putem medija, društvenih mreža ili na javnom mjestu kazna je od 20.000KM do 100.000KM.
Šišića i Mrkić pitamo da li to znači da novinari neće moći pisati o slučajevima kada ministri dodjeljuju tendere djeci, supružnicima, ljubavnicama, kumovima…?
“Pa biće teže pisati o tome, to je sigurno. Jer će se mnoge stvari onda moći podvesti pod klevetu i uvredu, ako sa druge strane imate nekoga ko će reći da mu je narušen, ugled, povrijeđena porodica, trpio je duševnu bol… širok je manevarski prostor koji se ovim dobija”, smatra Mrkić.
Manevarski prostor, praksa dokazuje, uvijek ide u korist vlasti, a od sudske prakse zavisiće i tumačenje dijelova zakona koji nisu jasno definisani.
Šišić ne vjeruje da ovaj član tretira ovo pitanje na način postavljen u našem pitanju.
“Zapravo, ne mogu da vjerujem da je zakonodavac mislio na to, hoću i želim da vjerujem da se taj član tiče ulaženja u intimu zvaničnika vlasti, moguće u dijelu porijekla imovine ili onoga što sada taj zvaničnik posjeduje. Ne mogu i neću ni da pomislim da bi se profesionalno producirana, dokazana i vjerodostojna priča o tome kako je tata političar dodijelio tender sinovoj kompaniji, ili bilo šta slično, tretiralo klevetom. U tom slučaju ja ću prvi pozvati kompletnu novinarsku zajednicu, doslovno od prvog do zadnjeg, na bojkot bilo kakvog kontakta, izvještavanja, bilo čega što se tiče aktivnosti izabranih zvaničnika i političara, pa ako treba i na masovne proteste. Jer znate kako je to, mi bez njih možemo, možemo odseliti, pisati o uzgoju ljubičica, o sportu, muzici, sprdati se u svojim medijima, ali oni ne mogu bez nas, njihov ego to naprosto sebi ne bi dozvolio”, stava je Šišić.
S druge strane, za Bičakčić je upravo član 208v najviše sporan.
“Gdje se navodi da će se informacije o ličnim ili porodičnim detaljima smatrati uvredom, i kažnjavati novčanom kaznom, bez obzira na dokaze. Takva formulacija otvara prostor za sankcionisanje svake informacije koju novinari objave, bez obzira da li za nju imaju dokaze, što je u suprotnosti sa svim međunardnim konvencijama i standardima”, kaže Bičakčić.
BUKA se protivi ovakvim izmjenama zakona, a svoje zamjerke uputila je Vladi Republike Srpske. Sloboda govora je osnovno ljudsko pravo, garantovano evropskom Konvencijom o ljudskim pravima, Ustavom Bosne i Hercegovine, a političari su ti koji često zloupotrebljavaju ta prava i inertnost pravosudnih institucija. I u predloženom Nacrtu Zakonu ostavljeno je dovoljno prostora da se kažnjavaju i krivično gone novinari, neistomišljenici dok političari mogu ostati netaknuti krivičnim procesima jer su klevetali, vrijeđali i iznosili porodične prilike u “vršenju dužnosti propisane zakonom, novinarskog poziva, političke ili druge javne ili društvene djelatnosti.”