T.R / ž. 58 god/ Mostar
„U želji da me otjera u prijevremenu penziju, da
oslobodi mjesto za svoje istomišljenike, direktor ne bira sredstva ni način
kako to da ostvari. Počinje premještanje iz službe u službu, smanjenje plate pa
umjesto všs, primam platu sss, omalovažavanje moga rada, moga izgleda“.
L.M/ ž. 51 god/ Banjaluka
„Zbog svega toga što proživljavam u
kontinuitetu od navedenih mobera, trpim posljedice koje su se odrazile najviše
na moje zdravlje, moj ugled i na moju porodicu. Međutim, bez obzira na to,
uskoro mi je nametnut “sindrom praznog stola”, što danas prepoznajem kao najbrutalniji
mobbing, s obzirom da mi je bilo uskraćeno da radim svoj posao. O razlozima me niko
nije obavijestio“.
M.R /m. 48. / Zenica
„Ja sam već duže vrijeme u kontinuiranom
stresu. Moja degradacija, degradacija moje struke, ogleda se i u određenim
koeficijentima po kojim mi se isplaćuje plata i to već duži period. Nezakonito
i bahato ponašanje i vrijeđanje izazvalo je kod mene jake emocije, a
poslijedica toga je visok pritisak“.
Ovo su samo neki od prijava
uznemiravanja na radu koje su pristigli na adresu Udruženja Stop mobbing, a
tokom prošle pristiglo ih je 254 od čega su 3 slučaja seksualno uznemiravanje, 28
slučajeva diskriminacije, te 223 slučaja mobbinga.
Kako
za BUKU priča, predsjednica Udruženja Anica Ramić, najveći broj prijava
pristigao je iz javnih ustanova, dok tek jedan manji iz realnog sektora. To nikako,
kaže, ne znači da je situacija u privatnom sektoru bolja, vjerovatno je i
lošija od one u javnom sektoru, ali se jednostavno radnici rijetko odlučuju da prijave
da su zlostavljani na radnom mjestu.
“Prema statističkim podacima koje imamo ova pojava najraširenija u organima državne uprave- ministarstva i sekretarijati,
potom školstvu, zdravstvu, te kulturi i obrazovanju. Smanjenje bodova, smjena na
drugo radno mjesto, degradacija ima zaista svega, a najveći broj uznemiravanja
na radu dešava se zbog stranačkih turbulencija. Dakle, upravo u onim ustanovama
i institucijama koje bi trebale da predstavljaju društvenu preventivu ovakvim
pojavama. Nadalje, situaciju u BiH je
dodatno iskomplikovala šarolikost stranački prihvatljivih kadrova, što oni
koriste tako što često isključuju ili sabotiraju svoje političke
neistomišljenike, što je jedan od osnovnih oblika mobinga.”, ističe Ramić dodajući da sva do sada rađena istraživanja, pokazuju
porazan podatak, a to je da mobingom u
Bosni i Hercegovini trpi 60 % zaposlenih!
„Nažalost,
objelodanjeni slučajevi mobbinga predstavljaju samo vrh ledenog brijega, jer
većina žrtava se ne usudi izaći u javnost s tim, iz straha da ne bude još gore,
nesvjesna činjenice da gore ne može biti. Tako da imamo začaran krug ucjena i
poniženja. A ovo je priča u kojoj na kraju nema pobjednika, jer žrtva ili
napušta posao ili postaje neučinkovita ukoliko ostane, a mober od ostalih bude
percipiran kao osoba sa kojom se ne smije ulaziti u konflikt, pa se
firmom/institucijom širi atmosfera straha, koja nije produktivna zbog čega
firma propada“, jasna je Ramić.
I Ramić, ali i sekretar
Sindikata uprave Republike Srpske Milorad Mitrović, smatraju da se protiv
uznemiravanja na radu može boriti samo dobro razgranata mreža sindikalnih
organizacija, kvalitetni stručni saradnici i ogromno iskustvo, te da je potrebno
još dosta raditi na edukaciji i informisanju, kako radnika, tako i poslodavaca.
Mitrović je nakon konferencije “Šta nam je to donio
Zakon o zaštiti od uznemiravanja na radu?”, koja je održana povodom
obilježavanja Međunarodnog dana žena, rekao
da je podjednak broj slučajeva uznemiravanja žena i muškaraca, ali da su žene
tome podložnije.
Naveo je i da se
godišnje podnese od 50 do 60 prijava zbog uznemiravanja na radu. Ovaj broj
prijava se odnosi samo na zaposlene u javnim institucijama, koji su slučajeve
prijavili svojim sindikalnim organizacijama. Najviše prijava bude u predizbornom i postizbornom ciklusu, dok najveći
broj uzenemiravanja na radnom mjestu nikada i ne bude prijavljen.
Vulgarni komentari,
davanje kratkih rokova za izvršenje posla, namjerno isključivanje iz procesa
rada i donošenja odluka, premještanje na druga radna mjesta, pokretanje
disciplinskih postupaka su prema riječima Mitrovića najčešći pojavni oblici
uznemiravanja na radu.
“Međutim ono što bude
formalno pokrenuto sasvim je druga stavka. Ovdje govorimo i o potrebi da se radnici
dodato edukuju i informišu o samom zakonu, ali i da brojni poslodavci nisu ni
donijeli interni akt o uznemiravanju na radu”, istakao je Mitrović.
Navedimo još da je tokom prošle godine Institucija ombudsmena za ljudska prava BiH zaprimila 36 žalbi koje su se odnosile na mobing na
radnom mjestu, a građani su se toj instituciji najčešće obraćali zbog
neprijateljskog okruženja na radnom mjestu, vrijeđanja i omalovažavanja od
strane nadređenih, sprečavanja napredovanja u službi.
KAKO PRIJAVITI
UZNEMIRAVANJE NA RADNOM MJESTU
Pored toga što se radnici
koji trpe mobbing mogu obratiti instituciji Ombudsmana BiH, u Republici Srpskoj,
je od kraja 2021. na snazi Zakon o uznemiravanju na radnom mjestu i u njemu se navodi
da se zaštita sprovodi kod poslodavca, Agencije za mirno rješavanje radnih
sporova, organa nadležnog za inspekcijski nadzor i nadležnog suda.
Radnik koji smatra da je izložen uznemiravanju na radu ima
pravo da podnese zahtjev za zaštitu od uznemiravanja na radu kod poslodavca u
roku od 30 dana od dana kada je posljednji put izvršena radnja
uznemiravanja. Zahtjev, uz pismenu
saglasnost radnika, može podnijeti predstavnik sindikata ili drugi predstavnik
radnika, a poslodavac je dužan da po saznanju da je izvršena radnja
uznemiravanja na radu pokrene postupak utvrđivanja odgovornosti za povredu
radne discipline, te da u roku od 15 dana od dana prijema zahtjeva, odnosno od
dana pokretanja postupka, sprovede postupak zaštite od uznemiravanja na radu.
Radnik koji smatra da je pretrpio uznemiravanje na radu može
da podnese prijedlog za mirno rješavanje spora Agenciji ili da podigne tužbu za
zaštitu od uznemiravanja na radu, ukoliko se postupak kod poslodavca obustavi
bez zaključenog sporazuma.
Važno je naglasiti da u postupku zaštite od uznemiravanja na
radu, ukoliko radnik učini vjerovatnim da je bio izložen uznemiravanju na radu,
teret dokazivanja da nije bilo uznemiravanja na radu je na poslodavcu.
Zakon o radu Federacije BiH prepoznaje
uznemiravanje i nasilje na radu i mobing, te poslodavcu i drugim licima
zaposlenim kod poslodavca izričito zabranjuje uznemiravanje ili seksualno
uznemiravanje, nasilje po osnovu spola, kao i sistematsko uznemiravanje na radu
ili u vezi s radom (mobing) radnika i lica koja traže zaposlenje kod
poslodavca.
U
slučajevima diskriminacije, radnik kao i lice koje traži zaposlenje mogu od
poslodavca zahtijevati zaštitu u roku od 15 dana od dana saznanja za
diskriminaciju.
Ako
poslodavac u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva iz prethodnog stava,
ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljem roku od 30 dana podnijeti tužbu
nadležnom sudu.
Ako
radnik odnosno lice koje traži zaposlenje u slučaju spora iznesu činjenice koje
opravdavaju sumnju da je poslodavac postupio suprotno odredbama ovog zakona o
zabrani diskriminacije, na poslodavcu je teret dokazivanja da nije bilo
diskriminacije, odnosno da postojeća razlika nije usmjerena na diskriminaciju
već da ima svoje objektivno opravdanje.
Ako
sud utvrdi da je tužba osnovana poslodavac je dužan radniku uspostaviti i
osigurati ostvarivanje prava koja su mu uskraćena, te mu nadoknaditi štetu
nastalu diskriminacijom.