Dok Evropljani tokom ova četiri dana izlaze na izbore u 27 zemalja kako bi izabrali novi Evropski parlament, milioni mladih ljudi glasaće po prvi put, piše BBC.
U nekim je zemljama dob za glasanje spuštena na 16 godina – tako da će maloljetnici u Belgiji, Njemačkoj, Austriji, Grčkoj i Malti moći dati svoj glas na ovim izborima.
“To je velika prilika za nas, jer nam daje glas kakav nikada prije nismo imali”, kaže Mare Verlinde, 17-godišnja studentica iz Belgije.
“Mislim da Evropa treba ojačati i biti jača – ne možemo se uvijek oslanjati na NATO”, iskreno kaže njen prijatelj Auguste Duchene.
Za ovu grupu prijatelja – i za mnoge njihove vršnjake – ovi evropski izbori su od velike važnosti kada je riječ o sigurnosti. Tokom odrastanja govorili su im da je Evropa sigurna – ali u posljednje dvije godine to je uvjerenje nestalo.
Lore Sleeckx (17) zabrinuta je zbog rata u Evropi.
“Moji profesori istorije kažu da se ne bi iznenadili da se u budućnosti dogodi svjetski rat”, kaže ona – a svi njeni prijatelji kimaju u znak slaganja. “To me stvarno plaši.”
Na evropskim izborima 2019. godine, mladi su izašli u rekordnom broju – njihovi su glasovi velikom većinom otišli zelenim strankama koje su zagovarale snažnu klimatsku politiku. U to je vrijeme bio najavljen kao “zeleni val”.
Ali pet godina je dug period u politici.
Ako su ankete tačne, dosad neviđen broj mladih glasača razmišlja o davanju glasova desničarskim i krajnje desničarskim strankama, od kojih su mnoge uglavnom euroskeptične.
“Želimo dokinuti status quo i zato mnogi moji prijatelji glasaju za desnicu”, kaže mi Bence Szabó, dok prisustvuje protestu poljoprivrednika protiv EU u Briselu. Zvuk traktora stapa se s glasovima na pozornici dok osuđuju evropske elite.
“Sve što dolazi s desnice se demonizira”, kaže 25-godišnjak iz Mađarske, “ali mi zapravo možemo riješiti probleme koje je ljevica pokušala riješiti – i nije uspjela.”
Pitanja koja zanimaju mlade Evropljane, naravno, variraju. Ali ovo je generacija koja je odrasla tokom pandemije Covida, a sada se osjeća zabrinuto na više frontova: rat u Evropi, klimatske promjene, nesigurno tržište rada i nedostatak pristupačnog stambenog prostora.
“Mi nismo ekstremisti. Samo smo ljuti”, objašnjava Lazar Potrebić, 25-godišnjak iz mađarske manjine u Srbiji s pravom glasa.
On – i mnogi njegovi vršnjaci – zabrinuti su za budućnost i smatraju da tradicionalnije stranke ne slušaju njihove brige.
“Osjećamo da naše potrebe nisu zadovoljene. Ljudi naših godina poduzimaju zaista važne životne korake. Dobivamo svoj prvi posao, razmišljamo o osnivanju obitelji…ali ako pogledate po Europi, cijene stanarina idu vrtoglavo – i teško je pronaći posao.”
Naravno, osjećaj da te niko ne sluša dok si mlad, da nisi dio jednačine, nije ništa novo. Ali mnoge stranke krajnje desnice aktivno se dodvoravaju mladima, kaže Dave Sinardet, profesor političkih nauka na Slobodnom univerzitetu u Briselu.
“Radikalna desnica kanalizira osjećaje protiv establišmenta”, rekao je za BBC. “Imaju pomalo buntovnički imidž – posebno kada je u pitanju njihova anti-wake agenda – i to se sviđa mladim ljudima.”
Za lidera španske stranke Vox, Santiaga Abascala, goruća pitanja su prava transrodnih osoba i pobačaj.
Migracija je još jedno pitanje koje mlade birače tjera udesno. Prošle godine oko 380.000 ljudi je ilegalno prešlo granice EU – najveći broj od 2016. godine.
“Stav EU o migraciji bio je preblag”, smatra Giorgio, 28-godišnji Italijan. Glasat će za Braću Italije Giorgie Meloni – nesumnjivo najuspješniju priču krajnje desnice u Europi.
On smatra da bi EU trebala imati migracijsku politiku sličniju onoj Mađarske, Slovačke i Poljske, koje su sve dovele u pitanje novi pakt EU o migracijama koji državama daje pravo da plate ako ne žele da prime migrante.
“Bili su nemilosrdno kritikovani kada su gradili ograde; ali stvarnost je da ono što EU radi ne funkcioniše”, kaže Giorgio. “Nemamo pojma ko dolazi: ljudi prolaze isod radara, a mogli bi imati i kriminalni dosje – što znači da je Evropa manje sigurna. ”
Političari krajnje desnice takođe rade bolji posao u privlačenju pažnje mladih na internetu: njihova strategija društvenih medija je bez premca.
Savršen primjer je francuski političar Jordan Bardella – harizmatični 28-godišnji vođa Nacionalnog skupa koji je na čelu liste za evropske izbore. S 1,2 miliona pratitelja na TikToku, on svoju stranku čini privlačnijom francuskoj omladini sa svakim novim selfie videom. Prema jednom istraživanju, podržava ga 36% Francuza mlađih od 24 godine.
“TikTok i Instagram pogodni su za vrstu poruka koje radikalna desnica želi širiti”, kaže Dave Sinardet. “Pojednostavljeni videozapisi o pitanjima kao što su migracija, sigurnost i spol.”
U Italiji, Matteo Salvini iz krajnje desne Lige vodi kampanju na Instagramu sa sloganom “Manje Evrope, više Italije”. On objavljuje slike generisane umjetnom inteligencijom koje sugerišu da “više Europe” znači biti prisiljen jesti insekte, imati muškarce s Isusovim bradama koji rađaju i jesti ananas na pizzi, što je neoprostiv grijeh.
“Ove poruke izazivaju emocionalnu reakciju i zato ih algoritam pojačava, posebno na TikToku”, kaže prof. Sinardet. “Ekstremna desnica vrlo je rano ulagala u društvene medije – a sada ubiru plodove.”
Više od šest od deset mladih građana EU kaže da će glasati na predstojećim evropskim izborima. Umjesto “zelenog vala”, ovaj bi put mogli biti ključni u najznačajnijem pomaku udesno od osnivanja EU.
To bi moglo iz temelja preoblikovati evropsku agendu o pitanjima od klime, preko migracija, do podrške Ukrajini.
Bence Szabó iz Mađarske ne sumnja da će se to odraziti na zakonodavstvo EU koje će biti više u skladu s mladom generacijom.
Barem tako obećavaju na TikToku.