Međunarodni dan eliminacije seksualnog nasilja u oružanim sukobima se obilježava svake godine oko 19. juna, što označava datum jednoglasnog usvajanja prve rezolucije Savjeta bezbjednosti kojom se priznaje seksualno nasilje kao taktika rata i prijetnja međunarodnom miru i bezbjednosti. Svrha obilježavanja ovog dana je da se stane u solidarnost sa preživjelima i onima koji ih podržavaju, te da svi globalno podignemo svoj glas: “#StopSilovanjuUratu”.
Seksualno nasilje je bilo, i u velikoj mjeri i dalje jeste, obavijeno tišinom. O ratnom zločinu silovanja se dugo ćutalo, iako je ono bilo prisutno tokom istorije u svim ratovima. Kao takvo, bilo je isto toliko dugo nekažnjivo. Ipak, njegova rasprostranjenost i posljedice koje ostavlja na pojedince i društva, kao i dinamika koja stoji iza njega, bolje se razumiju tokom posljednje tri decenije. Sa osnivanjem Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), seksualno nasilje kao oružje rata je prepoznato, a sud je u svojim presudama kvalifikovao seksualno nasilje kao ratni zločin i zločin protiv čovječnosti.
U Bosni i Hercegovini, priznavanje statusa civilne žrtve rata regulisano je na tri nivoa – u Federaciji Bosne i Hercegovine (FBiH), Republici Srpskoj (RS) i u Brčko Distriktu. Od prošle godine, prvi put u svijetu, Federacija BiH prepoznaje i djecu rođenu iz čina ratnog silovanja kao civilne žrtve rata. Hrvatska i Kosovo takođe svojim zakonskim okvirom prepoznaju preživjele seksualnog nasilja u ratu kao civilne žrtve rata koje imaju pravo na različite vidove obeštećenja, socijalnih i zdravstvenih usluga. Srbija ostaje jedina zemlja u regionu koja još uvijek ne priznaje žene koje su preživjele seksualno nasilje u ratu kao civilne žrtve rata.
Svjetska zajednica se danas suočava sa najvećim brojem sukoba od Drugog svjetskog rata, dok je broj ljudi prisiljenih da napuste svoje domove dostigao rekordnih 117 miliona. Nepoštovanje međunarodnog prava, proliferacija oružja, sve veća militarizacija i smanjenje i gušenje građanskog prostora omogućavaju široko rasprostranjeno seksualno nasilje u ratu, što predstavlja izazove u odgovoru na prevenciju i kažnjavanje ovog ratnog zločina. Uprkos zabrani u međunarodnom pravu, seksualno nasilje u sukobima ostaje surova stvarnost.
Seksualno nasilje je teški oblik fizičkog i psihičkog ratnog nasilja sa dugotrajnim štetnim posljedicama po žrtve i nastavlja se koristiti kao taktika rata, mučenja i terorizma. Silovanje u ratu utiče na fizičko, seksualno, reproduktivno i mentalno zdravlje žrtava i uništava društveno tkivo zajednica. Žene i djevojčice i dalje su izložene brutalnim oblicima seksualnog nasilja dok naoružane grupe kontrolišu osnovne resurse, uključujući medicinske usluge. Većina žena i djevojčica ne traži medicinsku pomoć zbog straha, stigme ili postojeće nesigurnosti.
Unatoč širokoj svijesti i osudi, ovaj zločin se i dalje događa širom svijeta. Protekle godine su zabilježeni potresni izvještaji o seksualnom nasilju od Sudana do Haitija, Ukrajine i Izraela. Prečesto počinitelji ostaju nekažnjeni, dok preživjeli provode cijeli svoj život u oporavku. Ovogodišnji Međunarodni dan eliminacije seksualnog nasilja u sukobima fokusira se na zdravstvenu zaštitu. Bolnice i druge zdravstvene ustanove trebale bi biti stubovi sigurnosti i liječenja za sve ozlijeđene u sukobima, uključujući i preživjele seksualnog nasilja. Ovo su temeljni principi međunarodnog humanitarnog prava.
Međutim, napadi na bolnice i zdravstvene ustanove, kao i ciljano napadanje zdravstvenih radnika tokom oružanih sukoba, ozbiljno ograničavaju pristup medicinskoj njezi i psihosocijalnoj podršci za preživjele. Žene i djevojčice koje dožive seksualno nasilje mogu ostati u drugom stanju kao rezultat silovanja i zahtijevaju hitnu seksualno-reproduktivnu zdravstvenu zaštitu.
Žene i djevojčice nisu jedine žrtve, iako su nesrazmjerno pogođene seksualnim nasiljem. Muškarci i dječaci zbog stigme često nikada ne prijavljuju silovanje u ratu niti traže zdravstvenu njegu. Oni mogu biti izloženi seksualnom nasilju od strane različitih oružanih formacija, seksualno iskorištavani ili zlostavljani od strane humanitarnih radnika ili mirovnih snaga, ili trgovani radi seksualne eksploatacije. Seksualno nasilje i dalje ostaje nevidljiv fenomen jer malo žrtava traži pomoć, njegu ili pravdu zbog osjećaja krivice ili srama, straha od odmazde ili tabua.
Posljedice seksualnog nasilja su mnogobrojne i dugotrajne. One mogu uticati na sve dimenzije fizičkog, psihološkog i socijalnog blagostanja, ponekad trajno, kroz različite faze života, i takođe mogu uticati na porodice i zajednice. Podizanje svijesti o rasprostranjenosti i brutalnosti ovog zločina je važan korak u prevenciji i kažnjavanju istog.
Povodom 19. juna, Međunarodnog dana borbe protiv seksualnog nasilja u konfliktima, Žene u crnom i Autonomni ženski centar iz Beograda organizuju danas u 16h protest u crnini i ćutanju „Pamtimo žene silovane u ratu“ na Trgu Republike u Beogradu. Ovim protestom se zahtjeva od vlade Srbije da izmijeni važeći Zakon o pravima boraca, vojnih invalida, civilnih invalida rata i članova njihovih porodica kako bi se izričito priznale one koje su preživjele ratno seksualno nasilje kao civilne žrtve rata, bez obzira na njihovu nacionalnost.