Srbija proizvede oružje, izveze američkim kupcima, a oni to prepodaju Ukrajini. To je epilog istraživačke priče „Vremena“ koje je radila grupa autora: Ingrid Gercama, Alena Beširević i Nemanja Rujević. Oni su dokazali ne samo da oružje i municija iz Srbije završava na ukrajinskom ratištu već, da stvar bude bizarnija, postoje indicije da je u sve umiješana i Rusija. Kako? Odgovore saznajte u intervju sa jednom od autorki teksta – Ingrid Gercama.
Ona je freelance istraživačka novinarka, koja pokriva političke, ekološke i trgovinske priče sa Balkana i Afrike. Izvještavala je za medije u više od sedamnaest zemalja za medije poput: The Guardian, Süddeutsche Zeitung, De Groene Amsterdammer i NRC Handelsblad. Ingrid je stipendista Međunarodnog instituta za štampu i za svoj rad dobila je razne stipendije za izvještavanje. Ingrid je 2015. osvojila medijsku nagradu Lorenzo Natali, 2021. bila je u užem izboru za Fetisov novinarske nagrade, a 2024. dobila je počasno priznanje za True Story Awards.
BUKA: Objavili ste istraživanje o tome kako Srbija naoružava Ukrajinu. Na koji način, možete li nam objasniti šemu puta oružja od Srbije do Ukrajine?
U Ukrajini je trenutno velika nestašica oružja i municije. Zapadne vlade pokušavaju pomoći ukrajinskoj vojsci i vladi nabavkom oružja i municije iz cijelog svijeta, pa tako i sa Balkana. Vlade za koje se ne može vidjeti da li isporučuju oružje direktno Ukrajini – kao na primjer, Srbija i SAD, iz očiglednih geopolitičkih razloga – koriste armiju privatnih kompanija preko kojih rade „prljavi“ posao. Isto se desilo i ovdje: srpsko oružje proizvedeno u državnim fabrikama u SAD izvoze sumnjivi privatni trgovci oružjem koji potom isporučuju američkoj vojsci i Ministarstvu odbrane. Odatle ih američke kompanije šalju u Ukrajinu, snabdjevajući ukrajinsku vojsku.
Trgovina oružjem bi trebala biti kontrolisana certifikatima za krajnje korisnike, ali prema riječima stručnjaka i insajderskih izvora u oružju ima dosta ‘devijacija’. Ovo nije nova shema, ona se inače uspješno koristila i ranije, na primjer kada je američka vlada prije nekoliko godina htjela opskrbiti oružane grupe koje se bore protiv ISIS-a u Siriji. Privatne kompanije koje se bave trgovinom oružja često imaju dobre odnose i zaštitu od države.
BUKA: S obzirom da ne postoje zvanični podaci o izvozu oružja, kako ste došli do podataka?
Istina je da nema zvaničnih podataka o mnogim poslovima koji se tiču namjenske industrije u Srbiji, a trgovina koju kontroliše režim obavijena je velom tajni. Međutim, stručnjaci i drugi izvori koji su gradili insajdersko znanje te izvore koji rade u sektoru trgovine oružjem podijelili su informacije s nama. Također smo istražili postojeće trgovinske veze u bazama podataka o uvozu i izvozu iz Sjedinjenih Američkih Država i Rusije putem softvera za koorporativnu inteligenciju.
BUKA: Šta kažu američke kompanije za koje kažete da su preprodavaci oružja?
Tražili smo odgovore od svih pomenutih kompanija i američke vlade, ali do sada nismo dobili odgovore. No, u nekim od ranije objavljenih članaka naših kolega koji su se bavili istom temom moguće je primjetiti da kompanije najčešće negiraju ovakve poveznice uz navode da snabdijvaju domaće tržište odbrane u SAD.
BUKA: Možemo li govoriti o količini, vrijednosti i vrsti izvezenog oružja iz Srbije u Ukrajinu?
Kao što si spomenuo, teško je dobiti potpunu sliku jer su poslovi sa oružjem većinom tajni. Međutim, ono što znamo a što se tiče vrste oružja je da su na linijama fronta u Ukrajini, OSINT istraživači i ukrajinski novinari pronašli, na primjer, 3.500 raketa GRAD kalibra 122 mm proizvedene u Srbiji, bacače granata, 30-milimetarske granate i neeksplodiranu moćnu 120-milimetarsku termobaričnu minu proizvedenu u Kruševcu, gradu u centralnoj Srbiji.
U vrijednosnom smislu, znamo da je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić nedavno za Financial Times potvrdio da je Srbija od 2022. godine zapadnim saveznicima izvezla granate u vrijednosti od oko 800 miliona eura.
Takođe znamo da su SAD u 2022. i 2023. godine iz Srbije izvezle 267 artiljerijskih sistema, 3.200 raketa i pet oklopnih vozila. Američke kompanije su prošle godine iz srbijanskog Jugoimporta izvezle oko 16 miliona malokalibarskih metaka, dijelova za rakete i eksploziva. Američka vojska je takođe od Jugoimporta kupila jedanaest projektila.
Znamo i da su američke kompanije Global Ordinance i Global Military Products, koje imaju ugovor sa ukrajinskom krovnom državnom kompanijom za namjensku industriju iz Srbije, od Jugoimporta uvezle ovih 16 miliona metaka.
Želim da budem jasna – ne možemo reći da li ova roba završava u Ukrajini, ali stručnjaci kažu da je velika vjerovatnoća da ti proizvodi završavaju u trećim zemljama jer američka vojska koristi naprednije oružje.
BUKA: Da li Vučić kupuje simpatije Zapada i nadomještuje nedostatak sankcija za Rusiju kroz naoružavanje ukrajinske vojske?
Možda, neću se praviti da razumijem motive srbijanskog predsjednika Vučića.
No, činjenica je da je američki predsjednik Joe Biden ranije hvalio Srbiju zbog pružanja podrške Ukrajini. Ne mogu da zamislim da je Zapad razočaran činjenicom da Srbija pomaže Ukrajini ili da su Rusi srećni zbog toga. Neki izvori u Srbiji strahuju da Vučić igra “rizične igre” ljuteći Ruse i kažu da je Kremlj izvršio veliki pritisak na srpsku vladu zbog ovih dogovora sa SAD. Drugi, međutim, kažu da Vučić ustvari strahuje od gubitka svog proruski orijentisanog biračkog tijela, a ne od ruske vlade.
BUKA: U tekstu pominjete da postoji mogućnost da je Rusija umiješana u naoružavanje Ukrajine. Zvuči apsurdno. Možete li objasniti?
Da, bizarno je. Dakle, podaci o izvozu iz Rusije pokazuju da ruske kompanije isporučuju robu Jugoimportu, srbijanskoj državnoj fabrici oružja. Jugoimport je prošle godine uvezao 113 pošiljki – koje su uključivale motore, helikoptere, navigacijsku opremu, radare, gasne kontejnere i druge proizvode koji se koriste u proizvodnji oružja – od ruskih državnih kompanija koje su na američkoj listi sankcija i sve su u vlasništvu Rosteca, desetog po veličini izvoznika oružja širom svijeta sa godišnjim obrtom od 17 milijardi američkih dolara.
Ova ista kompanija, Jugoimport, takođe šalje dosta municije, raketa i dijelova za oružje u Sjedinjene Američke Države. S obzirom da Jugoimport nije pristao da razgovara sa nama, ne znamo šta se dešava sa ruskim materijalima u Srbiji. Da li oni završe u američkom oružju? Ne možemo tvrditi, osim ako Jugoimport ili američki kupci ne objasne kako osiguravaju da ti dijelovi ne završave u oružju koje Ukrajinci na kraju koriste za odbranu od Rusa.
Međutim, ono što je takođe suludo je da se dešava i obrnut proces. Jeste li znali da rusko oružje sadrži uvozne komponente? Ustvari, 95% svih dijelova koji čine rusko oružje na bojnom polju je nabavljeno od proizvođača iz koalicionih zemalja, dok većina od 72% otpada na dijelove koje proizvode američke kompanije. To su podaci objavljeni u istraživanju Međunarodne radne grupe Yermak-McFaul za ruske sankcije i KSE Instituta.
BUKA: Da li srbijanske vlasti znaju, i moraju li znati gdje zavrašava oružje proizvedeno u toj državi?
Prema našim izvorima – i prema drugim izvještajima mnogih vrsnih istraživačkih novinara u Srbiji koji su se bavili sličnim temama – da, srbijaske vlasti znaju. Kontrola nad globalnom trgovinom oružjem je stroga: sve pošiljke oružja i municije su odobrene od strane vlade, a svo oružje treba da ima certifikat krajnjeg korisnika. Nije moguće, kažu naši izvori, da se oružje “preusmjerava” u Ukrajinu, a da vlasti u Beogradu to ne znaju.
BUKA: Ko je Marc Morales i koja je njegova uloga u trgovini oružjem?
Marc Morales je privatni trgovac oružjem iz Sjedinjenih Američkih Država, koji je navodno blizak Pentagonu, a već dugo kupuje oružje i municiju iz balkanskih zemalja. Morales svoju robu isporučuje američkoj vojsci i saveznicima. Od početka rata u Ukrajini, njegove kompanije su potpisale ugovore vrijedne milijardu dolara s Pentagonom, a Morales je zaradio još dvije stotine miliona direktno u Ukrajini. Ima višegodišnji ugovor sa Ukroboronpromom, ukrajinskom državnom odbrambenom kompanijom koja koordinira uvoz za vojsku.
Prema New York Timesu, Morales je ranije bio umiješan u ‘mutne’ poslove. Na primjer, 2010. godine pokušao je podmititi gabonskog ministra odbrane za posao od 11 miliona dolara. On je takođe povezan sa Slobodanom Tešićem, srbijanskim trgovcem oružjem kojeg su UN sankcionisale zbog trgovanja oružjem u Liberiji i Sjedinjene Američke Države zbog nuđenja mita i kršenja ljudskih prava.