Foto BUKA
Ni rekordno visoke temperature, ni vremenski uslovi koji su opasni po život nisu obeshrabrili više od 5.000 učesnika ovogodišnjeg Marša mira koji su pješke od Nezuka do Potočara prešli 100 kilometara u znak sjećanja na ubijene žrtve genocida u Srebrenici.
Marš šalje poruku sjećanja, ali je i svojevrsni protest i zahtjev da se procesuiraju svi odgovorni za zločine genocida nad Bošnjacima.
Emina Velić iz Ključa ove godine je prvi put marširala, iako umorna, zadovoljna je zbog pređene rute jer kaže na ovaj način sjeća se ubijenih žrtava.
„Mislim da zbog kulture sjećanja za nas Bošnjake koji su preživjeli genocid trebamo posjetiti Potočare. Nema riječi kojima se mogu osjetiti ova tri dana“, rekla je Velić za Buku.
Harun Hadžić iz Živinica je već drugu godinu učesnik kolone sjećanja. Poruke koje šalju upozoravaju da se moramo pozabaviti kulturom sjećanja i suočavanja sa prošlošću, ali i da moramo graditi mirnu budućnost.
„Dolazim na Marš mira već drugu godinu zaredom. Bitno je prije svega obilježavati da se ne bi zaboravilo. Isto tako ne trebamo biti robovi prošlosti, ali moramo znati šta se dešavalo od 1992-1995“, rekao je Hadžić za Buku.
I Esad Smajić iz Tešnja je drugi put na Maršu mira koji za njega nosi jednu i dovoljnu poruku.
„Marš mira za mene predstavlja 8372. Mislim da je to dovoljno, bilo šta drugo da kažem je bespotrebno. Pređenih 100 km od Nezuka do Potočara, je je samo jedan mali djelić našeg doprinosa onome što su preživjeli ljudi iz tog perioda. 20 godina Marša mira svima nama bi trebalo da bude dio poštovanja prema žrtavama, da se prisjećamo, da ne zaboravimo“, kaže Smajić.
Premijer TK Irfan Halilagić bio je jedan od učesnika Marša mira, a ove godine je učestvovao dva dana jer se morao vratiti obavezama odnosno potpisivanju ugovora o stipendijama sa studentima.
„Pozvao sam tih 550 studenata da u nekom dobu svog života razmisle da budu dio Marša mira, upravo kako bi kao i ja iz svog ličnog iskustva i svakog koraka koji se pređe u maršu čuli, osjetili i uvidjeli kakve su bile sudbine ljudi koji su ubijeni, ali i onih koji su preživjeli genocid nad Bošnjacima u zaštićenoj zoni UN-a“, rekao je Halilagić u izjavi za Buku.
Edis Skočić, rodom iz Ključa, godinama živi u Francuskoj, a ove godine prvi je put učesnik Marša mira. Na marš je poveo i sina.
„Prvi dan smo bili umorni, ali kako smo se približavali cilju, nosila nas je želja. Izdržali smo, dobro je prošlo. Teško je opisati ovaj osjećaj, ovo morate doživjeti, previše je emocija“, kaže Edis za Buku.
Ne žali se, ali vidno ima problema sa hodom zbog žuljeva nastalih tokom hoda.
„Preživjeli smo, imali smo dobre kolege koji su imali flastere za žuljeve“, dodaje Skočić.
Haški tribunal, Sud BiH te pravosuđa u Srbiji i Hrvatskoj do sada su osudili ukupno 54 osobe na 781 godinu i pet doživotnih kazni zatvora – za genocid, zločine prov čovječnosti i druge zločine
počinjene u Srebrenici u julu 1995. godine. Presudama u Hagu je utvrđeno da je u julu 1995. ubijeno između 7.000 i 8.000 Bošnjaka iz Srebrenice i okoline, kao i da je veliki broj žena, djece i starijih osoba prisilno preseljen. Žrtve su nakon egzekucija bile pokopane u primarnim grobnicama, a kasnije, tokom septembra i oktobra 1995., iskopane i ponovno pokopane u sekundarnim grobnicama.