Svemirsko odijelo inspirisano naučnom fantastikom koje reciklira urin u pitku vodu moglo bi omogućiti astronautima izvođenje dugih svemirskih šetnji na nadolazećim lunarnim ekspedicijama, piše Gardijan.
Prototip, napravljen po uzoru na “stillsuits” u klasiku naučne fantastike Dune, skuplja urin, pročišćava ga i može ga vratiti astronautu kroz cijev za piće u roku od pet minuta.
Kreatori odijela nadaju se da bi se ono moglo koristiti prije kraja ove decenije u Nasinom programu Artemis, koji je usmjeren na učenje kako živjeti i raditi duže vrijeme u svemiru.
“Dizajn uključuje vakuumski vanjski kateter koji vodi do kombinovane jedinice za obrnutu osmozu, osiguravajući kontinuiranu opskrbu pitkom vodom s višestrukim sigurnosnim mehanizmima kako bi se osigurala dobrobit astronauta”, rekla je Sofia Etlin, istraživačica na Weill Cornell Medicine i Sveučilištu Cornell i ko-dizajner odijela.
Nasa se priprema za misiju Artemis III 2026., čiji je cilj iskrcavanje posade na južni pol Mjeseca, s izraženom ambicijom lansiranja misija s posadom na Mars do 2030-ih. Urin i znoj već se rutinski recikliraju na Međunarodnoj svemirskoj postaji (ISS), ali Etlin kaže da je potreban ekvivalentan sistem kada su astronauti na ekspediciji.
“Astronauti trenutno imaju samo jednu litru vode u svojim vrećicama s pićem u odijelu”, rekao je Etlin. “To je nedovoljno za planirane dugotrajnije lunarne svemirske šetnje, koje mogu trajati 10 sati, a u hitnim slučajevima i do 24 sata.”
Takođe postoje dugogodišnje pritužbe na trenutno rješenje upravljanja otpadom, takozvanu odjeću s maksimalnim upijanjem (MAG), koja je u biti pelena za odrasle.
Odjeća je navodno sklona curenju, neudobna je i nehigijenska, što je navelo neke astronaute da ograniče unos hrane i pića prije svemirskih šetnji, a druge da se žale na infekcije mokraćnog sistema.
“Ako NASA-i dajete milijarde dolara, mogli biste pomisliti da neće zadržati pelenu”, rekao je Etlin, koji je anketirao astronaute dok je istraživao novi dizajn.
“Uobičajeno je da MAG curi”, dodala je. “Astronauti govore o tome kako u određenom trenutku više ne mogu reći je li to urin ili znoj. Oni kažu: ‘Da, ja sam astronaut i ovo je teret koji moram nositi.'”
Manje je vjerovatno da će budući komercijalni astronauti zauzeti takav stoički stav, rekla je.
Profesor Christopher Mason, iz Weill Cornell Medicine, stariji autor studije, rekao je: “Čak i ako ne postoji veliki pustinjski planet, kao što je Dune, ovo je nešto što bi moglo biti bolje za astronaute.”
Predloženi sistem odijela sastoji se od čašice za sakupljanje od lijevanog silikona koja pristaje oko genitalija, različitog oblika i veličine za žene i muškarce. To se nalazi u donjem rublju izrađenom od više slojeva fleksibilne tkanine.
Silikonska čašica spojena je na vlagu aktiviranu vakuumsku pumpu koja se automatski uključuje čim astronaut počne mokriti. Nakon prikupljanja, urin se preusmjerava u sistem za filtriranje gdje se reciklira u vodu s učinkovitošću od 87%. Sistem koristi osmozu za uklanjanje vode iz urina, plus pumpu za odvajanje vode od soli.
Prikupljanje i pročišćavanje 500 ml urina traje samo pet minuta. Prilikom postavljanja, pročišćena voda mogla bi se obogatiti elektrolitima i vratiti astronautu kao energetsko piće.
Sistav je dimenzija 38 cm x 23 cm x 23 cm, s težinom od približno 8 kg, što je ocijenjeno dovoljno kompaktnim i laganim za nošenje na leđima svemirskog odijela. Tim planira zaposliti 100 volontera u New Yorku na jesen kako bi testirali udobnost i funkcionalnost sistema.
“Naš sistem se može testirati u simuliranim uslovima mikrogravitacije, budući da je mikrogravitacija primarni svemirski faktor koji moramo uzeti u obzir”, rekao je Mason. “Ovi testovi će osigurati funkcionalnost i sigurnost sistema prije nego što se postavi u stvarne svemirske misije.”
Detalji o prototipu objavljeni su u časopisu Frontiers in Space Technology.