Specijalni izvjestioci za prava na slobodu
mišljenja i izražavanja i mirnog okupljanja i udruživanja uputili su vlastima u
Bosni i Hercegovini komentare (komunikacije) povodom Nacrta izmjena i dopuna
Krivičnog zakonika Republike Srpske, a koji trenutno razmatraju poslanici
Narodne skupštine RS.
U vezi sa nacrtom izmjena i dopuna
Krivičnog zakonika Republike Srpske o „krivičnim djelima protiv časti i
ugleda“, u ovim komentraima ukazuje se na neodređene i preširoko postavljene
pojmove i definicije. Kao prvo, primjećuju korištenje neodređenih i nepreciznih
pojmova i definicija u predloženim člancima u nacrtu izmjena i dopuna.
“Pošto je pojam ‘uvrede’ veoma
subjektivan i otvoren za najrazličitija tumačenja, postoji rizik proizvoljnog
tumačenja ovog člana. Usljed neodređenog i preširoko postavljenog karaktera
ovog člana, isti može onemogućiti političke karikature ili satiru na račun
političkih ličnosti, a to su dozvoljeni oblici izražavanja”, dodaje se.
Napominje se da sam po sebi, “uvredljiv govor nije protivzakonit prema
međunarodnom pravu”.
Slobodan Durmanović, satiričar portala BUKA
i novinar BN TV, rekao je da, ako zakon o kriminalizaciji klevete bude usvojen, a
pogotovo u čudovišnom obliku ovog Vladinog nacrta, svaki novinar i građanin RS
koji se upristoji da kaže/napiše riječ-dvije političke i društvene kritike –
pogotovo na račun predstavnika vlasti – može očekivati da će biti zatrpan
tužbama za krivična djela “povrede časti i ugleda” podnosilaca tužbi svih fela.
“Tada ćemo svi moći da shvatimo koliko
mnogo ‘časnih’ i ‘uglednih’ ljudi živi oko nas: od miline tog saznanja valja
pohitati da im se najprije izvinimo što ih nismo odma’ sve prepoznali, a onda i
da im udijelimo nešto novca i lijepo ih zamolimo da s time pokušaju da makar
malo zaliječe ‘povrede časti i ugleda’. A pošto nemamo toliko novca koliko ‘košta’
kompletno liječenje njihovih ‘povreda’, onda bi nama trebalo da bude čast da
odemo u zatvor, sve dok se ti ‘časnici’ i takvi ‘uglednici’ sasvim ne izliječe.
Ili da ‘radimo’ živeći u stalnom strahu od mogućih tužbi. To je smisao ovog
zakonskog prijedloga koji treba da služi za zaštitu njihovog javnog morala,
koliko sam razumeo neformalnog predlagača zakona i njihovog vrhovnog javnog moralist”,
rekao je za BUKU Durmanović.
Dodaje da se on u svojim tekstovima koristi
izjavama i postupcima političara, najčešće onih najmoćnijih na vlasti,
pokušavajući da ironijim, sarkazmom, parodijom i drugim jezičkim alatima ogoli
njihovu bahatost, oholost, samoživost, grotesknu potrebu za samodopadanjem itd.
“Na to njihovo egocentrično ponašanje svi
smo se manje-više navikli, pa je, prosto, izazov da makar malo prodrmaš čitaoce
tako što ćeš nešto blesavo smisliti i tako ‘sašiti’ novo odijelo koje će tim ‘carevima’
što vjernije pristajati. A ako ne možeš da kažeš ‘caru da je go’, jer bi se
time možda njegovo ‘visočanstvo’ moglo osjetiti uvrijeđenim, onda ne možemo
govoriti o slobodnom medijskom prostoru”, dodaje.
On kaže da će se kriminalizacijom klevete,
sa drakonskim kaznama, kako su objasnili stručnjaci UN-u pismu Vladi RS, ova vlast
osloboditi prostor i za satiranje satire i svih drugih novinarskih žanrova i
formi.
“Ako uspeju da ozakone želje svojih
sličnomišljenika da uređuju i najmanji kutak u kome se nešto kritički
piše/govori, onda će oni, uz sasluženje njihovih nezavisnih sudija i tužilaca,
ovdje stvoriti prostor slobode njihovog govora, u kome će ostali moći da
slobodno javno ćute. Sve dok ovdašnjem političkom bogu i ocu nacije, kako ga
nazivaju njegove političke kćeri i sinovi, neko od njih ne došapne ‘narod
ćuti’, a on pragmatično odgovori: popuštaj! Tako će i satira preživjeti”, kaže
Durmanović.
“Pošto je pojam ‘uvrede’ veoma
subjektivan i otvoren za najrazličitija tumačenja, postoji rizik proizvoljnog
tumačenja ovog člana. Usljed neodređenog i preširoko postavljenog karaktera
ovog člana, isti može onemogućiti političke karikature ili satiru na račun
političkih ličnosti, a to su dozvoljeni oblici izražavanja”, dodaje se.
Napominje se da sam po sebi, “uvredljiv govor nije protivzakonit prema
međunarodnom pravu”.
Dušan Jokić, komičar, kaže da nije baš
najbolje upoznat sa spornim zakonom, međutim, prateći debatu preko medija, prilično
je zabrinut.
“Posebno sam obratio pažnju na onaj dio
koji je vezan za duševnu bol, jer na tome vrlo lako mogu da prave probleme
ljudima koji se bave satirom i humorom. Posao naš je da ismijavamo sve
negativne pojave koje su vezano za naše društvo. Jedan od glavnih uzroka tih
problema jeste rad političkih elita koje svojim postupcima izazivaju te
negativne pojave koje mi ismijavamo. Na primjer, ako imamo ministra bez škole i
koji je kupio diplomu, a mi to ismijemo, onda vrlo lako se može desiti da on mene
tuži za duševnu bol ili na primjer klevetu. Onda se desi primjer da imamo
poliitčara čije dijete dobije posao preko veze, a ima ih sigurno i sad ja to
prokomentarišem na humorističan način, takođe se može desiti da me tuži za nanošenje
duševne boli ili da se pozove za onaj dio o ličnim i porodičnim prilikama, tako
da smo po meni došli u jednu situaciju koja nije nimalo naivna, gdje za svaku
izgovorenu riječ, iako je šala, možeš da trpiš ozbiljne posledice. Ovo govorim
jer sam i imao sličnih problema, gdje sam zbog jedne grube šale na Tviteru dobio
krivičnu prijavu. Bojim se, da je tad bio ovaj zakon, pisao bih vam odgovore iz
zatvorske ćelije”, rekao je Jokić.
Dodaje da bi se ovaj zakon negativno
odrazio na njegov kreativni proces, jer bi imao ogroman problem sa autocenzurom,
ukratko rečeno, drastično bi se smanjio kvalitet njegovog rada.
“Svakako da bi drakonske kazne uticale na
moj rad u budućnosti, ako bi došlo do toga da budem kažnjen, ja ne bih imao
novac da platim tu kaznu, pa bih se onda satirom bavio iz zatvora”, kaže Jokić za
BUKU.
Dodaje da je od suštinske je važnosti da
sačuvamo slobodne medije, jer to je isto pitanje da li je važno da čuvamo klimu, jer su satira i humor čist vazduh informacija.
“Danas smo okruženi medijskom džunglom, koja
je prilično zagađena i toksična, upravo zbog toga potrebna nam je jedna oaza, a
to su ti slobodni mediji gdje se slobodno razvijaju satira i humor. Ja vidim tu
problem što će taj zakon uticati na pojačanu autocenzuru, a što će dovesti do
pada kvaliteta humora i satire, tako da nećemo više imati preživljavanje humora
i satire, već životarenja istih. Međutim, ja se ipak nadam da će humor i satira
preživjeti ovaj zakon, jer je istorija pokazala da bilo koja drakonska kazna ili
zabrana može stvoriti samo kontraefekat”, ističe Jokić.