Anders Fogh Rasmussen, bivši glavni tajnik NATO-a, svoju je prognozu za kampanju Donalda Trumpa u utrci za predsjedničke izbore 2024. sažeo u jednu rečenicu. “Mislim da će predsjednik Trump biti gubitnik (loser)”, kaže on. To je očito pojam kojim ‘ubada‘ američkog predsjednika je se radi o poniženju. No, Rasmussen ga koristi ležerno. “Njegova je prtljaga preteška, previše kontroverzna”, kaže 70-godišnji Rasmussen, koji je obnašao funkciju danskog premijera veći dio prvog desetljeća ovog stoljeća.
Ipak, Rasmussen, političar s desnog centra koji je sada međunarodni konzultant, i dalje strahuje od Trumpa. Ono što ga odmah uznemiri više od ideje o povratku Trumpa u Bijelu kuću daleko je vjerojatniji scenarij, a to je da Trump osvoji republikansku predsjedničku nominaciju. Može se činiti čudnim strahovati od Trumpove nominacije više nego od njegovog povratka na vlast, što je manje vjerojatan, ali znatno opasniji ishod. No, Rasmussenu je na umu rat u Ukrajini i to što bi Trumpova kandidatura mogla učiniti da se ukrajinska borba sabotira.
Bivši šef NATO-a služi kao savjetnik ukrajinske vlade, a nedavno je došao u Washington posjetiti članove Kongresa i dužnosnike administracije aktualnog predsjednika Joea Bidena. On lobira da isporuče više oružja, i to težeg oružja Ukrajini, te da joj se daju dugoročna sigurnosna jamstva, prenosi Politico.
A tu i dolazi do izražaja strah od Trumpa. Samim osvajanjem republikanske nominacije Trump bi mogao razbiti dvostranačku frontu koja sada radi u korist Ukrajine, strahuje Rasmussen. Trump je bio vrlo otvoren što se tiče njegovih pogleda na rusku invaziju, hvaleći ruskog predsjednika Vladimira Putina kao pametnog stratega u prvim danima rata i nedavno sugerirajući da je Kijev trebao ustupiti “područja ruskog govornog područja” u dogovoru s okupatorima.
‘Trumpova politika znači predaju‘
Rasmussen navodi da bi Trumpova politika u vezi Ukrajine značila “predaju”. “Ja nazivam geopolitičkom katastrofom ako bi Trump bio nominiran jer bi njegov utjecaj u kampanji bio destruktivan”, kaže Rasmussen. To bi, ističe, Trumpove “užasne” ideje približilo ‘mainstreamu‘ i otežalo osiguravanje potpore Kongresa za rat. Napominje da istraživanja javnog mnijenja u SAD-u već pokazuju “slabljenje potpore Ukrajini”. Trumpova nominacija bi to mogla ubrzati, smatra Rasmussen: “Sama činjenica da se sa svojim razmišljanjima obraća određenom čimbeniku, određenom segmentu američke javnosti, gurnut će američku politiku u pogrešnom smjeru”.
“Stvarno se nadam da će se republikanci sabrati”, kaže on. “Nadam se, rekao bih ne samo iz europske perspektive, već i iz globalne perspektive, da će republikanci nominirati kandidata koji je puno više privržen američkom globalnom vodstvu od Trumpa i ‘trumpista‘”.
Istovremeno, samo je nekoliko kandidata koji se pojavljuju u republikanskoj utrci, a koji odgovaraju tom opisu. Možda najviše obećava u tom smislu Mike Pence, bivši potpredsjednik koji je pozvao na opsežnu pomoć Ukrajini i osudio “apologete” Rusije u svojoj stranci. Nikki Haley, bivša veleposlanica SAD-a u Ujedinjenim narodima, podržala je odluku da se Ukrajini omogući sve potrebno oružje i opisuje rat u Ukrajini kao borbu za slobodu. No, ni jedno ni drugo trenutačno nemaju dvoznamenkastu potporu.
Trumpov glavni desničarski suparnik, guverner Floride Ron DeSantis, ponovio je njegov stav o Ukrajini, osuđujući ono što on naziva Bidenovom “politikom bjanko čekova” velikodušne pomoći i rekavši da sudbina ukrajinskih pograničnih regija nije važna stvar za SAD. Ovaj je tjedan opisao rusku agresorsku invaziju kao “teritorijalni spor”.
Uporaba pojma “bjanko čekovi” postala je uobičajena formulacija za republikance – ponekad uključujući i Haley – koji se žele malo distancirati od rata, a da ne zauzmu u potpunosti Trumpov stav. Taj pojam govori također o širini stajališta predsjedavajućeg Zastupničkog doma Kevina McCarthyja. Kada je ovog mjeseca odbio poziv predsjednika Volodimira Zelenskog da posjeti Ukrajinu, McCarthy je rekao kako ne mora putovati da bi potvrdio da “neće dati bjanko ček ni za što”. Nije jasno što to znači kao pitanje politike, što svakako nije umirujuće za Ukrajinu i njezine saveznike.
S druge strane, nije da Republikanskoj stranci nedostaje predanih branitelja Ukrajine. Ima ih dosta, ali poput čelnika republikanske manjine u Senatu Mitcha McConnella, oni su skloni govoriti tiho, zagovarajući veliko trošenje kada je Ukrajina u pitanju. Kao nepokolebljivi ukrajinski jastreb, McConnell je prošlog mjeseca na Münchenskoj sigurnosnoj konferenciji uvjeravao europske čelnike da republikanski čelnici cijene “snažan transatlantski savez”, ma što govorili drugi glasovi u dvorani.
“Ne gledajte Twitter, gledajte tko na vlasti”, poručio im je McConnell, nabrajajući utjecajne predsjednike odbora Predstavničkog doma i Senata koji su se angažirali u korist Ukrajine.
Problem je u tome što u posljednjem desetljeću republikanske politike nema mnogo toga što bi ukazivalo na to da se u starije zakonodavce može pouzdati da će se držati svojih načela kada najžešće frakcije unutar baze Republikanske stranke krenu u nekom drugom smjeru. A kada je riječ o ratu, desničarski Twitter profili neugodno pokazuje što se događa u stvarnom životu.
Postoji vrlo naglašen jaz između republikanskih i demokratskih birača po pitanju Ukrajine – Gallupova anketa objavljena u veljači, negdje oko godišnjice ruske invazije, pokazala je da 81 posto demokrata želi da Ukrajina povrati svoje izgubljene teritorije čak i pod rizikom odugovlačenja rata, naspram 53 posto republikanaca. Samo 10 posto demokrata vjeruje da Sjedinjene Države čine previše da podrže Ukrajinu, dok gotovo polovica republikanaca smatra da je američka podrška otišla predaleko. To su posljedice dopuštanja ljudima poput Trumpa i Tuckera Carlsona, poznati voditelj Fox Newsa koji je najoštriji američki protivnik ukrajinske vlade, da postanu najglasniji desničarski glasovi koji javno govore o najvažnijem sigurnosnom pitanju.
To je možda razlog zašto su Rasmussen i neki strani čelnici desnog centra preuzeli na sebe da lobiraju u američkoj desnici za podršku Ukrajini. Najvidljiviji je u tome bivši konzervativni britanski premijer Boris Johnson, koji izvršava pritisak na vlade s obje strane Atlantika da isporuče borbene zrakoplove Kijevu. Krajem siječnja naišao je na toplu dobrodošlicu kod republikanaca na Capitol Hillu. Na jednom događaju Atlantskog vijeća, Johnson se žalio zbog sve slabijeg duha američkih konzervativaca. “Bio sam zapanjen i užasnut time koliko se ljudi boji tipa koji se zove Tucker Carlson”, rekao je Johnson.
Rasmussen je od prošle jeseni tri puta putovao u Washington, koristeći svako putovanje kako bi zagovarao ukrajinsku stvar i promovirao plan zapadnih sigurnosnih jamstava. Kaže da se susreo s nizom utjecajnih republikanaca, uključujući senatore Toma Cottona i Mitta Romneya, te zastupnika Mikea McCaula, predsjedavajućeg Odbora Predstavničkog doma za vanjske poslove, koji su svi zakleti pristaše borbe protiv Rusije.
‘Biden je najbolje što imamo‘
Do skeptika u vezi Ukrajine bilo je teže doći. Do nekih od utjecajnih osoba i kritičarima podrške Kijevu poput senatora Josha Hawleya i senatora J. D. Vancea, nije uspio doći. Rasmussen navodi da je prije posjeta Washingtonu napravio popis zakonodavaca koji kritiziraju rat i zatražio sastanke s nekima od njih. Želio im je reći da osiguranje ruskog neuspjeha u Ukrajini ne znači odvraćanje pažnje od natjecanja s Kinom, već ključna prilika za Zapad da pokaže svoju kolektivnu moć i odlučnost. Želio je objasniti kako europske vlade rade svoj dio posla protiv ruske prijetnje i naglasiti da “izolacionizam nikada, baš nikada nije služio interesima Sjedinjenih Država”.
Ni jedan kritičar podrške Ukrajini nije pristao na susret s njim, kaže. No, odbio je “imenovati i posramiti” konkretne članove koji su ga ignorirali. Rasmussen navodi i da pokušava gostovati na Fox Newsu kad god je u Sjedinjenim Državama, ali mjesecima nije uspio doći u eter. Upitan je li pokušao gostovati u Carlson showu, kaže “Ne Tucker Carlson”.
Ukoliko se entuzijazam američkih birača za podršku Ukrajini u ratu ne može nastaviti zauvijek, onda Rasmussen vjeruje da se sada nešto mora napraviti. To znači dati Ukrajini borbene zrakoplove, projektile većeg dometa i drugo oružje čijoj se isporuci Biden do sada opirao. Ako Trumpovi protivnici ne mogu pobijediti bivšeg predsjednika na predizborima, Rasmussen se nada da bi Ukrajina možda mogla prije toga poraziti Rusiju. On predviđa da će Biden isporučiti Kijevu borbene zrakoplove i da je to samo “pitanje vremena”.
Bivši šef NATO-a nema nikakvu kritiku kada je Biden u pitanju. Na konstataciju da bi američki predsjednik mogao učiniti više kako bi američkim biračima objasnio rat u Ukrajini i svladao njihov skepticizam, on to odbacuje. Biden je, smatra, najbolja stvar u transatlantskom savezu. “Blagoslovljeni smo”, zaključuje Rasmussen, “što imamo pravog internacionalista i globalista u Bijeloj kući”, prenosi Jutarnji list