Životni standard građana Bosne i Hercegovine decenijama je jako loš, ali posljednjih mjeseci svjedoci smo velikih poskupljenja pa se već poljuljani životni standard ovdašnjeg građanina još više srozao i mnoge primorao da pomoć potraže u javnim kuhinjama. Udruženje “Mozaik prijateljstva” iz Banjaluke već godinama ima organizovanu javnu kuhinju “Obrok prijateljstva” koja pomaže socijalno ugroženim sugrađanima da prebrode krizna vremena. Aktivistica i član tima ovoga udruženja Snježana Demirović upoznala nas je sa aktivnostima ovog humanitarnog udruženja i dala poražavajući podatke o stravičnoj socijalnoj slici našega društva.
“Mi sada imamo hiljadu i tri stotine korisnika koji traže razne vrste pomoći. Sedam stotina obroka pripremamo svakodnevno, a hiljadu obroka vikendom, jer tada imamo i kućnu dostavu svim onim ljudima koji ne mogu doći do nas radnim danima. Veoma često i prelazimo opštinu Banja Luka jer ljudi traže pomoć i u hrani i u garderobi. Često puta su to samohrane majke ili jako bolesni i stari ljudi koji su onemogućeni da dođu po pomoć i onda mi s vremena na vrijeme njima dovozimo pomoć”, rekla je Snježana u razgovoru s novinarom Buke.
“Mozaiku prijateljstva” pomažu dobri ljudi i društveno odgovorne privatne firme i, prema riječima aktivistice, bez takvih sugrađana humanitarna udruženja ne bi mogla opstati.
“Imamo odličnu saradnju i sa humanitarnom organizacijom “Pomozi.ba” iz Sarajeva. Oni nam pomažu i u namirnicama za spravljanje obroka, a donirali su nam prije par dana i jedno kedi vozilo kojim dobavljamo i odvozimo hranu korisnicima”, pojasnila je Snježana.
“Mozaik prijateljstva” za sada ima jedno veliko vozilo koje bi trebalo da ode na veliki servis, jer je devastirano i članovi udruženja su u akciji traženja dijelova da se ovo vozilo renovira.
“Imamo obećanje od jednog servisa da će nam uraditi renoviranje auto bez novčane nadoknade, ali mi moramo da nabavimo dijelove. Sada tražimo lak, lim i ostali materijal koji nam je neophodan da bismo završili renoviranje vozila”, kazala je aktivistica.
U “Mozaiku prijateljstva” aktivisti rade volonterski, a mnogi aktivisti su u udruženju našli spas od društvene isključenosti i pronašli prijatelje sa kojima mogu da rade za dobrobit zajednice.
“Svi ovdje volontiramo, počev od mene i našeg predsjednika udruženja Subašića, pa do ostalih aktivista. Niko od nas ne prima nikakvu platu niti je prijavljen kao radnik. Svi smo mi volonteri. Praktično se i mi ovdje hranimo i pomažući sugrađanima pomažemo i sebi. Ima nas dvadeset i pet aktivista, a više od pola naših aktivista su ljudi koji su zaostali u razvoju i sa posebnim su potrebama, pa im naše udruženje služi i kao socijalizacija. Mi smo im pružili mogućnost da se bave onim poslovima koje mogu obavljati pa se osjećaju društveno korisnima, bez ovog udruženja ne mogu jer ono im daje smisao života”, kazala je Snježana.
Udruženje u okviru svojih prostorija ima i javno kupatilo koje radi svakodnevno, a osim beskućnika njega koriste i porodice koji nisu u mogućnosti da imaju vlastite toalete.
“Tu se radi o porodicama koji nemaju od čega da žive i kojima je struja isključena i jedina mogućnost da održavaju higijenu jeste da budu naši korisnici. Mi dnevno imamo oko desetak kupanja u našem javnom kupatilu. Ovdje imamo i dnevni kutak za beskućnike i na tom mjestu oni mogu da borave do četiri sata iza podne. Tu mogu da objeduju, pogledaju televizor, ogriju se, porazgovaraju. Beskućnika koji koriste taj prostor ima oko pet-šest ali ih se našom kuhinjom služi mnogo više”, objasnila je sagovornica
Kada je riječ o pomoći stranih humanitarnih udruženja, “NDP organizacija” je “Mozaiku prijateljstva” donirala dvije rashladne vitrine, koje su na profesionalnom nivou.
“Inspekcija nam je dala uslov da moramo da imamo takvu vrstu rashladnih vitrina i ta donacija bila je prijeko potrebna, jer se inače ne bismo ni mogli baviti ovim poslom. Što se tiče pomoći od Vlade RS smo prošle godine dobili stotinu hiljada maraka. Oni su nam pomoć dali i u brašnu. Ove godine, nažalost, od strane vlade nismo dobili novčanu pomoć, ali se nadamo da će nam i od njihove strane doći neka vrsta donacije. Nama je, inače, jako potrebna pomoć u brašnu, jer treba nam tri stotine hljebova dnevno. Imamo mi mnogo troškova i na plin i gorivo. Isto tako, mi plaćamo i zakup za ovu zgradu u kojoj se nalazimo, jer još nismo riješili status vezan za korištenje prostora. Jeste da imamo mala novčana primanja od strane grada, ali to je nedovoljno i od strane ljudi dobre volje i donatora pomoć bilo koje vrste nam je jako potrebna da bismo opstali”, rekla je Snježana.
Ona je dodala da najveća pomoć dolazi od strane građana.
“U mjesecu martu imali smo akciju skupljanja namirnica u marketima i bukvalno su nam penzioneri i školarci kupovali namirnice i stavljali u korpe. Mi radimo i na izgradnji našeg socijalnog preduzeća pa se nadamo da ćemo jednoga dana stati na svoje noge. To socijalno preduzeće baviće se uzgojem povrća u plastenicima. Još uvijek smo u fazi izgradnje tog socijalnog preduzeća koje će se nalaziti u Ramićima i vjerujemo da ćemo pokrenut vlastitu proizvodnjom, a ujedno zaposliti i socijalno ugrožene ljude kojima je posao prijeko potreban”, pojasnila je naša sagovornica.
U predstojećem mjesecu “Mozaik prijateljstva” organizovaće i svečane ručkove za Uskrs, Vaskrs i Bajram, pa je Snježana apelovala na donatore i ljude dobre volje da pomognu u realizaciji ovog projekta.
“Planiramo da spremimo pet stotina porcija za svaki od tih praznika, a to nije nimalo lako. Mi moramo da skupimo oko dvije stotine kilograma mesa, piletine, trideset kilograma junetine kako bismo napravili oko hiljadu i pet stotina sarmi, tu su i razne pite koje treba da spravimo, te kolači i sokovi. Zato apelujem na građane da nam pomognu u realizaciji ovog projekta, a mogu i samo da nam dopreme gotovu hranu, kolače i slično”, kazala je na kraju razgovora Snježana Demirović.