Foto BUKA
Lider SNSD-a i predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik ne prestaje sa ucjenama, prijetnjama i secesionističkim politikama. Posljednja najava u nizu tiče se bojkota rada institucija Bosne i Hercegovine, što ne bi bio prvi slučaj. No, ovaj put najava se razlikuje u pogledu učesnika najavljene blokade, jer Dodik pokušava u cijelu priču uvući i predstavnike Hrvata, tačnije predstavnike HDZ-a BiH u institucijama Bosne i Hercegovine.
“Da ne otkrivam sve detalje, reći ću dio. Bosna i Hercegovina će funkcionisati samo dok u njenim strukturama sjede sva tri naroda. Pokušavam da ubijedim Hrvate da jednokratno napustimo institucije Bosne i Hercegovine”, izjavio je Dodik za list “Politika”.
Dok se Dodikovim izjavama bave političari iz Federacije i osuđuju njegove najave, pitanje je čemu služi Dodikova nova prijetnja o jednokratnom napuštanju institucija? Politički analitičar Adi Ćerimagić u izjavi za BUKU kaže da je politika Milorada Dodika najsličnija nekoj vrsti cjenkanja, u kojoj su njegove riječi i akcije dio pokušaja da za sebe napravi što bolju pregovaračku poziciju.
“Što su njegove riječi i djela užasnija za one s kojima pregovara, to su oni motivisaniji da postignu neki dogovor, a on ima više toga čega se zarad tog dogovora na kraju može odreći. I gotovo uvijek izaći sa više no što je imao ranije. U svom zadnjem ciklusu cjenkanja, a za koje bih rekao da traje od oktobarskih izbora, ako saslušamo pažljivo šta Dodik govori, on cilja ka tome da spriječi ponavljanje nedavnog nesigurnog izbornog iskustva, i u Republici Srpskoj stvori uslove u kojim će otežati rad opoziciji u svojoj koaliciji i stranci, pravoj opoziciji, ali i među medijima, javnim ličnostima i svima koji izvana podržavaju demokratiju i otvorenije društvo u Republici Srpskoj. Bilo kroz usvajanje (ili prijetnju usvajanja) zakona, ili kroz postavljanje sebi bliskih ljudi u institucijama BiH i RS”, kaže Ćerimagić.
Dok se javnost bavi glodanjem nove koske bačene iz Dodikove kuhinje, u javnom diskursu sužava se prostor za razgovor o ekonomiji. Ona u Republici Srpskoj nije zadovoljavajuća, a sve više novca se izdvaja za otplatu vanjskog duga, pa je novca za građane, institucije i lokalne zajednice sve manje. Vlasti Republike Srpske suočene su sa brojnim kritikama Zapada koji ima sve manje tolerancije prema politici Milorada Dodika, koji se okreće prema kineskim kreditorima.
“Paralelno s tim, Dodik kaže i da želi da osigura financiranje RS-a u narednom periodu, bilo kroz oslobađanje suspendovanih sredstava EU, Njemačke i drugih zapadnih partnera, ili kroz privlačenje drugih financijera, kao što je Kina”, rekao je Ćerimagić za BUKU.
Dodaje da je u cijelu priču uključen i element državne imovine, za koju se Dodik pribojava da bi OHR i SAD soluciju mogli naći bez njega i sa Sarajevom, Beogradom i Zagrebom.
“S obzirom na sve što se dešava u svijetu, od Ukrajine i Bliskog Istoka do Kine i Tajvana, ali i izbore koji naredne godine dolaze u SAD-u i za novi Europski parlament i Europsku komisiju, promišljanja Milorada Dodika o mjestu Republike Srpske i regiona u tim globalnim kretanjima, i njegovu neskrivenu želju da globalno prestrojavanje iskoristi za dramatične korake, ne treba uzimati olako. Tu mislim da bi prije svega misleći ljudi u vladajućoj koaliciji, javnom životu, privredi i opoziciji u RS morali da dobro razmisle i reaguju. Ali i sama EU koja se u nedostatku konkretne i kvalitetne politike integracije regiona, pretvorila u pukog promatrača političkih procesa”, rekao je Ćerimagić.
Dodikova nova prijetnja za političku analitičarku Tanju Topić je nova-stara prijetnja, kojom se Dodik kontinuirano služi posljednjih 10 godina kao instrumentom prijetnje ili poruke upozorenja.
“Njome se zaokružuje serijal kakofonije kojeg smo se naslušali zadnjih mjeseci (i decenija) od prijetnji tipa disciplinovanja novinara, klevetnika, stranih agenata, Johannesa Sattlera, pripadnika LGBT populacije, nevjernih Toma, a mislim da je poruka adresirana na predstavnike međunarodne zajednice i nije prva prijetnja ovakvog tipa. Mislim na napuštanje institucija BiH. Ako se odnosila na osobe koje su zaposlene u institucijama BiH, onda mislim da nije naišla na plodno tlo, jer niko neće ostaviti siguran posao, stalno i dobro zaposlenje za neizvjesnost jednog političkog obećanja u uslovima kada je budžet izbušen povratom velikih kredita. I posebno kad znamo kako su brojna politička obećanja služila uglavnom da skupljaju prašinu”, kaže Topić.
Ocjenjuje da je svrha prijetnji zaplašiti sve one koji pomisle da vlast iz Republike Srpske “puca u prazno”, da se ne opuste u uvjerenju da smo u međuvremenu postali demokratsko društvo.
“I da se po ko zna koji put, umjesto standardom života, galopirajućim inflacijom, teškoćama pukog preživljavanja, pohvatamo za vratove, figurativno ili doslovno. To nam nekako bolje ide.”
U prošlosti je Dodik uspijevao da nagovori čak i opoziciju da bojkotuje rad institucija Bosne i Hercegovine, ali se ta blokada odnosila samo na one koji su izabrani na mandat i koji nisu mogli dobiti otkaz ili snositi bilo kakve posljedice. Na kraju, blokade su spriječile bilo kakav napredak, a jedinu korist ostvario je Dodik. Njegova posljednja prijetnja je na sličnom fonu, a šanse da riječi sprovede u djela su minimalne. Topić ocjenjuje kako Dodikove najave/prijetnje zvuče ozbijno, ali osvrćući se na iskustvo, znamo da u izvedbi uvijek negdje zapne.
“Sada ove prijetnje i poruke zvuče još ozbiljnije, uz redovan dramaturški zaplet, jer nam otkrivaju nove detalje, spremljene papire koji su pohranjeni u trezoru, a spremne za secesiju. Zvuči zlokobno. Ali smo vrlo brzo vidjeli povlačenje ručne ili pak relativizaciju ove zlokobne slutnje ili najave – ozbiljna optužba o pripremljenom scenariju secesije u reakciji na izjave Nermina Nikšića pravdana je verbalnim akrobacijama Denisa Bećirevića, člana Predsjedništva BiH. Mislim da su na sve dosadašnje i Bećirevićeve izjave reakcije uslijedile u roku od desetak minuta. Tako da ovo opravdanje, ako to jeste, u najmanju ruku je blago ustupanje pred teškim i poražavajućim podacima koje je Nikšić iznio, a niko ih nije demantovao. Tako se ozbiljna prijetnja, samo nakon jedne izjave, pretvorila u reakciju na akciju, čime svakako ne bih potcijenila težinu prvotno izrečenih izjava”, dodala je Topić.
Dodik hoda na ivici krivične odgovornosti
Separatistički narativi iz usta lidera SNSD-a i drugih kadrova iz Republike Srpske do sada su prolazili nekažnjeno. Kada je Dodik 14. marta ušao u sukob sa ambasadorima, izvukao staru kartu iz rukava.
“Ukoliko se nastavi ovakav pritisak gostiju koji sebe nazivaju ambasadorima ili ambasadorima PIC-a ili jednog gosta kao što je Schmidt, onda u tom slučaju Republika Srpska mora da krene svojim putem”, izjavio je Dodik tom prilikom.
Zastupnik u Predstavničkom Domu BiH Saša Magazinović tada je reagovao na Twitteru i pozvao Tužilaštvo BiH da se pozabavi Dodikovim prijetnjama otcjepljenjem.
Magazinović za BUKU kaže kako su neprihvatljive kontinuirane prijetnje Dodika u pravcu ugrožavanja teritorijalne cjeline Bosne i Hercegovine.
“On konstantno krši Krivični zakon Bosne i Hercegovine i to je opasno iz najmanje tri razloga. Prvi, jer je to antidržavno djelovanje. Drugi je to što nereagovanje pravosudnih institucija narušava povjerenje u rad institucija. Treći i najbitniji razlog zašto je ovo opasno je što se njegovim činjenjem i nečinjenjem pravosuđa podstrekavaju drugi da rade isto, te da osim verbalnih radnji potencijalno krenu i u realizaciju najavljenog”, rekao je Magazinović za BUKU.
Pomenuti član 157 Krivičnog zakona BiH propisuje da “ko upotrebom fizičke sile ili prijetnjom upotrebe fizičke sile pokuša da promijeni ustavni poredak Bosne i Hercegovine ili da svrgne njene najviše institucije, kazniće se kaznom zatvora najmanje pet godina.”
Prema podacima VSTV-a dostavljenih na upit BUKE, do sada nije bilo izrečenih presuda za krivično djelo po članu 157 Krivičnog zakona BiH (Ugrožavanje teritorijalne cjeline).
U Tužilaštvu BiH kažu kako je trenutno u radu jedan predmet koji se odnosi na pomenuto krivično djelo.
“U Tužiteljstvu BiH u radu je jedan predmet koji se odnosi na član 157. KZ BiH. Ne odnosi se na osobu koju navodite u upitu”, kaže u odgovoru na naš upit, portparol Tužilaštva BiH Boris Grubešić.
No, ovo je jednim dijelom rezultat činjenice da Dodik dobro zna šta radi, gdje su granice i koja je crvena linija.
“Bitna radnja izvršenja ovog krivičnog djela je upotreba sile ili prijetnja silom… Ta radnja – upotreba silom ili prijetnja istom mora biti konkretno u tužilačkom aktu navedena. Meni nije poznato da li je i kada Dodik upotrijebio silu ili prijetnju silom. Zaključak je logičan”, objašnjava za BUKU stručnjak za ustavno pravo Nurko Pobrić.
Da najave o blokadama i odvajanjima služe samo za zastrašivanje svjedoči i činjenica da SNSD mjesecima zahtijeva od stranaka trojke da kadar najveće političke stranke u RS-u dobije mjesto direktora UIO. Iako se činilo da SDP neće odustati od fotelje direktora institucije koja godišnje prikupi milijarde maraka, izgledno je da će i u ovoj borbi pobjedu izvojevati Dodik.