Jezik nastaje u različitim dijelovima mozga. Naučnici su dokazali da su oni različito povezani u zavisnosti od maternjeg jezika. To saznanje moglo bi da bude od pomoći u oporavku pacijenata koji su imali moždani udar.
Kada neko sluša arapski mora da pazi da li je neko izgovorio „kitab“ (كتاب) (knjiga) ili „katib“ (كاتب) (pisac)? Obje riječi imaju isti korjen k-t-b ( ب – ت – ك) , a to je česta kombinacija u arapskom. Za razliku od njega neko kome je njemački maternji jezik mora da pazi na strukturu rečenice. Postoje glagoli čiji se prefiks izgovara tek na kraju rečenice – tek tada rečenice poprimaju značenje koje govornik želi da prenese.
Arapski i njemački se znatno razlikuju. Naučnici su sebi postavili pitanje da li te razlike ostavljaju trag i u mozgu govornika. Odgovor su potražili na lajpciškom Instutu Maks Plank za kognitivnu nauku i neuronauke. Doktorantkinja i glavna autorka projekata Suehu Vei je u naučnom istraživanju radila sa 47 Arapa i Nijemaca. Te osobe nisu odrastale dvojezično pa imaju samo jedan maternji jezik. Svi su samo pomalo govorili engleski.
Skeniranje mozga pokazuje razlike
Uz pomoć magnetne rezonantne tomografije (MTR) koja skenira mozak u visokoj rezoluciji i pokazuje veze nervnih vlakana naučnici su mogli da ustanove koji regioni mozga jesu međusobno dobro povezani. „Rezultat nas je veoma iznenadio, jer smo mislili da je jezik univerzalan“, kaže naučni saradnik na neuropsihologiji Instituta i koautor istraživanja Alfred Anvander. „Mislili smo da su mjesto u mozgu gdje se jezik prerađuje i jačina povezanost između moždanih regiona nezavisni od toga koji je jezik u pitanju“.
Kod ljudi koji su govorili arapski kao maternji jezik lijeva i desna polovina mozga su bile jače povezane. Isto tako su sljepoočni režnjevi bili jače povezani sa tjemenim.
Centar za govor i značenje
Ti dijelovi mozga su nadležni za izgovor i značenje. Govornik arapskog mora da se usredsredi na izgovoreno i na značenje toga što je čuo.
Kod osoba čiji je maternji jezik njemački, naučnici su otkrili snažnije veze u lijevoj moždanoj hemisferi koja je nadležna za gramatičku strukturu rečenice. Zato Nijemci mogu da razumiju bez problema i jako složene rečenice. „Naše istraživanje je donijelo nova saznanja o tome kako se mozak prilagođava kognitivnim zahtjevima – to znači da je naša strukturalna mreža jezika prožeta maternjim jezikom“, kaže Anvander.
Istraživački tim naglašava da te razlike ne donose ni prednosti ni probleme: „Povezivanje je jednostavno drukčije, ni bolje ni gore“, kaže Anvander.
Ova saznanja bi mogla da pomognu pri liječenju posljedica moždanog udara, među kojima je narušavanje sposobnosti govora. Za ljude koji govore različitim jezicima mogu se razviti različite terapije ako se zna da je centar za obradu jezika drugačije konfigurisan. „Osim toga, biće veoma zanimljivo kada se istraživanje proširi na druge jezike“, kaže Anvender. U drugom istraživanju su na Institutu upoređivali njemački, engleski i kineski. Još uvijek se čeka na rezultate.
Nove metode za učenje jezika
Drugi korak aktuelnog istraživanja donijeće analizu toga šta se zbiva u mozgu kada osoba koje govore arapski kao maternji jezik uči njemački. Anvender smatra da će i to biti veoma zanimljivo – ustanoviti promjena mreže veza u mozgu prilikom učenja drugog jezika.
Saznanja bi naposljetku mogla da posluže olakšavanju učenja stranih jezika. Ipak, naučnici kažu da je za tako nešto potrebno još mnogo istraživanja i da se neće uskoro pojaviti skener mozga koji bi izračunao kako pojedinac najlakše da savlada drugi jezik. Do tada će ljudi učiti strane jezike kao i do sada.