Foto: BUKA
Braneći prirodu doživjeli su brojne neprijatnosti: ucjene, prijetnje,
psovke, pritiske, psihičko i fizičko nasilje. Iako se okoliš tiče svih građana,
ne samo Bosne i Hercegovine nego i svijeta, oni spadaju u manju grupu onih koji
žrtvuju lični komoditet zarad naše okoline. Da, riječ je o ekološkim
aktivistima. Na Dan planete Zemlje govorimo, iz njihove perspektive, koliko je
teško biti ekološki aktivista u BiH i s čime se sve susreću zbog svog
aktivizma.
Zbog borbe protiv gradnje male hidroelektrane na Kasindolskog rijeci
Sunčica Kovačević i Sara Tuševljak na svojoj koži osjećaju gnijev investitora
kojem stoje na putu ka uništavanju prirode zarad ličnog profita. Već u utorak
Sunčica ima pripremno ročište u predmetu
pred Osnovnim sudom u Sokocu.
D.o.o. „Buk“ tužilo je zbog klevete i od nje potražuje naknadu u iznosu od
5.000KM.
Činjenica da se, zbog borbe za očuvanje rijeke, nalazi u sudnici teško joj
pada.
“Suđenje pada
teško kako na duševnom i mentalnom nivou, ali tako i na nivou borbe s obzirom
da nas je odmaklo od aktivnosti koje su bile usmjerene na zaštitu Kasindolske
rijeke. Ovakve tužbe definitivno zastrašuju tužene, ali imaju i domino efekat
na sve druge koji koristeći slobodu izražavanja informišu javnost o određenim
pojavama. Uprkos svemu, znamo da nismo same i osjećamo i imamo veliku podršku i
pomoć kolega i drugih organizacija. I u ovom svemu, našli smo nešto lijepo, a
to je afirmacija naših vrijednosti: solidarnosti, zajedništva i jedinstva borbe”,
kaže Kovačević za BUKU.
Dodaje da su problemi
sa kojima se ekološki aktivisti u BiH suočavaju najčešće različite vrste
indirektnih i direktnih pritisaka na njihov rad, a cilj pritisaka je da oni
odustanu od protivljenja, da potaknu autocenzuru i prestanu iznositi određene
informacije o projektu.
“Rekla bih da se
na početku svake borbe ekološki aktivisti suoče sa narativom da je njihova
borba bespotrebna, da su uticaji projekta na ljude, lokalnu zajednicu i prirodu
minimalni, te da su donosiocu odluka u pravu i teret dokazivanja mogućih
štetnih uticaja i opasnosti je na ekološkim aktivistima. Sudski postupci traju
dugo, i upravo to vrijeme koje je potrebno za okončanje ovakvih postupaka
dodatno iscrpljuje ljude koji su dio borbi”, objašnjava Kovačević.
Oroz: doživio sam
prijetnje, fizičke napade i prijetnje tužbama
Koliko je teško
biti glas koji se protivi investitorskim apetitima zna i predsjednik
Ekološko-humanitarnog udruženja „Gotuša” iz Fojnice Robert Oroz. Tokom godina
rada uspjeli su odbraniti rijeku Željeznicu. Da je bilo lako – nije.
“Aktivisti u BiH se susreću sa nizom različitih problema. Od
nerazumjevanja lokalne zajednice, pa sve do različitih vrsta pritisaka kao što
su: verbalni, egzistencijalni, institucionalni pa sve do fizičkih napada.
Posljednjih par godina vrlo česte inspekcijske kontrole istaknutih udruženja
koja u borbi za zaštitu prirode stala na put idejama građeviskih i energetskih
lobija, iako ta udruženja nisu korisnici nikakvih sredstava iz javnih budžeta,
dok sa druge strane imamo udruženja koja već dugi niz godina troše milione KM
iz budžeta bez ikakvih kontrola. Isto tako ovdje moramo spomenuti i takozvane “SLAPP
tužbe” prema aktivistima. To su tužbe koje nastoje utišati ili zastrašiti
one koji javno kritikuju ili razotkrivaju pogrešna djela onih na vlasti,
uključujući vlade i kompanije”, govori Oroz za BUKU o problemima sa kojima se
ekološki aktivisti u BiH susreću.
Njihova borba je daleko od lične, ona je borba za svaku opštinu,
za svaki grad, kanton, i naposlijetku borba za čistu i ekološku državu. No,
često tu borbu ne prepoznaju oni zbog kojih i vode te borbe – građani.
“Jedan od većih problema jeste svakako i nerazumjevanje od strane
dijela građana BiH i to uglavnom onih koji su pod uticajem političkih partija.
Vrlo često se aktivisti predstavljaju kao “strani plaćenici” ili
“iskončari koji nemaju pametnija posla”, te na sve načine pokušavaju
da uruše njihov kredibilitet. Međutim, na svu sreću veliki broj građana
razumije cijelu situaciju i daju iskrenu podršku aktivistima i oni su nam
najveća snaga i poticaj za daljnju borbu”, govori Oroz.
Već 14 godina djeluje kao ekološki aktivista, a u tom periodu,
doživio je brojne torture. Umjesto zahvale, dobijao je gnijev i progon.
“S obzirom da sam u aktivizmu još od 2009. godine, te da sam često
na terenu širom BiH, susretao sam se i doživio sam razne neugodne situacije, od
privođenja u policijske stanice, puštanja pasa na mene, prijetnji krivičnim
prijavama pa čak i verbalne i fizičke napade. Nažalost, najviše neugodnosti i
nerazumijevanja sam doživio, i doživljavam još uvijek, baš u svojoj rodnoj
Fojnici što mi nekako i najteže pada”, priča nam Oroz.
Napad na
aktiviste i aktivistkinje nije samo na ličnom nivou, na meti nesavjesnih
investitora i neodgovornih vlasti su često i cijela udruženja.
“Kao udruženja
trpili smo napade kroz kampanje investitora čiji je cilj bio da se
diskreditujemo kao aktivističke organizacije, te da se javnost izmanipuliše u
pogledu ciljeva našeg djelovanja. Takve aktivnosti bile su usmjerene i na nas
kao pojedince, i to ne samo u pogledu naših ciljeva nego i u pogledu naših
političkih stavova. Tu su svakako i tužbe za klevetu, prijetnje i iznošenje
laži putem društvenih mreža”, prisjeća se Kovačević.
Bez obzira na to
koliko je teška njihova borba, oni ne odustaju. I zato je bitno da znamo da
ekološki aktivisti nisu osobe koje svojim aktivizmom ubijaju dokonost, već se
bore protiv zagađenja zraka, vode, betoniranja rijeka i drugih djela protiv
prirode.