Foto: BUKA
Povodom Svjetskog dana slobode medija koji se danas obilježava, razgovaramo sa novinarima, urednicima i medijskim radnicima o stanju u medijima, slobodi medija i radu u novinarstvu u BiH.
Razgovaramo sa urednicom eTrafike Vanjom Stokić.
Na današnji dan ranijih godina sagovornike/ce sam pitala koliko su mediji kod nas slobodni, a danas se postavlja pitanje koliko su mediji ugroženi imajući u vidu sve šta se dešava?
Mediji su ugroženi sa svih strana, posebno oni koji pripadaju NVO sektoru. Političari i njihovi podanici već godinama vode kampanje protiv medija koji im smetaju. Pokušavaju na sve načine da ih diskredituju i okrenu javnost protiv njih.
Koliko je sloboda medija važna za razvoj demokratkog društva, posebno u vremenima kad su postulati demokratije poljuljani?
Mediji trebaju da budu psi čuvari, koji laju i dižu uzbunu kad se interes javnosti ugrožava. U vremenima kad pojedinci žele da ograniče svaku moguću slobodu, izrazito je bitno da mediji sačuvaju svoju, upravo da bi mogli i dalje da dižu glas u ime onih koji to ne smiju. Ako nas sve utišaju, šta nam preostaje osim crnila?
Političari na našim prostorima nisu sretni kad im se postavljaju pitanja, kad se propituju neke njihove odluke i radnje, ali to je osnovni zadatak novinara – postavljanje pitanja? Koliko je važno postavljati neugodna pitanja, jer nije cilj medija samo da povlađuju političarima?
Isto kao što neki novinari ne žele da postavljaju neugodna pitanja jer ne žele nikome da se zamjere, tako i političari ali i mnogo drugih ljudi, smatraju novinare portparolima. Nažalost slabo ko shvata da je vijest ono što neko želi da sakrije, sve ostalo je PR, što bi rekao Orvel. Nije ugodno pitati političara o nečemu što njemu ne odgovara. Ali je to naš posao i ne treba da radimo ono što odgovara nama ili sagovorniku već što odgovara javnosti.
Petog maja održava se prva javna rasprava vezana za Novi zakon o kleveti u RS. Ukoliko se ovi zakoni usvoje koliko će to uticati na tvoj rad?
Mnogo će uticati. Ja se ne bojim da ćemo biti osuđeni zbog klevete jer to nikad nije bio način na koji izvještavamo, ali ima ovdje gorih stvari od novčane ili zatvorske kazne. Ti postupci će da traju godinama, za to vrijeme će ljudi da se mrcvare po sudovima, imovina medija će da se oduzme zbog vještačenja… I ko može u takvoj atmosferi da nastavi da radi po starom? Čak i kad se dobije oslobađajuća presuda, to ne može da poništi maltretiranje kroz koje su ljudi prošli. U takvoj atmosferi, vrlo je realno očekivati da novinari odustaju od svog posla jer jednostavno ne vrijedi. Ako se mi žrtvujemo zbog javnosti i opšteg dobra, gdje je ta javnost kad treba nama pomoći i spriječiti kriminalizaciju klevete? Eno je na društvenim mrežama, likuje i jedva čeka kriminalizaciju jer ne razumije da iza toga stoji gašenje medija koji nisu podobni za političare, a ne uređivanje javnog prostora. Ako se kleveta kriminalizuje, javnost će biti osuđena na informacije koje dobija iz stranačkih medija.