Od srijede, nakon pucnjave u beogradskoj osnovnoj školi
“Vladislav Ribnikar” u kojoj je ubijeno devet osoba, od čega osmoro djece, a
dan kasnije i potez masovnog ubice iz Mladenovca koji je ubio osam osoba,
cijeli region je u šoku, a komentarisanje ovih događaja ne prestaje. Djeca i mladi
su zbunjeni i većina ih je uplašena, čemu svjedoče i u Plavom telefonu, savjetodavnoj
liniji, koji su posljednjih par dana putem svog broja 080 05 03 05 zaprimili nekoliko poziva s ciljem da se razgovara o dešavanjima u
Beogradu.
Kako za BUKU kaže koordinatora rada Plavog telefona, Maja Kovačević, mladi i djeca su u
razgovoru uglavnom navodili da se osjećaju uplašeno, zabrinuto, ali i ljuto
zbog toga što se dogodilo, te se plaše da bi se nešto slično moglo dogoditi i u
našoj zemlji i u školama koje pohađaju. Zanimalo ih je i kako mogu da se
zaštite i šta mogu da urade da se smire kada se osjećaju uznemireno i
anksiozno.
Kovačević kaže da u prosjeku svaki dan putem Plavog telefona imaju oko 100 poziva i razgovora, od čega je između 10 i 15 savjetodavnih razgovora.
Ono što su takođe primjetili jeste da je broj poziva i prijava
djece i mladi koji sumnjaju nasilje sve
veći- u 2023. čak duplo veći nego u istom periodu prošle godine!
Tako je u toku 2022. godine putem Plavog telefona
zaprimljeno ukupno 14 800 poziva, 2 150 upita putem elektronskog savjetovanja
(chat, e-mail i društvene mreže, Fejsbuk i Instagram) te je nadležnim institucijama
prijavljena sumnja na nasilje nad 20 dječaka, 13 djevojčica, 5 muškaraca i 10
žena. Pored toga, od početka 2023. godine, zaprimljeno je ukupno 5 100 poziva,
oko 800 upita putem chat savjetovanja te je nadležnim institucijama
proslijeđeno 20 prijava sumnji na nasilje na nad djecom i odraslim osobama.
Navedeni podaci ukazuju da je u 2023. godini broj poziva i razgovora, kao i
prijava sumnji nasilje dva puta veći u odnosu na isti period 2022. godine.
Djeca i mladi, priča za BUKU Kovačević, se najčešće javljaju
kako bi razgovarali o problemima sa mentalnim zdravljem pri čemu su
najzastupljenije teme strah i anksioznost, depresija, samopovređivanja i
suicidalne misli i ideje: “ Od početka pandemije do danas primjetno je da se
sve više osoba obraća savjetnicima Plavog telefona kako bi razgovarali upravo o
ovoj temu. Poređenja radi, svake godine
od početka pandemije, bude i do 6 puta više razgovora na ovu temu u odnosu na
period prije pandemije. Takođe, važno je
napomenuti da je u prethodnih pola godine primjetno povećanje broja razgovora u
kojima pozivaocu navodi da imaju suicidalne misli i tendencije. U navedenom
periodu broj poziva na ovu temu je bio 3 puta veći u odnosu na ranije mjesece,
i u prosjeku savjetnici zaprime jedan do dva suicidalna poziva u toku radnog
vremena”.
Pored mentalnog zdravlja, česta tema razgovora su i nasilje
i zlostavljanje pri čemu je najzastupljenije emocionalno i fizičko
zlostavljanje, te nasilje u porodici i nasilje putem interneta.
“Kada su u pitanju prijave sumnji na nasilje, najveći broj
se odnosi upravo na nasilje u porodice, ali pored toga i na zanemarivanje, nasilje i uznemiravanje
putem interneta te vršnjačko nasilje. U posljednjih nekoliko godina primjetan
je povećan broj razgovora, ali i prijava sumnji na nasilje na internetu. Na
primjer, u toku 2022. godine, broj razgovora koje se odnose na ovu temu je bio
3 puta veći u odnosu na 2021. godinu te i 10 puta veći u odnosu na 2020 godinu.
Djeca i odrasli najčešće se obraćaju jer doživljavaju emocionalno nasilje putem
interneta u vidu slanja poruka s uvredljivim ili prijetećim sadržajem, zatim
zbog seksualnog uznemiravanja ili ucjenjivanja”, ističe Kovačević, dodajući da
sa druge strane, kada govorimo o tome zašto se neka osoba počne ponašati
nasilno, ne možse se pružiti jednostavan odgovor na to pitanje ili konkretno
reći šta dovodi do nasilnog ponašanja jer na to mogu da utiču različiti
faktori.
Prvi faktor je porodica u kojoj dijete odrasta i način na koji
se roditelji/staratelji ponašaju prema njemu, dok su ostali faktori osobine
ličnosti djeteta, zajednica u kojoj dijete odrasta, kvalitet školskog okruženja
i uticaj medija u velikoj mjeri može da utiču na to kako će se dijete ponašate
prema sebi, ali i prema drugima i svijetu u kojem živi.
Ukoliko djetetu nedostaje pažnje i topline u porodici,
ističe naša sagovornica, izloženo je različitim oblicima nasilnog ponašanja
veća je vjerovatnoća da za razvoj nasilničkog ponašanja kod djeteta: “Djeca
modeluju ponašanje svojih roditelja/staratelj te ukoliko oni koriste fizičko
kažnjavanje kao način da djetetu pokažu da njegovo ponašanje nije adekvatno ili
koriste nasilje za rješavanje problema onda i dijete uče da je u redu koristiti
nasilje i zastraživanje kako bi postiglo ono što želi. Pored toga, istraživanja
su pokazala da djeca koja su impulsivnija, koja imaju višak energije, nemaju
strpljenja ili su traumatizovana, da mogu biti podložnija nasilničkom ponašanju”.
Obzorom da smo proteklih dana često mogli čuti da se danas
sa djecom dovoljno ne razgovara, da ih roditelji ne poznaju koliko bi trebali,
da malo ili gotovo ništa ne znaju o dječijim željama, razmišljanjima i strahovima
interesovalo nas je kakve zaključci se mogu izvući iz desetogodišnjeg rada stručnjaka
Plavog telefona sa djecom, mladima i roditeljima koji su im se obraćali s
različitim poteškoćama i problemima.
Kada su u pitanju porodični odnosi, ističe Kovačević, djeca
su im se obraćala kako bi razgovarala o odnosu sa svojim roditeljima, o
poteškoćama koje imaju u komunikaciji sa njima. Neki od njih su navodili da ne
nailaze na razumijevanje i podršku od strane roditelja ili da nemaju dovoljno
razvijen odnos povjerenja što im otežava da razgovaraju sa njima i saopšte im
neki događaj koji je za njih uznemirujuću. Takođe, djeca i mladi su često navodili
da odrasli ne shvataju dovoljno ozbiljno njihove problemi, da im govore -da su
oni još djeca, da ne mogu imati probleme i da će vidjeti šta su problemi tek kada
odrastu: ”Djeca i mladi to doživljavaju kao znak da oni i njihovi problem nisu
dovoljno važni i da ih se ne razumije na adekvatan način. Kako navode, potrebno
im je da ih se sada sasluša i pruži podrška jer im je sada teško. S druge
strane, roditelji koji nas pozivaju, često navode kako nisu sigurni kako da
postupe u odnosu sa djecom, na koji način da im postave granice, kako da im
pruže podršku. Žele da razgovaraju i o adekvatnim vaspitnim stilovima, ali i o
tome kako da postupe kada su zabrinuti jer primjete promjene u djetetovom
ponašanju ili saznaju da njihovo dijete trpi nasilje. To nam govori da postoje odrasle osobe koje se
interesuju za djecu i žele da ih upoznaju i razumiju, da budu tu za njih i
pruže im podršku, te koji znaju šta se dešava u životima njihove djece ali isto
tako, postoje i oni koje ne zanima djetetova dobrobit, koji zanemaruju dječije
potrebe, nikada nisu tu za njih i ne trude se da saznaju šta djecu zanima i šta
im je potrebno”.
Kovačević ipak zaključuje da su današnje generacije drugačije u odnosu na ranije, ali I da je to prirodno i za očekivati s obzirom na to da se
i društvo razvija i napreduje i da je većina stvari drugačija. Možda neke stvari
odrasli ne mogu da razumiju, dodaje, ali svakom djetetu bez obzira na period u
kojem odrasta su potrebni ljubav, pažnja, sigurnost: “Veoma je važno da se
odrasli interesuju za potrebe djece i mladih, da se otvoreno razgovara sa njim,
da ih se pita kako su, kakva su njihova razmišljanja, želje, koji su njihovi
strahovi, ali pored toga važno je djeci od početka postavljati jasne granice
kakvo ponašanje je dopušteno, a kakvo nije, pružiti im strukturu i biti
dosljedan u vaspitanju jer im to pruža sigurnost”.
Na pitanje koju su koraci koje moramo poduzeti kao
roditelji, a potom i kao nastavnici, kao donosioci odluka da bi se stvari u društvu
počele mijenjati na bolje naša sagovornica kaže: “Jako teško pitanje, na koje,
smatram da ne postoji konkretan odgovor. Ali, bilo bi dobro da se prvo zapitamo
šta je ono što želimo da mijenjamo u društvu, u kojim aspektima smo zakazali
jer vjerujem da postoje mnoge pozitivne stvari, isto kao što postoje i one
negativne. Isto tako, važno je da se ne čeka da se dogodi tragedija kako bi se
poduzele određene promjene ili se pričalo o važnim temama kao što su nasilje i
zlostavljanje ili mentalno zdravlje.
Navedimo na kraju da je od 2013. godine, od kada je
banjalučko Udruženje Nove generacije pokrenulo Plavi telefon, ovaj broj pozvan
52.500 puta, upućeno je preko 4 500 upita putem chat savjetovanja, dok je
nadležnim institucijama upućeno preko 180 prijava sumnji na nasilje nad djecom
i odraslim osobama. Ono što je takođe bitno znati je da prilikom zvanja broja nije
potrebno ostavljati lične podatke, a zahvaljujući kompaniji M:tel, svi pozivi
su besplatni bez obzira na mrežu iz koje nas osobe pozivaju.
Aktivnosti Plavog telefon podržane i da se sprovede u
saradnji sa organizacijom UNICEF Bosna i Hercegovina.