Prošle sedmice održana je prva Javna
rasprava o Nacrtu zakona kojim se kleveta u Republici Srpskoj kriminalizuje.
Pravnici se oštro protive ovom zakonu, a pojasnili su i zašto. Donosimo vam
izlaganje pravnika Dejana Lučke iz Banjalučkog centra za ljudska prava o tome
zašto je pogrešno kriminalizovati klevetu.
Važno je reći nešto
o međunarodnim standardima koje predstavnici vlasti u Republici Srpskoj
spominju kada opravdavaju ovaj zakon, kazao je Lučka na početku svog izlaganja.
“Parlamentarna skupština Savjeta
Evrope u svojoj poznatoj rezoluciji o kriminalizaciji klevete navodi da je
potrebno da se osigura da građansko pravo pruži efikasnu zaštitu i dostojanstvo
osoba pogođenih klevetom. Znači, građansko pravo, a ako građansko pravo ne može, onda bi možda moglo da se ide na krivično. To znači da se mora uraditi sve što
je moguće da se građansko-pravna zaštita klevete unaprijedi. Vi niste ni
pokušali da unaprijedite sadašnji zakon o zaštiti od klevete, a da ne pričamo o
zaštiti od SLAPP tužbi, primjereno kažnjavanje u novčanim iznosima i slično.
Stav predstavnika OEBS-a je da novinari ne bi trebalo da se suočavaju sa
krivičnim progonom za svoj rad iako se to, nažalost, dešava u mnogim državama i
to veoma često zbog pisanja kritičkih tekstova o javnim dužnosnicima”, rekao
je Lučka na Javnoj raspravi.
Dodaje da je Komitet za ljudska prava
Ujedinjenih nacija zauzeo stav da države treba da razmotre dekriminalizaciju
klevete, a mi smo to uradili prije 20 godina i možemo se pitati zašto se sada
2023. godine vraćamo unazad. Dalje, Specijalni izvjestilac Ujedinjenih nacija
za slobodu mišljenja i izražavanja, predstavnik OEBS-a za slobodu medija,
specijalni američki izvjestilac za slobodu izražavanja u
zajedničkoj deklaraciji su naglasili da kleveti nije mjesto u krivičnim
zakonima i da to nije opravdano ograničenje slobode izražavanja, odnosno da
klevetu treba eliminisati iz svih krivičnih zakona i po potrebi zamijeniti
odgovarajućim građanskim zakonom.
Dalje, Lučka ističe da Rezolucija Generalne
skupštine UN-a o bezbjednosti novinara i pitanju nekažnjivosti, koja je
usvojena 2021. godine i podržana od strane Bosne i Hercegovine, poziva vlade da
osiguraju da se zakoni o kleveti ne zloupotrebljavaju kako bi se cenzurisali novinari
i miješalo u njihov rad, te da “po potrebi, revidiraju i ukinu takve zakone, u
skladu sa obavezama država prema međunarodnom pravu o ljudskim pravima”.
“U izvještaju Savjetu za ljudska
prava od strane Specijalne izvjestiteljice za promociju i zaštitu prava na
slobodu mišljenja i izražavanja o ‘Dezinformacijama i slobodi mišljenja i
izražavanja’, potvrđeno je da se ‘krivično pravo treba koristiti samo u veoma
izuzetnim i najgorim okolnostima podsticanja na nasilje, mržnju ili
diskriminaciju. Zakoni o krivičnoj kleveti predstavljaju nasljeđe kolonijalne
prošlosti i za njih nema mjesta u modernim demokratskim društvima. Treba ih
ukinuti’. Slično tome, u izvještaju Savjetu za ljudska prava o ‘Jačanju slobode
medija i bezbjednosti novinara u digitalnom dobu’, potvrđeno je da ‘Države
trebaju ukinuti krivičnu klevetu i podrivačke zakone o kleveti, kao i zakone
koji kriminalizuju kritiku državnih institucija i dužnosnika. Kriminalizacija
govora (osim u najgorim slučajevima pozivanja na nasilje i mržnju) je
nesrazmjerna, guši novinarstvo i šteti demokratskom diskursu i učešću javnosti’”,
rekao je Lučka.
Pored navedenog, Specijalna
izvjestiteljica za promociju i zaštitu prava na slobodu mišljenja i izražavanja
i Specijalni izvjestitelj za prava na slobodu mirnog okupljanja i udruživanja
su i direktno 10. marta ove godine zatražili od naših vlasti da povuku
predložene izmjene i dopune Krivičnog zakonika Republike Srpske i odustanu od
kriminalizacije izražavanja putem sistema krivičnog prava.
“Ovo je samo ukratko, ovo je samo
nekih desetak međunarodnih standarda koje sam odabrao i mogao sam ovako da
pričam do sutra. Sama stigma koju nosi krivična odgovornost je loša za slobodu
izražavanja”, poručuje Lučka i dodaje da mu se čini da se ovi zakoni donose da
se zaštite političari u Republici Srpskoj.
“Mi smo na raspravi koja je održana
prilikom donošenja ovog Nacrta zakona vidjeli kako se naši poslanici pozivaju
na lične slučajeve i govorili su kako je njima jako teško jer ih neko kleveće.
Međutim, prema praksi Evropskog suda, oni su dužni da trpe takve kritike i prema
njima mora da postoji veći stepen tolerancije od bilo kojeg drugog običnog
građanina”, istakao je Lučka. On kaže da je novčana kazna koju propisuje Krivični
zakonik, ne samo nepoporcionalna, nego i nevjerovatna.
“Koliko sam upoznat, u Evropi ne
postoji slučaj ovako drakonskih kazni. Spominjete da nema kazne zatvora. Nema
direktne kazne zatvora, ali šta ćemo ukoliko neko ne može platiti kaznu. Onda osoba
može da dobije kaznu zatvora i to je direktno u suprotnosti sa praksom Evropskog
suda za ljudska prava. Indirektno, svako može da ode u zatvor. Evo, ja prvi, ako
nekoga oklevećem, ne mogu da izdvojim 20.000 maraka. Ne vjerujem da iko od nas
može da uzme i iskešira 20.000 KM da ne ide u zatvor, osim ako ne uzmete
kredit, a ne vjerujem da bi iko uzimao kredit zbog toga”, rekao je Lučka.
On kaže da se ne priča o teškoćama
primjene ovih zakona, jer u Federaciji BiH i Brčko Distriktu BiH ne postoji ovo
krivično djelo i tako će građani Republike Srpske biti dovedeni u neravnopravan
položaj.
“Dvadeset godina proveli smo da ekukujemo
sudije i tužioce o građansko-pravnim standardima o zaštiti od klevete i sada
sve to izvrćemo naopačke i treba da ponovo edukujemo ljude kako da sude u
krivičnim zakonima o kleveti. Mislim da će to veoma teško ići”, ističe Lučka.
Dodaje da se u javnosti stvorila
slika da se kleveta i uvreda kriminalizuju zbog tragičnog slučaja mladića iz
Laktaša, a i vi, a i mi znamo da to nije tako.
“Zbog čega Ministarstvo pravde nije
uradilo više na edukaciji građana i da kažu da se drugo krivično djelo uvodi
zbog tog konkretnog slučaja, a kleveta i uvreda nemaju veze sa tim. Ali ne, vi
ste dopustili da građani smatraju da se kleveta i uvreda kriminalizuju zbog tog
slučaja momka iz Laktaša, a kleveta i uvreda nemaju veze sa tim slučajem”,
pojasnio je Lučka.
Napominje da je medijskoj zajednici
potreban Zakon o medijima, a ne ovi zakoni koji se nameću.