“Svi smo zakazali, ali ta krivica ima red veličina. Prije svega, krivce treba tražiti među političarima i vjerskim službenicima, čast izuzecima. Oni su vrhovni vaspitači društva i definitivno su zakazali u svom dijelu posla. Njihov agresivni narativ prenosi se na niže instance, škole i fakultete, sve do najnižih slojeva ovih na silu i prevaru raslojenih društava. Jezik nacionalizma ne može dati pozitivan rezultat. On širom otvara vrata svim vrstama modernih bolesti društva. Zloupotreba savremene tehnologije samo pomaže u tome i stvari čini gorim”, rekao je Dino Šaran u razgovoru sa novinarom Buka magazina.
Povodom proslave Dana Evrope i Evropske noći muzeja u subotu, 13. maja, sarajevski rok bend Letu Štuke i poznata beogradska muzičarka Konstrakta nastupiće na platou Muzeja savremene umjetnosti Republike Srpske u Banjaluci. Ovih dana desili su se nemili događaji u susjednoj Srbiji, koji su jako loše uticali na raspoloženje ljudi u cijelom regionu i može se kazati da je danas malo kome do pjesme. Ipak, pjesma i muzika nisu uvijek odraz veselja i razonode, muzika i pjesma u najgorim situacijama pomažu čovjeku da dobije razlog za život i smisao života, da mu vrati energiju i da nadu u bolje sutra, da ljude spoji u jedno i povede ka istom cilju i namjeri da postanu bolji, empatičniji, solidarniji.
Povodom nastupa benda Letu Štuke novinar BUKA magazina razgovarao je sa frontmenom ovoga benda Dinom Šaran.
Evo vašim koncertom i koncertom Konstrakte proslavićemo Dan Evrope u Banjaluci. Imamo li razlog za slavlje i pjesmu?
Dino: Razloga za pjesmu mora biti čak i kad se čini za nikakvog razloga za nju nema. Pjesma nas je održala.
Trenutno se u Evropi vodi novi sukob. Potoji li bojazan da se isti proširi i imamo li snage kao čovječanstvo da se odupremo zlu i krenemo ka putem mira i dobrote, solidarnosti, ljubavi?
Dino: Nemam kapacitet da predvidim takve stvari. S obzirom da nemam uvid u kolektivnu psihu čovječanstva ne mogu izvesti neki zaključak u vezi toga. Ljude uglavnom vodi guzica, a nagon za opstankom i afirmacijom je, bojim se, jači od želje za duhovnim prosvjetljenjem. Za svaki rezultat potrebna je akcija, ali ja je ne vidim. Vidim i čujem osuđivanje drugog i drugačijeg umjesto stvarne kritike i samokritike društva. Budimo realni.
Svašta se dešava u našem društvu, nemili događaji u Srbiji su potresli region. Ko je zakazao?
Dino: Svi smo zakazali, ali ta krivica ima red veličina. Prije svega, krivce treba tražiti među političarima i vjerskim službenicima, čast izuzecima. Oni su vrhovni vaspitači društva i definitivno su zakazali u svom dijelu posla. Njihov agresivni narativ prenosi se na niže instance, škole i fakultete, sve do najnižih slojeva ovih na silu i prevaru raslojenih društava.
Jezik nacionalizma ne može dati pozitivan rezultat. On širom otvara vrata svim vrstama modernih bolesti društva. Zloupotreba savremene tehnologije samo pomaže u tome i stvari čini gorim. E onda na red dolazimo i sami, jer smo pristali na to da se pretvaramo u najbolje verzije sebe, ali samo na planu svjetovnog. Ambicija bez kompetencije, želja da se pošto poto bude neko i nešto, strah od gubitka društvenog statusa, besmislena kompeticija. Sve to dovodi do gubitka konteksta, pa na kraju postaje svejedno da li neko postaje poznati pjevač ili poznati masovni ubica. To je zaista ozbiljan problem, a djeca su najveće žrtve. Kako stvarne žrtve, tako i sami počinitelji.
Postoje tu mnogi mladi muzičari koji svojim tekstovima promovišu nasilje i utiču na mozgove mladih da postanu agresivni? Šta učiniti?
Dino: Uvesti cenzuru na neke sadržaje pjesama. Ako pjevaš o nečemu što potiče na nasilje i sam učestvuješ u istom. Naravno, ta komisija bi morala biti apsolutno depolitizovana.
Politika je na usluzi građana i države, a ne obratno. Ukazivanje na društvene anomalije je poželjno, a njihova promocija kako vidimo krajnje toksična.
Može li tu pomoći cenzura određene muzike, tv emisija i slično?
Dino: Treba pokušati. Situacija je kritična.
Čini se da je ovo stanje mira nepodnošljivije nego kad smo bili pod ratnim dejstvima?
Dino: Sami smo krivi i to najvećim dijelom. Kao što rekoh, upecali smo se na već poznate mamce, a najveći od njih je bio sam rat. Sad je jasno koja mu je bila svrha. Sve što nam se događa je logičan slijed i ne trebamo se više čuditi. Čuđenje je gubljenje najdragocjenijeg resursa, a to je vrijeme. I kukanje takođe.
Kako muzičari i umjetnost mogu pomoći na edukaciji omladine, i da li mogu uopšte umjetnici uticati na boljitak u društvu?
Dino: Mogu, ali prvo svoj posao moraju uraditi oni koji to društvo vode. Dakle, što si moćniji, to si odgovorniji. Ako nije tako, gubimo svi.