Predstavnici Unije organizacija i osoba s invaliditetom protestima pred zgradom Vlade Federacije na koje je došlo više od 500 građana tražili su ostvarivanje svojih prava.
Među okupljenima je bila i majka djeteta sa 100% invaliditetom Zorica Šilić, ujedno i predstavnica Udruženja „i“ iz Konjica. Ona za BUKU objašnjava kakav je život osoba s invaliditetom.
„Život je onakav kako nam dozvoljava finansijska situacija da bismo im omogućili prava koja imaju sva ostala djeca u svijetu. Sve je to ograničeno s obzirom da nemamo dovoljno sredstava ni podršku šireg društva, posebno nadležnih službi koje bi trebalo da poštuju Konvenciju o pravima i potrebama djece s invaliditetom. Žalosno je da je došlo do toga da mi danas ovdje tražimo osnovna prava za našu djecu“, rekla je Šilić.
Neki od zahtjeva osoba sa invaliditetom su stupanje u pregovore Vlade FBiH sa Unijom oko izmjena nacrta Zakona o jedinstvenim načelima i okviru materijalne podrške lica sa invaliditetom, smjena rukovodstva Zavoda Pazarić i Biblioteke za slijepa i slabovidna lica BiH, hitno provođenje detaljne inspekcije i uvođenje sistema stalnih inspekcijskih nadzora u svim ustanovama socijalne zaštite poput Zavoda Pazarić, te realizaciju usvojenih zaključaka sa tematske sjednice Parlamenta FBiH povodom dešavanja u Zavodu Pazarić 2019, kao i osnivanje Ureda pravobranilaštva za djecu i osobe sa invaliditetom pri Vladi FBiH i isplatu jednokratne novčane pomoći za djecu i osobe s neratnim invaliditetom.
Iz Unije traže i usvajanje svih relevantnih i pozitivnih zakonskih rješenja.
„Tražimo da naša djeca imaju pravo na zdravstvenu zaštitu, da imaju pravo da ne okončaju život u Pazariću“, poručio je Edo Čelebić, član pregovaračkog tima Unije organizacija i osoba s invaliditetom u FBiH s Vladom Federacije.
Dodao je kako sanja dan kada će Sarajevo biti grad gdje osobe s invaliditetom neće morati čekati 40 minuta da budu evakuisane iz zgrade Vlade Kantona Sarajevo.
„U XXI vijeku lift ne može da izdrži kolica od 150kg. To je zgrada Kantona i zgrada u kojoj se trebaju rješavati problemi. Kako riješiti problemi u zgradi koja vam pravi probleme. Tamo više nećemo ulaziti dok se to ne uredi, mi nismo stoka. Ni zajednica nije ništa shvatila o osobama s invaliditetom, vidimo auta svakodnevno na trotoarima. Molim vas shvatite da oko vas žive ljudi koji imaju otežano kretanje. Je li to toliko problem?“, upitao je Čelebić.
Govorio je i o činjenici da su na protestima ispred zgrade u kojoj sjede tek imenovani ministri i premijer.
„Kome i zašto više mi treba da se pravdamo? Nema više kome da se pravdamo, nema više kome da objašnjavamo. Biće i komentara nije neki odziv, odziv je fantastičan. Ko god misli da je lako izvesti ljude s otežanim kretanjem, ljude koji mogu svaki trenutak da dobiju epi napad neka probaju oni“, rekao je Čelebić.
Porazno je, dodaje, da javnost ćuti na brojne probleme i nehumano postupanje institucija prema osobama s invaliditetom.
„Ljudi umiru od tuberkuloze u Pazariću, niko ne reaguje. Nas ne zanima ko je premijer, koja je stranka i slično, nas zanima šta radi. Mi ćemo se bez ikakvog umora nastaviti boriti“, dodao je Čelebić.
Okupljenim građanima obratila se i Zora Mikulić iz Širokog Brijega koja se godinama bori za prava osoba s invaliditetom rekavši da su osobe s invaliditetom u socijalnim ustanovama zapušteni, neadekvatno zbrinuti i napušteni od institucija sistema.
„2010. smo prosvjedovali za ratifikaciju Konvencije UN-a o osobama s invaliditetom. 2011. smo mislili da smo pobijedili, da će se ukinuti diskriminaciju, ali se ništa nije promijenilo. Danas tražimo da se ukine diskriminacija po svim osnovama, a najjača diskriminacija je po nastanku invaliditeta i teritorijalna diskriminacija. Zašto bi osobe s invaliditetom u Mostaru, Tuzli, Sarajevu… imale privilegije u odnosu na osobe s invaliditetom u ruralnim područjima“, upitala je Mikulić.
Ona kaže kako okupljeni neće odustati i da traže od Vlade da ih prizna kao relevantne sagovornike.
„Mi nismo neprijatelji, želimo biti partneri u Vladi. Želimo razgovarati argumentima, konvencija se ne primjenjuje i to se mora mijenjati. Mnogi od dužnosnika ne znaju da postoji UN Konvencija o pravima OSI. Za nas nije minut do 12, sada je već 12. Naša parola je – ne donosite odluke o nama bez nas. Zakoni koje su pisali dobronamjerni ljudi imaju toliko nepravilnosti da moramo reagovati i to ispraviti. Imamo obitelji sa dvoje, troje djece s invaliditetom. Njih niko ne pominje“, rekla je, između ostalog, Mikulić dodajući da je zapošljavanje osoba s invaliditetom dodatni problem.
„Nema opšte empatije. Empatije ima samo onaj ko u obitelji ima osobu s invaliditetom. I to je to. Ne tražimo da nas hvale ili žale, želimo biti jednaki“, rekla je Mikulić.
Vera Mujić iz Gračanice poručila je okupljenim građanima da moraju imati snage i biti uporni da napokon dođu na red sjednica vlade i parlamenta.
„Moramo biti partneri. Moraju ljudi koji su plaćeni za to, ljudi za koje smo glasali da budu naš glas i naša produžena ruka da ostvarimo prava. Želimo da ovo bude država osoba s invaliditetom u kojoj će se svaka osoba s invaliditetom osjećati ravnopravno, ne samo na papiru“, rekla je Mujić.
Nakon obraćanja prva tri govornika članovi pregovaračkog tima Unije ušli su u prostorije Vlade gdje su razgovarali sa premijerom Federacije Nerminom Nikšićem i resornim ministrom Adnanom Delićem koji je rekao kako će Vlada nastojati da udovolji nekim od zahtijeva.
“Sve što budemo radili, radićemo na sistematski način, ništa nećemo uraditi bez kompromisa s vama. Nećete biti uskraćeni za bilo koji vid podrške. Bićemo reprezenti u zagovaranju vaših prava i ovo će biti vaša kuća u kojoj ćete imati rješenja. Želio bih da vaša prva adresa budu resorno ministarstvo i Vlada, te da zajedno zastupamo interese u Parlamentu Federacije BiH. Mi ćemo pripremiti najbolje prijedloge rješenja u skladu sa našim mogućnostima”, rekao je učesnicima sastanka ministar Delić, navodi se u saopštenju Vlade Federacije.
Obraćajući se novinarima nakon sastanka u Vladi Čelebić je rekao kako su predstavnici Unije premijeru i resornom ministru uručili zahtjeve i rekli šta su prioritetni problemi.
„Imamo uvjeravanja da ćemo sarađivati i da će se iznaći sredstva koja nedostaju za isplatu uvećanih invalidnina i tuđe pomoći. U svakom slučaju mogu da kažem da vjerujemo da imamo novi početak o kojem smo govorili. Imamo zbog čega da budemo zadovoljno što smo danas ovdje. Niste džaba krenuli iz Širokog, Bihaća, Cazina, Konjica, Goražda, Tuzle… Možete biti ponosni na ovo što smo zajedno uradili. Nećemo dati puno vremena vladi, pritiskaćemo ih svaki dan“, dodao je Čelebić.
Ovo je drugi protest u posljednih pola godine kojim članovi Unije traže da budu prepoznati od strane vlasti i da konačno počnu ostaviravati svoja ljudska prava. Žalosno je da osobe s otežanim kretanjem moraju na ulici tražiti ono što im ustavom i međunarodnim konvencijama pripada.