Korupcija, nedostatak vladavine prava, secesija, Milorad Dodik… ključne su teme o kojima je u srijedu pred Vijećem sigurnosti UN-a govorio visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt. To je izrevoltiralo predsjedavajuću Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željku Cvijanović, koja je iz protesta napustila sjednicu Vijeća sigurnosti UN-a.
“Napustila sam zasjedanje Savjeta bezbjednosti UN-a tokom obraćanja Kristijana Šmita. Napustila, jer nije verifikovan u Savjetu bezbjednosti UN-a, jer nastavlja sa pravljenjem eksperimenta od BiH, stavljajući se iznad demokratski izabranih institucija, za šta mu Dejtonski sporazum nije dao mandat. I neki dan je izjavio: ‘Ja sam taj koji odlučuje’, a ja mu poručujem da smo mi ti koji odlučujemo jer nas je narod izabrao”, napisala je Cvijanović na Instagramu u opisu videa u kojem se vidi kako napušta sjednicu Vijeća sigurnosti.
Nakon njenog poteza, brojne stranačke i kolege iz vladajuće koalicije poručile su kako je Cvijanović dostojanstveno branila entitet. Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik izjavio je da je nastup Cvijanović bio fenomenalan i da je kapitalno to što je uradila, dok premijer Radovan Višković misli da će njen potez postati dijelom srpske istorije. Poruke podrške prenosili su mediji bliski vlastima u Republici Srpskoj, predstavljajući predsjedavajuću Predsjedništva kao heroinu. No, da li je njen potez vrijedan hvale ili još jedan dokaz neozbiljnosti i destruktivnosti vlasti za BUKU govore Harun Cero, politolog i politički analitičar, te bivši diplomata Slobodan Šoja.
“Smatram da su takvi nastupi generalno neprihvatljivi i ne doprinose konstruktivnijem vođenju vanjske politike, sa donekle usaglašenim stavovima, kojoj smo se barem nadali kada je nova vlast formirana. Iako je gospođa Cvijanović, barem rječnikom i međuljudskim odnosima unutar i prema institucijama, umjerenija od njenog prethodnika, gospodina Dodika, činjenica je da Predsjedništvo BiH nije donijelo odluku o njenom nastupu u ime države pred Vijećem sigurnosti”, kaže Cero za BUKU.
Prostor koji je dobila, dodaje, mogao je biti iskorišten za mnogo korisnije poruke.
“Njen govor je bio daleko od konstruktivnog, jer je prostor koji je dobila skoro isključivo iskoristila za kritikovanje međunarodne zajednice, posebice visokog predstavnika Schmidta, bez naznaka izbalansiranog pristupa, a i sam izvještaj jedne administrativne jedinice unutar BiH prema UN-u je problematičan”, dodaje Cero.
Cvijanović je, smatra Cero, iznijela mnogo neistina, nastavljajući politički put utabanim stazama Milorada Dodika.
“Stara agenda, nova/stara faca, reklo bi se: pozivanje na vraćanje tzv. izvornom Daytonu, bez ikakvog pojašnjenja zašto bi se to radilo, koja je dodana vrijednost i šta je zapravo izvorni Dayton. Iskorištvanje prostora za promociju ideje sastavljene države, koja u svom meritumu nije tačna, i neuspjeha iste, ukoliko se ne pristane na takav koncept: država kao neka vrsta čistog koordinacionog mehanizma, bez funkcija upravljanja ili minimalnim nadležnostima nije rješenje“, mišljenja je Cero.
Napuštanju sjednice Vijeća sigurnosti UN-a prethodio je govor predsjedavajuće Predsjedništva BiH u kojem je oštro govorila o visokom predstavniku, o ulozi međunarodne zajednice u BiH, a na kraju se, paradoksalno, zahvalila članicama Vijeća sigurnosti UN-a.
“U preteškoj diplomatskoj i geopolitičkoj situaciji u kojoj se nalazi Republika Srpska, koja nema ni grama međunarodnog ugleda ni značaja, što sigurno nije nezasluženo, u situaciji u kojoj se očajnički očekuje da se neko od srpskih zvaničnika počne ponašati mudro i svrsishodno, što bi pozdravio jedan nemilosrdni svijet, koji ima svoja pravila, koja je bolje poštovati, najgore što je Željka Cvijanović mogla uraditi da izgubi sav kredibilitet jeste napuštanje sale u trenucima kad je riječ dobio Kristijan Šmit”, ocjenjuje Šoja.
Smatra da je to toliko besmislen potez da ga ne vrijedi mnogo komentarisati.
“Kad je neko okružen neistomišljenicima i kad je u potpuno delikatnoj poziciji i kad se dobije prerijetka prilika da se govori u dvorani Vijeća sigurnosti, svaka riječ i svaki potez mora biti dobro izvagan. Nije lako, ali uz mudrost i takt je moguće sačuvati vlastito dostojanstvo, ali i natjerati neistomišljenike da pažljivije slušaju i da usvoje neke od stavova izrečenih kako treba. Napuštanje sale u koju mnogi sanjaju da uđu i loše sročen i netaktički pročitan govor jednostavno se zove propuštena prilika, koja se vjerovatno više nikad neće dobiti”, komentariše Šoja.
Oduševljenje partnera Željke Cvijanović govori o tome kako je njen potez ujedno i predstava za javnost entiteta u jednoj od najsiromašnijih zemalja Evrope. Kada, umjesto priče o ekonomiji, zapošljavanju i proseperitetu, političari nude konflikte, onda se njihovi potezi predstavljaju kao nacionalne, u slučaju Republike Srpske etničke, pobjede i odraz snage. No, da li je Cvijanović svojim postupkom ipak pokazala slabost?
“Nije to pitanje slabosti ili snage, jer je Republika Srpska preslaba i nebitna u međunarodnim okvirima, to je više pitanje neznanja, nesnalaženja, amaterizma i nepromišljanja. Svi koji su slušali Željku Cvijanović imali su a priori negativan stav, jer su bili dobro izbrifirani, što nije dobro sa njihove strane. Zato je njen govor morao biti savršen, pa i više od toga, da barem nekoga objektivnog makar malo uzdrma u vlastitim serviranim zabludama. Dogodilo se suprotno. Pogrešan nastup samo je učvrstio sve prisutne u uvjerenju da su vlasti Republike Srpske potpuno zabludjele i da žive u nekom sasvim paralelnom svijetu”, smatra Šoja.
Cero ocjenjuje da napuštanje sjednica ne doprinosi nikome i da od toga niko nema koristi, ni građani iz Federacije BiH, ni građani iz Republike Srpske.
„Da je gospođa Cvijanović zaista htjela da objasni stavove bh. entiteta Republika Srpska članovima Vijeća sigurnosti, tražila bi tet a tet sastanke s predstavnicima zemalja i gospodinom Schmidtom prije same sjednice, a nakon toga dostojanstveno i do kraja prisustvovala sjednici, ako ništa uvažavajući sve stavove. Ovako je to populistički iskorišteno, kako bi se pokazala navodna odvažnost i snaga vladajućih u bh. entitetu Republika Srpska i skupio još jedan jeftini politički poen. Ponavljam, od toga nema niko ništa i ne utječe na bilo kakvo poboljšanje pozicioniranja BiH na međunarodnoj sceni, naprotiv“, rekao je Cero u komentaru za magazin BUKA.
Od „fenomenalnog“ poteza, kako ga naziva stranački šef Željke Cvijanović, neće biti koristi, ni za Republiku Srpsku, niti za njen međunarodni ugled kao dijela administrativne jedinice u državi BiH. Jedinu korist mogu imati, ocjenjuje Šoja, Željka Cvijanović i SNSD.
“Sve što vlasti u Republici Srpskoj rade uvijek je povezano isključivo sa unatrašnjopolitičkim potrebama. Kad neko veliku međunarodnu priliku svjesno upropasti zbog unutrašnjopolitičkih poena, onda se samo može kazati da je neozbiljan, neodgovoran i da je neprijatelj vlastite Republike i vlastitog naroda”, zaključuje Šoja.
Za njega je potez Cvijanović još besmisleniji s obzirom na to da su ambasadori Kine i Rusije ostali u sali nakon što je iz nje “pobjedonosno” išetala Cvijanović.
Dok se entitetske vlasti pokušavaju predstaviti faktorima u međunarodnim odnosima, pobjedonosne izjave pobijaju ekonomskim debaklom i ovisnošću od međunarodnih kreditora. Ne tako davno, Milorad Dodik je od Evropske unije tražio 20 milijardi evra.