Početak Panameričke ceste u polarnom je krugu na Aljasci, a završetak u argentinskoj Ushuai, neslužbeno najjužnijem naselju na planetu.
Prema Guinnessovoj knjizi rekorda, Panamericana najduža je cesta na svijetu. Spaja kanadski Dawson Creek u polarnom krugu s argentinskim mjestom Ushuaia, neslužbeno najjužnijim naseljenim mjestom na Zemlji.
Najkraća udaljenost između ova dva mjesta iznosi 17.848 kilometara, a pribroji li se i nekoliko različitih, neslužbenih puteva Panamericane kroz SAD i Južnu Ameriku, cestovna udaljenost doseže i 30.000 kilometara.
Njezin najljepši dio svakako je onaj uz pacifičku obalu. Prolazi kroz Kanadu, SAD, Meksiko, Gvatemalu, Salvador, Honduras, Nikaragvu, Kostariku, Panamu, Surinam, Gvajanu, Venezuelu, Kolumbiju, Ekvador, Peru, Čile i Argentinu. Po ograncima ceste može se prijeći u Boliviju, Brazil, Paragvaj i Urugvaj.
Iako se naziva Highway, što u prijevodu znači autocesta, većim dijelom je riječ o magistralnim cestama. Ideja o prometnome spajanju dva kontinenta pokrenuta je još 1889. no prvi značajniji koraci napravljeni su 1937. kada su predstavnici južnoameričkih zemalja potpisali sporazum o cestovnome povezivanju.
Prva zemlja koja je sagradila dionicu Panamericane bio je Meksiko, a cesta je promovirana i slavnom utrkom Carrera Panamericana, koja se održavala od 1950. do 1954. Cesta je specifična po tome što prolazi kroz različita klimatska podneblja, te ju nije moguće prijeći bilo kada.
Na Panamericani putnike mogu zateći sva godišnja doba pa se smatra vrlo opasnom. Osim toga, na dijelu između nacionalnog parka Darién u Panami i nacionalnoga parka Los Katíos u Kolumbiji, postoji prekid u duljini od gotovo sto kilometara.