Dok na sjeverozapadu Bosne i Hercegovine, zbog obilnih obilnih
kiša posljednjih dana, opet gledamo poplavljena domaćinstva, ljude u čamcima, prekinute
putne komunikacije, pitali smo čitaoce/čitateljke BUKE -da li je naša vlast
sposobna zaštititi građane od prirodnih nesreća?
U komentarima i porukama koje smo dobili preko naše Facebook
stranice većina naših čitatelja smatra da su građani prepušteni sami sebi, te da kvalitetnom
sistemu zaštite od poplava nedostaje mnogo toga, počev od adekvatne zakonske
regulative, jer je sadašnja naslijeđena iz Jugoslavije, kvalitetnog održavanja vodoprivrednih
objekata, pa sve do kompetentnih ljudi koji treba da zauzimaju ključne funkcije u
sistemu zaštite vodoprivrednih objekata.
Neki od komentara su:
“Institucije ne rade svoj posao, ne poduzimaju ništa na
izgradnji nasipa, sprječavanju nelegalne gradnje uz obale, sječi šuma… puno je
toga”
“Nije ih ni briga za narod, jer da jeste od 2014. godine do
danas u kritičnim područjima su mogli izgraditi nasipe i trajno riješiti
problem”!
“Nijedna elementarna nepogoda ne može da se mjeri s našom
vlašću”.
“Da li su prirodne nesreće manje nesreće od ovakve vlasti?”
“Nisu nama vlast birali Mongoli nego biračko tijelo u BiH”
“Na ključnim mjestima sami “stručnjaci”
“Zasto za sve kriviti vlast, gdje su oni iz redova naroda što
stari sporet bace u rijeku? Gdje smo mi što ne pravimo akcije čišćenja korita
rijeki, potoka i potočića… Gdje smo mi što pravimo snimke poplava za fb
umjesto da očistimo vlastitu septičku jamu u dvorištu? A vlast? Pa kakvi mi, takvi
oni.. Šta je tu nejasno!?
A samo prije par dana, na devetu godišnjicu stradanja Doboja, Centar za humanu politiku obratio se Vladi RS, ministarstvu vodoprivrede,
Vodama Srpske i republičkoj vodnoj inspekciji sa upozorenjem da ovaj grad nije
zaštićen, da je ugroženiji od poplava nego 2014. godine i da nadležne
institucije ne čine ništa ili veoma malo da se Doboj zaštiti od poplava.
Kako je za BUKU rekao Momir Dejanović, predsjednik Centra, odmah
nakon poplava 2014. godine, izrađen je
projekat uređenja korita Bosne, podignuta visina kritičnog dijela odbrambenog
nasipa i započeto uređenje korita potoka Liješanj i nekih pritoka Bosne, nakon
čega su obustavljene sve aktivnosti na zaštiti Doboja od poplava.
U velikom koritu Bosne, dodao je, koje je pregrađeno na više
mjesta, nastavljeni su zakonom zabranjeni radovi nasipanja i gradnje, malo
korito Bosne se uzurpira, nasipa i ne čisti, izdaju se sporne privremene vodne
dozvole, Vode Srpske se kao upravljač javnog dobra ponašaju neodgovorno i
nesavjesno i republički vodni inspektori tolerišu nezakonitosti.
NOVCA IMA, ALI SE NE ZNA GDJE ZAVRŠI
A novca nije da nismo imali.
Prisjetimo se samo 1,5 milijardi KM koje je BiH dobila na
donatorskoj konferenciji u Parizu za sanaciju šteta od poplava iz maja 2014. godine
koje su procjenjene na četiri milijarde maraka. Za pola toga novca se ne zna
gdje je završio!
Stoji to i u izvještaju USAID-a rađenom nekoliko godina poslije
donacije: “Ukupno posmatrajući utrošak sredstava koji je išao preko
institucija vlasti, možemo reći da tek za 55 posto ovih sredstava znamo gdje i
na koji način su utrošena, odnosno za njih posjedujemo spiskove krajnjih
korisnika, lokacije infrastrukturnih projekata, spiskove izvođača radova,
implementatora i nadležnih općina. Dok za preostalih 45 odsto nemamo dovoljno
podataka o njihovoj realizaciji”.
A to sa novcem koji završi ko zna gdje, stara je bh. boljka.
Jer i bez ovih donacija, građani BiH svake godine izdvajaju milione kako bi bili
zaštićeni od prirodnih katastrofa.
Navedimo samo podatak za 2009. godinu, koji je objavio Centra za sigurnosne studije, kada je za civilnu zaštitu entiteta i Brčko distrikta izdvojeno više od 15
miliona maraka. Međutim, istraživanje Centra je otkrilo i da uprkos ovom novcu, ali i onom izdvojenom svih ranijih godina, civilna zaštita nije imala savremenu i
standardiziranu opremu, komunikacijska oprema je bila zastarjela, nedostajala su materijalno-tehničkih sredstava, a kadrovi nisu prošli odgovarajuću obuku.
Tokom istraživanja otkrili su da nijedna organizacija civilne zaštite nema u
potpunosti opremljenu službu za zaštitu i spašavanje iz ruševina, što je, kako
je navedeno, zabrinjavajuće, jer su najveće prijetnje ugroženosti u poplavama,
potresima i požarima.
U istraživanju je jasno navedeno da su sredstva koja se na
godišnjem nivou prikupe od plata građana više nego dovoljna za opremanje i
obuku civilne zaštite, kao i za saniranje dijela šteta, ali „očito se ne
koriste za namijenjenu svrhu“.
I desio se maj 2014. godine.
A POLAVE TEK DOLAZE
U budućnosti, poplave i druge nepogode biće sve češće, tvrde
naučnici, i to zbog klimatskih promjena.
Međutim, napominju i da svi ti rizici ne moraju nužno
dovesti do katastrofa, ukoliko se poduzmu konkretne mjere- bolje investiranjem
u sektor odbrane od poplava, u stratešku dokumentaciju, te njenu provedbu kroz
niže projekte i u konačnici implementaciju na terenu, sprječavanjem neplanske
sječe šuma i neplanske gradnje u rizičnim područjima, održavanjem korita
vodotoka…
A sve dok se na ovom polju nešto ne promijeni, ne piše nam se
dobro i svaki strah stanovništva je opravdan.