Nije tajna da aerobna tjelesna aktivnost može pomoći u otklanjanju nekih znakova starenja. Ali sve veći broj istraživanja ukazuje na to da bi plivanje moglo značajno poboljšati zdravlje mozga.
Dokazano je da redovno plivanje poboljšava pamćenje, kognitivne funkcije, imunološki odgovor i raspoloženje. Plivanje takođe može pomoći popraviti štetu uzrokovanu stresom i stvoriti nove neuronske veze u mozgu.
Kad bi više odraslih prepoznalo kognitivne i mentalne prednosti plivanja, skočili bi u bazen zajedno sa svojom djecom.
Ali naučnici još uvijek pokušavaju razotkriti kako i zašto baš plivanje ima ovaj učinak na poboljšanje mozga.
Kao neurobiolog obučena za fiziologiju mozga, zaljubljenica u fitness i mama, provodim sate na lokalnom bazenu tokom ljeta. Nije neobično vidjeti djecu kako se brčkaju i plivaju dok se njihovi roditelji sunčaju — a ja sam bila jedna od takvih roditelja puno puta. Ali kada bi više odraslih prepoznalo kognitivne i mentalne prednosti plivanja, možda bi bili spremniji da skoče u bazen sa svojom djecom.
Stvaranje novih i poboljšanih moždanih stanica i veza
Sve do 1960-ih naučnici su vjerovali da je broj neurona i sinaptičkih veza u ljudskom mozgu konačan i da se te moždane stanice, jednom kada se oštete, ne mogu zamijeniti. No ta je ideja pobijena, jer su istraživači počeli uviđati obilje dokaza za stvaranje novih neurona, ili neurogenezu, u mozgu odraslih ljudi i životinja.
Sada postoje jasni dokazi da aerobna vježba može pridonijeti neurogenezi i igrati ključnu ulogu u poništavanju ili popravljanju oštećenja neurona i njihovih veza i kod sisavaca i kod riba.
Istraživanja pokazuju da je jedan od ključnih načina na koji se te promjene događaju kao odgovor na tjelesnu vježbu povećanje nivoa proteina koji se naziva neurotrofični faktor koji potiče iz mozga. Pokazalo se da neuronska plastičnost — ili sposobnost mozga da se mijenja — koju ovaj protein stimuliše, potiče kognitivne funkcije, uključujući učenje i pamćenje.
Aerobna vježba takođe potiče oslobađanje neurotransmitera, uključujući serotonin, za koji je poznato da – kada je prisutan u povećanim nivoima – smanjuje depresiju i tjeskobu, te poboljšava raspoloženje.
Studije na ljudima otkrile su snažnu vezu između koncentracija moždanog neurotrofnog faktora koji cirkuliše u mozgu i povećanja veličine hipokampusa, područja mozga odgovornog za učenje i pamćenje. Takođe se pokazalo da povećani nivoi neurotrofičnog faktora dobivenog iz mozga izoštravaju kognitivnu sposobnost i pomažu u smanjenju anksioznosti i depresije. Nasuprot tome, istraživači su uočili poremećaje raspoloženja kod pacijenata s nižim koncentracijama neurotrofnog faktora.
U studijama na ribama, naučnici su uočili promjene u genima odgovornima za povećanje nivoa neurotrofičnog faktora izvedenog iz mozga, kao i pojačani razvoj dendritičnih bodlji — izbočina na dendritima ili izduženih dijelova živčanih stanica — nakon osam sedmica vježbanja u poređenju sa kontrolnom grupom.
Ovo nadopunjuje studije na sisavcima za koje je poznato da neurotrofni faktor dobiven iz mozga povećava gustoću neuronske kičme. Pokazalo se da te promjene pridonose poboljšanom pamćenju, raspoloženju i poboljšanoj kogniciji kod sisavaca. Veća gustoća kičme pomaže neuronima u izgradnji novih veza i slanju više signala drugim nervnim ćelijama. Uz ponavljanje signala, veze mogu postati jače.
Ali šta je posebno u plivanju?
Istraživači još ne znaju koja bi mogla biti tajna plivanja. Ali sve su bliže razumijevanju.
Plivanje je odavno poznato po svojim dobrobitima za kardiovaskularni sustav. Budući da plivanje uključuje sve glavne skupine mišića, srce mora naporno raditi, što povećava protok krvi kroz tijelo. To dovodi do stvaranja novih krvnih žila, procesa koji se naziva angiogeneza. Veći protok krvi takođe može dovesti do velikog oslobađanja endorfina — hormona koji djeluju kao prirodni ublaživač boli u cijelom tijelu. Ovaj val dovodi do osjećaja euforije koji često slijedi nakon vježbanja.
Većina istraživanja, kako bi se razumjelo kako plivanje utiče na mozak, obavljena je na štakorima. Štakori su dobar laboratorijski model zbog svoje genetske i anatomske sličnosti s ljudima.
U jednoj studiji na štakorima pokazalo se da plivanje stimuliše moždane puteve koji suzbijaju upalu u hipokampusu i inhibiraju apoptozu ili smrt ćelija. Studija je takođe pokazala da plivanje može pomoći u preživljavanju neurona i smanjiti kognitivne učinke starenja. Iako istraživači još nemaju način vizualizacije apoptoze i preživljavanja neurona kod ljudi, oni opažaju slične kognitivne ishode.
U jednoj ograničenoj studiji koja se bavila uticajem plivanja na mentalnu oštrinu kod starijih osoba, istraživači su zaključili da su plivači poboljšali mentalnu brzinu i pažnju u poređenju sa neplivačima.
Jedno od pitanja je kako, konkretno, plivanje poboljšava kratkoročno i dugoročno pamćenje. Kako bi tačno odredili koliko dugo blagotvorni učinci mogu trajati, istraživači su trenirali štakore da plivaju 60 minuta dnevno tokom pet dana u sedmici. Tim je zatim testirao pamćenje štakora tako što su ih tjerali da plivaju kroz vodeni lavirint radijalnog kraka koji sadrži šest krakova, uključujući jedan sa skrivenom platformom.
Štakori su imali šest pokušaja da slobodno plivaju i pronađu skrivenu platformu. Nakon samo sedam dana treninga plivanja, istraživači su primijetili poboljšanja u kratkoročnom i dugoročnom pamćenju, na temelju smanjenja grešaka koje su štakori pravili svaki dan. Istraživači su sugerisali da bi ovo povećanje kognitivnih funkcija moglo pružiti osnovu za korištenje plivanja kao načina za popravak oštećenja učenja i pamćenja uzrokovanih neuropsihijatrijskim bolestima kod ljudi.
Iako je skok od studija na štakorima do ljudi značajan, istraživanja na ljudima daju slične rezultate koji upućuju na jasnu kognitivnu korist od plivanja za sve uzraste. Na primjer, u jednoj studiji koja se bavila uticajem plivanja na mentalnu oštrinu kod starijih osoba, istraživači su zaključili da su plivači poboljšali mentalnu brzinu i pažnju u poređenju sa neplivačima.
Međutim, ova je studija ograničena, budući da učesnici nisu bili nasumično odabrani i stoga su oni koji su bili plivači prije studije mogli imati nepravednu prednost.
Druga studija poredila je kogniciju među kopnenim sportistima i plivačima u dobi mlađih odraslih osoba. Dok uranjanje u vodu samo po sebi nije činilo razliku, istraživači su otkrili da je 20 minuta plivanja prsnim stilom umjerenog intenziteta poboljšalo kognitivne funkcije u obje skupine.
I djeca mogu dobiti poticaj plivanjem
Čini se da dobrobiti plivanja za poboljšanje mozga takođe potiču učenje kod djece.
Druga je istraživačka skupina nedavno proučavala vezu između tjelesne aktivnosti i načina na koji djeca uče nove riječi iz rječnika. Istraživači su učili djecu od 6 do 12 godina nazivima nepoznatih predmeta. Zatim su testirali njihovu tačnost u prepoznavanju tih riječi nakon što su odradili tri aktivnosti: bojanje (aktivnost odmora), plivanje (aerobna aktivnost) i vježbe slične CrossFitu (anaerobna aktivnost) u trajanju od tri minute.
Otkrili su da je dječja tačnost mnogo veća za riječi naučene nakon plivanja u usporedbi s bojanjem i CrossFitom, što je rezultiralo istom razinom prisjećanja. Ovo pokazuje jasnu kognitivnu korist od plivanja u odnosu na anaerobne vježbe, iako studija ne uspoređuje plivanje s drugim aerobnim vježbama. Ova otkrića upućuju na to da je čak i kraće plivanje vrlo korisno za mlade mozgove u razvoju.
Vijekovima su ljudi bili u potrazi za izvorom mladosti. Plivanje je možda najbliže što možemo dobiti.
Izvor: TED