Ministarstvo zdravlja Srbije formiralo je i posebnu Radnu grupu za praćenje i kontrolu ove bolesti, piše Blic .
“Formirana
je posebna Radna grupa za praćenje i kontrolu majmunskih boginja, a
srpsko Ministarstvo zdravlja, Institut za javno zdravlje Batut,
Sanitarna inspekcija i druge zdravstvene ustanove sprovest će sve
neophodne mjere nadzora i prevencije s ciljem sprečavanja pojave ove
bolesti u Srbiji”, navedeno je u priopćenju.
Inače, za ovu virusnu bolest trenutno ne postoji cjepivo, a
slučajevi ‘majmunskih boginja’ do sada su potvrđeni u Velikoj Britaniji.
Virus majmunskih boginja je strukturom sličan virusu velikih boginja, a uzrokuje sličnu, ali blažu bolest.
Virus
majmunskih boginja, kao i virus velikih boginja, pripada skupini
ortomiksovirusa. Iako nije poznat rezervoar majmunskih boginja, virus je
endemičan kod glodavaca i majmuna u prašumama Afrike, pogotovo u
zapadnoj i središnjoj Africi. Bolest se u ljudi u Africi pojavljuje
sporadično, a ponekad i u epidemijama. Virus se najvjerojatnije prenosi
sa životinja na čovjeka preko rana ili sluznica. Prijenos s čovjeka na
čovjeka, s udjelom od 8–9 posto, nije čest. Većinom obolijevaju djeca.
Osobe koje su primile cjepivo protiv velikih boginja imaju manji rizik
za stjecanje infekcije. U Africi mortalitet iznosi 4 do 22 posto.
Klinički,
majmunske boginje nalikuju velikim boginjama, no kožne promjene češće
izbijaju u jednom mahu, a češće se nalazi i limfadenopatija.
Razlikovanje majmunskih boginja od velikih boginja i varičele na temelju
kliničke slike ponekad nije moguće. Dijagnoza se postavlja na temelju
stanične kulture, PCR–a, imunohistokemije ili elektronskom
mikroskopijom, ovisno o tome koja je metoda dostupna. Liječenje je
suportivno. Majmunske boginja treba prijaviti javnozdravstvenoj službi.