Zanimljivi
dio (O Bajazitu banjalučkom)
U nedjelju blagorodnu, Draško Stanivuković
Bajazit, član izdajničkog PDP-a, sa obuke u Njemačkoj došao je džepova punih
oraha. Zapravo, kamenja. Došao je u Čelinac Ravni da sa svojim jatacima kamenuje
Predsjednika Republike Srpske, i njenog vlasnika Milorada Dodika. Mučki,
ispotiha, preciznije ispodmosta, još preciznije ispodkamentemeljcazamost. Bajazit
i zavjerenici su se rasporedili u pancir –SS- šestorke. U polukrug, koji
simbolično predstavlja polumjesec, koji Bajazit tako obožava. Imao je priliku,
naime, Bajazit Stanivuković, za razliku od tebe, prosti, a dobri čitaoče, da obiđe
mnogovrsne svjetske destinacije. Bio je i u islamskom svijetu i tamo pokupio terorističke
vještine kamenovanja.
Tako istreniran, sa onom svojom terorističko–jatačkom bejbi-facom,
čekao je trenutak da prvi baci kamen. Nedjelja, Čelinac Ravni, neka zapara, Predsjedniku
se oznojio šopić kose na vrh glave. Enio Morikone u pozadini nad Vrbanjom…
E, neš nadame, izgovorio je Predsjednik Dodik
i munjevitom reakcijom prišao kamenovaču Stanivukoviću. U maniru najboljih
sarajevskih hahara iz zlatnih osamdesetih, spustio je prijateljski njonju, dok
je drugom rukom vješto i brzo, poput mambe na ekstaziju, izbio telefon-kameru
Bajazitu Stanivukoviću iz ruke. Potpuno sam bez obezbijeđenja. I još brže,
poput mambe na spidu, vratio se Dodik u prvobitnu stajaću formaciju do Željke Nasmijane
Cvijanović. Bajazitu pobijeđenom, ostalo je samo da se prepusti rukama
odocnjelih tjelohranitelja, koji su mu prijateljski razbili telefon, a njega i
kamenovače raskamenovali.
Nađena je, pri tom, osrednja gomilica kamenja, a
Bajazit i jatak mu privedeni su na postkamenjarski razgovor. Pukla je još
jedna zavjera stranih sila, kojom je bio ugrožen život našeg predsjednika
Miorada Dodika.
I samo pravovremenom intervencijom Dodika,
koji je branio Dodika od Bajazita, spriječeno je razbijanje glave Dodiku. Dodik
je, osim toga, pokazao svijetu, a i sebi, da mu je glava tvrd orah i da ne služi
samo i jedino za falšavo meketanje Puknute zore, nego da njom i razmišlja. U
ekstremnim situacijama.
A to je na koži svoje ruke osjeto najbolje
mladi Bajazit. E sad, druga je stvar što se Bajazit Stanivuković žalio i na
prijateljska tapšanja po grudima i leđima od strane predsjednikovih
tjelohranitelja. ‘Oće to Bajazite, kad kamenuješ najveću stjenčugu u nas.
Dosadni
dio (Priča o hiruzima i babi)
Zapravo, i nije čudo u vremenu postistine, u
vremenu lažnih vijesti, kada je silovana istina samo «još jedno mišljenje»,
zapravo i nije čudo napraviti jednu ovakvu priču. Ostale, slične ili grđe imate
na fantomskim portalima. Preporučuje se svojim pregalaštvom i budalaštinama,
recimo fantom Infosrpska, koji je ekstenzija RTRS-ovog portala i koji, kako se
čini, služi mladim SNSD-ovim žurnalistima da se obučavaju za «Informere» i
ostala prestižna beogradska glasila.
I da se razumijemo, situacija nije ništa bolja
niti u taboru Stanivukovića i njegovih opozicionara. Poslije dobroćudne akcije,
«Neee, nemoj meee, predsjeeenik me udariooo, ljudiii, predsjeeenik me udariooo»,
Stanivuković se u audiju A8 dostojanstveno povukao sa bojišnice na
Čelinac-polju.
Odbor za doček,sa hirurzima Ivanićem i
Borenovićem, dočekao ga je ispred Skupštinskog kliničkog cemtra. Bila je tu i
baba. Mislim, prava pravcata baba, Stanivukovićeva baba, koja je vidno potresena
brisala suze krajem od marame. Krajem od marame, da se zna. Hirurzi Borenović i
Ivanić, saopštili su da je Dodik izdajnik Srpske&dominiona i da će za ovo
odgovarati, Stanivuković nije ništa saopštio. Pokazao je naprsli telefon i
obrisao suze krajem od duksa. Opozicioni mediji su rekli da je ovo konačni pad
Dodikov, a bilo je par blogova sa «monstruozno», «stravično», «neviđeno» plus
FOTO i VIDEO!!!!
Utom je i sunce zašlo i Republika Srpska je utonula u mrak. Sumrak.
Valjalo je prije konačnog smiraja požuriti,
djeci nokte na nogama odsjeći da zlodusi ne vide. Valjalo je kosu oprati. Neko
šopić, a neko cijelu glavu. Valjalo je kupiti meze i neko pivo, jer je Đoković
igrao od 22h. Po srednjeevropskom vremenu. Srednjeevropskom.
Predstava je završena, narod se razišao po internetima,
međusobno se napljuvavajući. I oni su bili podijeljeni na čuvare misli, djela i
brzog rada ruku Milorada Dodika i na aktiviste mlade nade kamenog performarenja
Draška Stanivukovića-Bajazita. I oni su čekali Noleta, pa da se raziđu.
EDIT: Nole je pobijedio, komšija komšiju zagrlio, Dodikovac zovnuo
Ivanićevog na pivu. Ostadoše par škriljaca i polupan ekran telefonski da
svjedoče kamenovanju Dodikovom.
Najdosadniji
dio (Štićenik Mile)
Očekivano, niko nije objavio istinu. Nekoliko
mladih ljudi dobacivalo je štićenoj osobi sa oštrim objektima u rukama.
Objekti su bili namijenjeni performansu, a ne za bilo kakav napad. Kako god,
štićena osoba je na sebe preuzela ulogu, a bogme i odgovornost tjelohranitelja
i izbila iz ruku «napadačima» svaki argument. «Napadači» su možebitno prekršili
zakon približavanja štićenoj osobi, ali se štićena osoba najebala milosne majke
i zakonu i napadačima. Dabome, štićenu osobu je obezbjeđenje trebalo udaljiti
sa mjesta (potencijalno opasnog) dešavanja. Dabome, ovo je Republika Srpska,
štićena osoba je naš Baja, a napadač 50 kilograma lakši politički oponent i
samostalni performer Bajazit. (nikako da prekinem sa ovim Bajazit, ali jače je
od mene). Elem, dabome, niko nikada neće odgovarati ni za napad i
kamenovanje Predsjednika Republike
Spske, jer ga nije ni bilo, niti će predsjednik odgovarati za bazično kršenje
sigurnosnih protokola, jer je, jebi ga, predsjednik Dodik.
Ko je profitirao? Svi i niko. Svi, jer je
narod dobio kost za jednokratnu upotrebu da se glođe oko nje. SNSD-ovce će baš
zbog ovog poštovati Milu još više. Jer svoje glasačko tijelo pridobija baš na
primitivizmu i bahatosti, a opozicija može da mune koji glas ako Bajazita
(dosta je bilo!), elem ako Stanivukovića proglasi blaženim ili barem Herojem
čelinačkim.
Što bi rekli mladi u svijetu novinara, ostaje da se vidi. A
mi ćemo svi zajedno da bacimo oko ako šta bude zanimljivo.