Uz malu korekciju, jer “nove granice” i “mirnim putem bez posljedica” na Zapadnom Balkanu nikako ne može da stoji jedno pored drugog u istoj rečenici.
A to konstantno zaobilazi Dodik i svi oni koji nam svakodnevno nameću priču o otcjepljenju RS, o pripajanju Srbiji, o novim granicama, o srpskim teritorijalnim interesima…
Ovu činjenicu Dodik je zaobišao i posljednji put kada je izjavio:
“Mislim da je Vučić u pravu da se na Balkanu prvo treba desiti razgraničenje, mi želimo razgraničenje od BiH. Veoma je važno da Srbi danas izađu sa jasnim političkim, nacionalnim programom i zahtjevima, i to bi trebalo da bude naš cilj u ovom vijeku”, rekao je Dodik.
A taj cilj na Dodikovoj karti bi trebalo da izgleda ovako: “Ne bodljikave žice na ogradama, već samo afirmacija srpskih interesa – Republika Srpska, Srbija, četiri opštine Kosova, uz reintegraciju srpske politike i nacionalnih interesa u Crnoj Gori”.
Naravno, sve ovo Dodik i te kako govori promišljeno i u dogovoru sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem, koji pokušava na sve načine isposlovati što bolju poziciju pred pregovore sa zvaničnom Prištinom.
Ali, ono što je bitno naglasiti, da ukoliko Dodik dođe u situaciju da mora da bira između gubitka vlasti i otcjepljenja, ove najave bi mogao provesti u djelo.
A kad ludilo počne sve je moguće.
Jer, sva obećanja stranih sila o nedjeljivosti BiH i nepromjenjivosti granica na Balkanu su samo trenutna i ona su i te kako podložna trenutku i stanju na terenu.
U to su nas uvjerili mnogi događaji iz bliže istorije.
Tome u prilog idu i nedavne tvrdnje francuskog istoričara i geopolitikologa Aleksisa Truda koji je rekao da, na srednjoročne staze, kroz pet do šest godina, vidi najprije jaku autonomiju Republike Srpske u BiH, zatim odvajanje referendumom, a kasnije i pripajanje Srbiji, sa kojom će ući u EU.
“Ako Srbi dobiju malo ili ništa u svom istorijskom regionu Kosovu i Metohiji, onda kao direktna posljedica toga ostaju otvorena vrata za ubrzavanje podjele BiH, jer nema razloga da Srbi u BiH ne urade isto što i Albanci na Kosovu”, rekao je on za “Večernje novosti”.
Koliko su ovakva predviđanja realna i šta bi se desilo ukoliko se počnu obistinjavati?
Da li bi ovako zavisna RS mogla postati nezavisna i koliko bi nas koštao taj izlet u nepoznato?
Odnosno, šta bi se dogodilo dan poslije Dodikovog sutra?
Prvo, i možda najvažnije, RS bi propala..
Jer, očekivati da će RS mirno i neokrznuta otići iz BiH je iluzorno.
RS bi momentalno doživjela ekonomski krah. Sankcije, prvo predsjedniku, pa onda i svim ostalim, zatvaranje granica, uništavanje privrede, nedostatak namirnica, siromaštvo…
Uz to, teritorija RS nije kompaktna i, kao takva, pored toga što bi nova država bila ekonomski razbijena i saobraćajno presječena, ona bi u slučaju sukoba bila i vojno neodbranjiva.
Ustvari, RS i njeni građani bi postali taoci svoje nemoći.
A u takvoj situaciji mogući su i sukobi, nakon kojih bi opet, zajedno sa komšijama Hrvatima i Bošnjacima krenuli u stvaranje uslova za život dostojan čovjeka, vratili se na evropski put i u zajedništvu i veselju, natjerani i pritisnuti od stranaca otvorili vrata neke nove budućnosti.
Naravno, ovo su sve samo nagađanja, ali mnogo realnija od onih da će Republika Srpska mirnim putem postati samostalna i ekonomski snažna država u trenutnim granicama koje posjeduje. Tako bar misle stručnjaci koji realno sagledavaju trenutno stanje.
Politički analitičar iz Zagreba Davor Gjenero smatra da je u posljednje vrijeme Dodik taj koji je preuzeo vođstvo u najavama prekrajanja granica, što govori kako je zamišljen i koliko je čvrst taj projekat o kome se govori.
“Naime, modus operandi je uvijek takav, u Srbiji kad se pokušava izvesti nešto za šta nije sigurno da će uspjeti, onda se ne ističu Srbi iz Srbije nego Srbi koje u Beogradu nazivaju prečanima. I oni na kraju snose političku cijenu i odgovornost projekta koji su započeli u Beogradu. Meni se ne čini da bi Zapad mogao dozvoliti razdvajanje BiH, jer BiH je povijesna država čije bi raspadanje na dva dijela značilo politički neuspjeh svega što je zapad radio na ovom području od devedesete do danas. I zato je to projekt na kojem će Dodik izgoriti, kao što je projekt izdvajanja hrvatskog dijela BiH bio projekt na kojem su izgorjeli i nestali njegovi dosadašnji akteri”, reko je Gjenero.
On smatra da priča i poređenje plana za podjelu Kosova sa BiH, odnosno njenom podjelom, ne pije vode i da ona nema prolaz.
“Priča o BiH i dvama entitetima je sasvim drugačija priča od one o Kosovu. U krajnjoj konsekvenci dodatno vjerovatnost toga da bi Zapad tolerirao raspadanje BiH na taj način smanjuje trenutna zaljubljenost gospodina Dodika u Rusiju. Dodik je prolazio na Zapadu tako dugo dok je kroz tjedan ispunjavao zapadne interese, a subotom i nedjeljom vikao po mitinzima u korist Rusije. Sad kad se počeo ponašati u potpunosti kao ruski igrač, on je na Zapadu zatvorio sebi vrata i to je rezultiralo time da je postao presona non grata u SAD”, kaže Gjenero.
Ipak, on ne isključuje samovoljno proglašenje nezavisnosti RS, ali izražava nadu da do toga neće doći, jer će najveći teret takvih postupaka pojedinaca snositi građani RS.
“Nadam se da to nikome neće pasti na pamet jer konsekvence bi za građane bile izrazito teške. Treba se sjetiti kako se živjelo u Srbiji dok je ona bila pod sankcijama. To bi bilo tako. Imali bi potpunu ekonomsku i političku izolaciju ovog dijela BiH, nemogućnost bilo kakve trgovinem, zatvorene granice, a najsmješnije je što bi se Beograd vrlo brzo našao kao i u Miloševićevo vrijeme u situaciji da zatvori granicu na Drini i one koje bi pokušali tu avanturu pusti niz vodu, kao nekog ko nije dio politike mejnstrima u Srbiji”, kaže Gjenero i koji isključuje mogućnost izbijanja nekih novih ratova na ovim prostorima.
“U slučaju da dođe do ovakve situacije, rata neće biti, jer niko nema niti sredstava niti volje za rat, ali izolacija, blokada i propadanje onog što vam vrijedi može dovesti do sukoba koji sigurno ne bi trajali dugo jer bi ekonomska situacija u kratkom roku postala još gora, sve što vrijedi bilo ugušeno, a samim tim i mogućnost života u toj novoj samostalnoj RS”, rekao je Gjenero.
Da su priče o prekrajanju granica u BiH rezultat onog što se dešava na Kosovu obične prevare i da ove dvije situacije nemaju nikakvih dodirnih tačaka smatra i Dušan Janjić, direktor Foruma za etničke odnose iz Beograda.
“Dakle nema nikakve direktne veze između statusa Republike Srpske i statusa Kosova”, navodi Janjić, te navodi da bi savki pokušaj otcjepljenja RS vodio u njenu propast osim jednog za kojim niko ne poseže.
On tvrdi da bi bilo kakvo jednostrano odvajanje bilo pogubno po Srbe i samu RS i da samo borba kroz institucije Bosne i Hercegovine po uzoru na Crnu Goru i mogu dovesti do referenduma o samostalnosti Republike Srpske.
“Ono na što se Dodik u početku pozivao, gdje je bio upravu, to je crnogorski evropski put ka referendumu. Znači, ako zaista želi da jednog dana Republika Srpska dođe u situaciju da drugačije definiše svoj status unutar Bosne, on mora da radi potpuno drugačije od ovoga što radi. Na ovaj način Dodik ubija Republiku Srpsku. A šta je to što je drugačije? Dakle, mora da ide kroz sve institucije Bosne i Hercegovine, da proba sve dogovore, i kad onda postigne saglasnost i sa onima koju su stvarali Dejton, da onda raspiše referendum i da na tome referendumu pod kontrolom Evropske unije i pobijedi, ali on ide drugim putem, služi Moskvi i Ankari za izazivanje tenzija i strahova među Srbima i to se vidjelo ovih dana”, zaključio je Janjić.